Sport Ostalo

glava u balunu

Mora se naći formula za realizaciju projekata za boljitak hrvatskog sporta

glava u balunu

Ala gušta, čista uživancija, jer smo finale Davis kupa u Lilleu čekali s baš velikom sigurnošću da će Marin Čilić sa svojom družinom osvojiti trofej i donijeti ga doma, u Hrvatsku. Ma jest, sport je to, moguća su iznenađenja, pa i senzacije, ali ipak smo svi odreda računali da su naši teniski mušketiri toliko moćni da su u stanju gotovo pa rutinski srediti svoje rivale. Izveli su to maestralno, superiorno, reklo bi se da su čak bez milosti nadigrali francuske reprezentativce. I dok se svi klanjamo tom podvigu, u ovim danima slavlja malo se tko usudio kazati kako je doprinos Hrvatskog teniskog saveza u toj veličanstvenoj pobjedi doslovno minoran. Je li to psovka s moje strane? Točnije, je li se taj trijumf zaista dogodio isključivo stjecajem okolnosti na račun sposobnosti Željka Krajana i naših igrača, u prvom redu Marina Čilića i Borne Ćorića?

Poslije prijema kod predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i podjele odlikovanja za stožer i igrače, čelnica HTS-a Nikolina Babić, u temi dana HTV-a, pohvalila se svojim ordenom, Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, koji je pripao i izborniku Krajanu. I nekako je nevoljko priznala kako tenisači nemaju prave uvjete za rad, kako bi svakako trebalo izgraditi ili osigurati nacionalni teniski centar. Ne bih sad lamentirao o tome koliko je Nikolina Babić, koja je u fotelju predsjednice zasjela tek ovog lipnja, zaslužila visoko odlikovanje, to jest je li možda na neki način zaobiđen njezin prethodnik Franjo Luković…

Nema nikoga na vidiku

Ono što je zabrinjavajuće to je da poslije kvarteta Čilić, Ćorić, Ivan Dodig i Mate Pavić nema na vidiku niti jednog mladog tenisača, koji bi ih mogao naslijediti. Fakat je da ove godine nije bilo nikad manje turnira na kojima bi nasljednici pobjedničke škvadre osiguravali bodove za napredovanje na svjetskoj rang listi, posebno da mladi tenisači i tenisačice u zimskim uvjetima nemaju gdje trenirati, pa se sami moraju snalaziti (zajedno s roditeljima). Zamislite se nad podatkom da je mlada momčad pod vodstvom Feliksa Lukasa u Bolu na Braču tijekom tri posljednje godine, bez pomoći HTS-a, organizirala više teniskih profesionalnih turnira nego u pet ili čak deset godina u cijeloj Hrvatskoj!

Možda će novi trijumf hrvatskih tenisača poslužiti kao poticaj za infrastrukturne projekte, naročito mi je milo kad izbornik Krajan sugerira da se budući nacionalni teniski centar izgradi u Zadru. Mene kao okorjelog Splićanina raduje da je i u ovoj momčadi Mate Pavić imao mjesto, da je priznat u svjetskoj eliti, to jest da je izbornik Krajan napokon s njim našao zajedničku suradnju. Pavić se tako pridružio plejadi splitskih tenisača (Nikola Pilić, Željko Franulović, Goran Ivanišević, Mario Ančić), koji su pridonijeli svjetskoj slavi našeg tenisa.

Ali da se vratim događanjima u Lilleu, u fokus pozornosti hrvatske javnosti, posebno sportske, želim postaviti ponašanje francuskih tenisača i tamošnje publike. Oni su po svemu očitali lekciju našim ljubiteljima tenisa, jer su doslovno svi ostali na svojim mjestima kako bi odali počast Čiliću i drugovima. A kad se prije dvije godine igralo finale Davis kupa u Zagrebu, ono protiv Argentine i kad Čilić nije uspio protiv Juana Martina Del Potra donijeti treći, pobjedonosni bod za Hrvatsku, svjedočili smo masovnom odlasku gledatelja s tribina Arene, čak i prije nego je Ivo Karlović krenuo u odlučni dvoboj protiv Federica Delbonisa.
Fernesa izbornika Francuske Yanicka Noaha, koji je poveo svoje igrače (osim ražalošćenog i deprimiranog Lucasa Pouillea) u našu svlačionicu i tamo im čestitao na zasluženoj pobjedi, zaista zaslužuje naklon.

- Čovječe, razjebali ste nas! – navodno je Noah kazao Čiliću, dok ga je grlio i čestitao mu na uspjehu.

Fantastičan odjek u svijetu imalo je osvajanje Davis kupa, drugi put, od strane hrvatskih tenisača. Tako je Judy Murray, majka tenisača Andyja poručila:

- Hrvatska je osvojila Davis kup, uz to su igrali i u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva. A imaju populaciju od samo četiri milijuna stanovnika. Impresivno.

Reakcija Novaka Đokovića, vrhunskog tenisača, ali i primjernog čovjeka nije bila iznenađujuća:

- Ovi dečki su vrhunski tenisači, ali i više od toga sjajni ljudi koje izuzetno cijenim…

Takve čestitke su prava lekcija hrvatskom puku u odnosu na fer ponašanje, ali isto tako i poruka političkim vođama da se sportu – kako onom kvalitetnom, tako i masovnom, jednostavno mora posvetiti veća, to jest konkretnija podrška, pogotovo u odnosu na infrastrukturu.  Podsjetit ću na obećanje premijera Andreja Plenkovića i njegovih ministara, dano u žaru euforije zbog uspjeha Luke Modrića i njegovih drugova, predvođenih izbornikom Zlatkom Dalićem, na mundijalu u Rusiji, kako nam treba nacionalni nogometni stadion. Mnogi su se usprotivili, bilo je poruka Davoru Šukera da “kad traži taj objekt neka ga HNS financira“.

Naći pravu formulu

Takvi prigovori mogu imati smisla, ali držim da smo umješnim planiranjem u stanju naći pravu formulu za realizaciju projekta, koji baš i ne bi značajno opteretio državni proračun.

I dok ima određene skepse u odnosu na izgradnju nacionalnih stadiona i centara, pravih domova za određene kolektivne  sportove (rukometa, odbojke) i to zbog onih megalomanskih objekata tipa Spaladium Arene, ostaje otvoreno pitanje kako se ne realiziraju multifunkcionalne sportske dvorane u lokalnim zajednicama.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo