Sport Hajduk

glava u balunu

Zdravko Reić: Vrijeme je da Kustić sredi odnose s Hajdukom, njegova uloga oko obnove Udruge prvoligaša može biti jedino posrednička i nje se mora prihvatiti

glava u balunu

Evo nas na kraju jesenske sezone, vrlo uzbudljive, koja je – što se tiče nastupa reprezentacije Hrvatske – okončana prema očekivanjima, a što se tiče Hajduka objektivno iznad nadanja otkako je trener „bijelih“ Damir Burić. Ono s reprezentacijom je jedno vrijeme bilo pomalo mučno, jer umjesto da Luka Modrić i drugovi od prve, a to je bila premijerna utakmica kvalifikacija protiv Azerbajdžana u Zagrebu, zauzmu superiorni gard i prosto rečeno prošeću se kvalifikacijama do završnog turnira, dogodile su se neizvjesnosti, pa čak i strahovanja hoće li Hrvatska po šesti put na završnu smotru europskih reprezentacija. Ipak, uspjeli su, možemo kazati i svi zajedno, koji smo drukali za Srebrne iz Rusije.

Sada smo u blaženom iščekivanju što će nam donijeti subotnji ždrijeb grupa. Do tada se mnogi bave nekakvim predviđanjima tko će nas dopasti, pa se tako traga za „skupinom smrti“, rade se brojne kalkulacije kako ćemo lakše do osmine finala, to jest zauzeti jedno od prva dva mjesta u svojoj grupi ili biti jedna od četiri najbolje trećeplasirane reprezentacije. Iz iskustva mogu tvrditi da su sva ta nagađanja jedna igra da bi se zabavilo čitatelje, odnosno slušatelje i gledatelje, jer svaka će grupa biti na svoj način teška ili barem riskantna.

Uoči ždrijeba nužno je kazati da bez obzira na sastave grupa (svejedno je tko će nas dopasti iz prvog pota: Italija, Engleska, Njemačka ili Španjolska) ono što se traži od izbornika Zlatka Dalića i njegove škvadre to je da se plasira u slijedeću rundu, znači među šesnaest najboljih. I taj plasman, ponovit ću kao i kad su u pitanju kvalifikacije, ne bi smio dobiti tretman uspjeha, nego očekivanog dometa. U obratnom slučaju, to jest da ne prođemo dalje onda bi takav rezultat dobio pečat debakla. Bilo bi tragično, baš tako, za naš nogomet da se poslije prve runde natjecanja Srebrni vrate kući.

U onih prethodnih pet Eura tri puta smo stigli do nokaut natjecanja, a dva puta nismo bili toliko moćni da bi se probili dalje i to u Portugalu 2004. pored Francuske i Engleske, te u Poljskoj 2012. uz Italiju i Španjolsku. Sada smo u mnogo boljoj poziciji u odnosu na igrački kadar, stabilnog izbornika, sveukupni ambijent tako da se može postaviti imperativ, jer mi smo ipak Hrvatska, viceprvaci svijeta, u odnosu na plasman u drugu rundu. A za dalje – treba kazati: možda, nadajmo se…

Ona pobjeda u Trnavi pa završni udarac na Rujevici, dvije pobjede protiv Slovačke, označili su plasman na prvom mjestu, ali je ključni događaj kvalifikacija, po zdravlje reprezentacije Hrvatske bila utakmica u Splitu protiv Mađarske. U vrijeme, još prije starta utakmica za bodove, najave da će Srebrni nastupiti na Poljudu izgledale su mi nelogično, kao suvišna avantura. A kako je to ustrajno gurao Marijan Kustić, glavni operativac HNS-a čak sam pomišljao kako će se sve slomiti na njegovim leđima. Plašio sam se doslovno većih izgreda, to kako će neki od nogometnih pazdarana izazvati incident, prouzročiti skandal epskih dimenzija, koji će skupo koštati naš nogomet.

Kustić je bio špic napadač u nastojanjima da se reprezentacija vrati na svoj prirodni položaj u Split, naravno kao lider ansambla HNS-a. Zaista riskirao je mnogo, može se nagađati ne samo sportsku nego i političku karijeru, to da se od položaja protagonista u nogometnoj hijerarhiji vrati na status statista u Senjsko-ličkom županijskom savezu. I to pogotovo, jer se Hajduk, uglavnom pod utjecajem grupe ekstremno raspoloženih navijača, na sve načine opirao tom povratku reprezentacije sve dok se neke drugi odnosi ne riješe.

I sada kad je sve bajno prošlo, kad se naša nacionalna momčad vratila u Split i što je najvažnije kad se svekoliki nogometni narod, pa i drugi koje baš i ne zanima nogomet, s oduševljenjem najavili nove utakmice na Poljudu, vrijeme je da Kustić pokaže svoje umijeće sređivanja odnosa na relaciji Hajduk - HNS.

„Bijeli“ su odavno postavili svojih sedam zahtjeva, koje treba razmotriti s najvećom pozornošću premda se realno može dogoditi da se drugi čimbenici nogometne obitelji i ne slažu s tim reformatorskim zadatcima. Uzmimo na primjer vraćanje Udruge klubova Prve HNL ili malo blaže sročeno „makar Plenuma klubova sa samostalnim odlučivanjem". Valjda je jasno da ni Kustić u ulozi izvršnog direktora HNS-a, kao ni Izvršni odbor nogometne organizacije ne mogu donijeti tu odluku bez suglasnosti klubova. Dakle, uloga Kustića može biti jedino posrednička i nje se mora prihvatiti. A onda neka klubovi odluče, uz naznaku da ih ima koji povratak Udruge prvoligaša uvjetuju svojim benefitima, pa vjeruju kako će u okviru HNS lakše doći do marketinških televizijskih i drugih prava.

Prije derbija u Zagrebu s Poljuda je poslano sjećanje na onaj neodigrani dvoboj 2014. kad su se dogodili burni prosvjedi navijača Hajduka na splitskoj rivi uz zapaženu ulogu govorima Benjamina Perasovića, onda navijač, član udruge danas predsjednik Nadzornog odbora, koji je ustvrdio:

- Nažalost, ništa se nije promijenilo. Ponovo bih svaku riječ izgovorenu na splitskoj rivi.

I dalje kako je „Hajduk pokazao svoju otvorenost za dijalogom“,kao i da se „žele stvarne promjene i reforme za zajedničko dobro hrvatskog nogometa“…

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk