Sport Hajduk

glava u balunu

Vjerojatno najcrnja godina otkako je Hrvatske ostala iza Hajduka

glava u balunu

Crna, vjerojatno najcrnja godina otkako je Hrvatske, 2018., ostala je iza Hajduka. I bez obzira što su „bijeli“ početkom godine dogurali do realne šanse da se umiješaju u borbu za naslov prvaka, (do kobnog poraza protiv Dinama 1:2 na Poljudu), kao i bez obzira što su dosegli finale kupa (poraženi opet od Dinama s 0:1 uslijed katastrofalnog suđenja Marija Zebeca) ipak je svima jasna poruka brojnih: ne ponovila se...

Precizni kroničari jednog splitskog portala dali su truda da objave kronologiju žalosnih događaja na i oko Poljuda, sve u vezi Hajduka od kojih su svakako najtužnije smrti dvojice legendarnih ljudi – Zvonka Bege i Stanka Poklepovića. Dirljivi su bili oproštaji od Repca i Špace kako su ih zvali prijatelji. Posebno se dojmio rastanak s trenerom Poklepovićem: komemoracija na stadionu, ispraćaj na Lovrincu, te pogreb u njegovoj Milni na Braču.

“Nema ko nije bija...”, naslov je u Slobodnoj, u odnosu na činjenicu koliko se bivših igrača i brojnih drugih ljudi bliskih Hajduku i Splitu, ali i faca iz drugih klubova, pogotovo Solina, okupilo da iskažu posljednji zbogom trenerskom bardu. I ne treba ponavljati kako su šjor Špaci ostali dužni baš i neki među onima koji su ga ispraćali na zadnje počivalište.

Hajduk je s razlogom sila koja okuplja one prave, odane, iskonske navijače, nikako neke padobrance, koji na Poljud dolaze da bi stekli društvenu afirmaciju, pa u krajnjoj liniji i dobro zaradili. Upravo je u tijeku proces odbacivanja tih stranih tijela, uglavnom iz igračkog korpusa, koji su dovedeni bez skrupula. I baš zbog zazivanja poštenja i stručnosti o čemu su svi govorili u odnosu na pokojnog Poklepovića treba podsjetiti da su za mandata bivših predsjednika i sportskog direktora (mrsko mi je više spominjati njihova imena) dovedeni igrači, uglavnom nedostojni dresa Hajduka. 

Godinama se, posebno otkako je u igri udruga Naš Hajduk, ali i ranije, tumačilo kako je spas kluba u odgoju svoje djece i u selekcioniranju talentiranih s ovog područja, pa i iz šire  regije. I stalno se čeka kad će konačno proraditi proizvodnja.

Evo da vas podsjetim na one koji su nedavno škartirani, od kojih su se u Poljudu silom prilika oslobađali: Savvas Gentsoglou, Ignacio Maganto, Georgi Terziev, Hugo Almeida, Gustavo Carbonieri, Josip Kvesić, Marko Futacs, Mario Tičinović, zatim na one kojih bi se rado riješili: Andre Fomitschow, Steliano Filip, Hysen Memolla, Edin Šehić, pa i Ahmed Said kao i Borja Lopez, tako da ispada kako su od te plejade preplaćenih legionara eventualno jedino Hamza Barry i Adam Gyurcso vrijedne prinove, ali ne i pojačanja.

Koliko se trošilo na razne projekte, koliko je na Poljudu uhljeba, kako su se dijelili transferi? U više navrata sam pitao kako, u što je potrošeno 29,7 milijuna eura, što je cca 200 milijuna kuna, inkasiranih za posljednjih 28 mjeseci na transferima iz Hajduka?

To je službeni podatak.

Novi predsjednik Jasmin Huljaj po dolasku na poziciju odmah je zavapio kako Hajduku treba “razvojni kredit”, ništa manje nego pedeset milijuna kuna. A naš gradonačelnik Andro Krstulović Opara, kao rezolutno, skupštinarima poručuje:

- Ne dolazite mi u Banovinu, nema potrebe da svaki čas obilazite, radite svoj posao tu, u Poljudu.

Ipak uz napomenu “ako vam nešto zatreba znate gdje ćete se obratiti”. 

Molim vas, je li logično pitanje zašto se ljudi koji vode Hajduka malo ne stisnu, kako to predsjednik i drugi uživaju, kao i prethodnici u faraonskim plaćama, bez obzira na loše rezultate poslovanja momčadi na terenu. I kolika je onda odgovornost, makar moralna onih koji su pumpali gaže igračima, kada od tih angažiranih nije bilo očekivanog rezultata, pa niti zarade na transferima kad su odlazili? 

U stvari jedini pravi novac dolazio je u klupsku blagajnu na račun prodaje svojih igrača, onih koji su ponikli, godinama stvarani u inkubatoru na Poljudu, odreda prije nego su stigli “spasitelji” u režiji bivših članova Nadzornog odbora. A i ti transferi morali su biti znatno unosniji, osim naravno onog rekordnog Nikole Vlašića.

Uz napomenu da su za taj mega transfer svaki na svoj način zaslužni bivši sportski direktor Goran Vučević, menadžer igrača Tonći Martić, te Nikolin otac Joško. 

Jer, u svim drugim slučajevima prodavana je supstanca budućnosti kluba.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk