Sport Hajduk

glava u balunu

Poljud kao vulkan netrpeljivosti: nije moguće da se u ambijentu torcidaša ne zna tko je unio i lansirao pirotehniku...

glava u balunu

Je li poslije još jednog događanja navijača na subotnjem derbiju napokon došao kraj upotrebi pirotehnike na Poljudu? Ta su pitanja postavljana mnogo i ranije, prigodom prijašnjih sličnih ispada, pa i težih od ovog posljednjeg. Bilo je zahtjeva, molbi, preklinjanja da se zaustave divljanja. Bilo je čak i prijetnji od strane klupskog vodstva Hajduka i društvenih foruma da će se žestoko obračunati s tim dijelom nazovi navijača.

Međutim, raketiranju se nije moglo doći na kraj. „Ko nam to može zabranit“, takve su reakcije kod dijela navijača, posebno onih koji se pozivaju na dugogodišnju tradiciju izvođenja vatrometnih predstava na utakmicama Hajduka. I to uglavnom od onih, koji drže da su oni i njihova zabava važniji od kluba, to jest od Hajduka.

Danima čekam reakciju Kluba navijača Torcida ili udruge navijača Naš Hajduk, to da se oglase, zažale za ispade svojih članova, da se ispričaju većini nogometnih navijača, posebno građanima Splita. Ne znam, nisam pronašao takve objave...

Pregledao sam neke portale, ima ih navijačkih koji objavljuju o tome da je odbijen neki zahtjev Marija Mamića, pa o akcijama grupe „Dinamo – to smo mi“, ima i rasprava o budućnosti Rijeke i tako dalje. Čak ima i upozorenje Zoranu Vuliću, treneru Hajduka u odnosu na njegovu izjavu o talentiranosti Danija Olma. Jer – bože moj – kako to Vulić smije uzdizati tog španjolskog igrača prvotimca Dinama.

Nema službenih stajališta kao kad netko drugi izloži kritici stanje u Hajduku, o vladanju klubom na promašen način, o promašenim transferima, o neispunjenim obećanjima, lažnim nadanjima… 

Tada se dižu na zadnje noge, pa se arlauče praznim parolama, neutemeljenim uvjeravanjima kao je „rezultat samo trend…“, odnosno kako „ima jedan duga cesta…“ Ali nema reakcije o ispadima razularenih pojedinaca s tribina ili o rastrošnosti klupskih lidera o tome da su „bijeli“ u 28 prošlih mjeseci od transfera realizirali 49,7 milijuna eura, što je preko 350 milijuna kuna.

Ajde de, dok su navijači solidarni, pa ne žele prokazati divljake među njima, ali kako opravdati sljepilo gradskih otaca od kojih se neki čude „čemu topovski udari na utakmici“ kao da toga nije bilo i ranije!?

„Slobodna“ je objavila detaljni prikaz kazni za prošlu sezonu, Hajduk je u blagajnu omraženog saveza uplatio cca milijun kuna na račun vitlanja s pirotehničkim napravama. A tu nije ubrojena šteta nastala na tribinama, pogotovo nije se razmatrala negativna slika za grad Split i regiju. 

Stadion na Poljudu o kojem se toliko puta objavljivalo i opisivalo hvalospjeve u odnosu na koreografiju i jedinstveno zborno pjevanje o ljubavi i odanosti voljenom klubu („zbog jedne ljubavi, kojom se rodimo, koja ne prestaje, život ti postane i ne mogu bez nje“) odjednom se pretvara u vulkan netrpeljivosti, razularenosti, jedne vrsti ludila. Zato se događa da mnogi navijači Hajduka izbjegavaju odlazak na utakmice, naročito oni koji bi na stadion dovodili svoju djecu i unuke.

„Sportske novosti“ su pedantno objavile rezultate huliganskog divljanja tijekom derbija: 45 bengalki, devet dimnih bombi, pet strobova, 17 topovskih udara i ono najružnije ozlijeđen vatrogasac i kamenom u glavu pogođen domaći igrač Adam Gyurcso. Nije moguće da se u ambijentu torcidaša ne zna tko je unio na stadion, odnosno tko je svu tu pirotehniku lansirao...

I dok je tako spasa za Hajduka apsolutno nema, jer će s jedne strane klub ispaštati kroz plaćanja kazni, ali sigurno i zbog negativnog imidža „bijeli“ će teško doći do sponzora, što se već događa.

Na sada priređenom seminaru u Opatiji na temu „Pyrotechnics Masterclass“, kojom prilikom je raspravljano o upotrebi pirotehnike na stadionima, dokazano je sa svih aspekata koliko je štetno. Sudionici iz prvoligaških klubova, te krugova policije, vatrogastva i zaštitarskih kompanija (nisam siguran je li bio netko iz Splita, od strane Hajduka) aklamacijom su prihvatili imperativ postavljen od UEFA o tome da pirotehnici nema mjesta na stadionima. Kao sudioniku tog seminara dojam je da se s tom zabranom svi slažu osim navijača.

Radi se o tome da je iscrpna analiza „o zdravstvenim i sigurnosnim problemima pirotehnike na stadionima“ izrađena u zajednici organa UEFA s Europskom udrugom navijača (Football Supporters Europe), pa bi po nekoj logici, toga se morale pridržavati i navijačke udruge kod nas.

Svaki naš klub ima povjerenika za navijače, pa je logično pitanje što oni uopće rade osim što tu i tamo paradiraju prigodnim intervencijama kad se dogode izgredi. Bilo bi zanimljivo otkriti što se i kako se u pojedinim klubovima navijača provodi edukacija njihovih članova. Stručnjak za sigurnost, magistar kriminalistike Željko Cvrtila postavio je dijagnozu: 

- Povjerenici na sigurnost u klubovima ne moraju proći nikakvu edukaciju da bi bili postavljeni na to mjesto…

Kad je tako može se zaključiti da su pojedinci instalirani na delikatnu ulogu povjerenika za navijače iz formalnih razloga ili da bi se nekim facama dala važnost, uglavnom bez pokrića. Cvrtila je poentirao:

- Nema dvojbe da huliganima mora netko pomagati ili unutar sustava kluba ili u dva druga segmenta sigurnosti, zaštitarskom i policijskom.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk