Sport Domaći nogomet

splitska hobotnica

Pletikosa: Pamtim taj prvi ulazak u svlačionicu, oko mene Boban, Bilić, Jarni, Šuker, Štimac... Noge su mi se tresle

splitska hobotnica

Stipe Pletikosa i Poljud imaju posebnu, neraskidivu vezu. Ne samo zato što je naš slavni vratar na tom stadionu proveo mnoge godine braneći boje Hajduka, već i zato što je ondje odigrao prvu utakmicu za hrvatsku reprezentaciju. Prvu od 114, što ga čini trećim u poretku igrača s najviše nastupa za “kockaste”.

Pletikosina karijera u nacionalnom dresu protegla se na čak 15 godina. Dohvatio je zalazak brončane generacije iz Francuske, a dijelio je travnjak i s dobrim dijelom srebrne generacije iz Rusije.

– Ono što mi je posebna satisfakcija to je činjenica što sam kod svakog izbornika bio broj jedan. To mi je puno značilo. Prošao sam nekoliko generacija, od brončanih do srebrnih i igrao s većinom njih. Stekao sam brojna prijateljstva koja su zapravo najveće bogatstvo – govori nam Pletikosa.

A sve je počelo na zimu 1999. godine. U Poljud je na prijateljski susret stigla Danska i pobijedila 1:0. Bio je 10. veljače, dan kojeg se Stipe i danas rado sjeća. 

Stvari koje te obilježe

– Bilo je to ostvarenje snova. Takve ti se stvari urežu u pamćenje i obilježe te kao čovjeka i sportaša – kaže danas četrdesetogodišnji Plete i počinje plesti po svojim uspomenama.

– Dan prije te utakmice igrao sam za mladu reprezentaciju u Žrnovnici, mislim baš protiv Danske. Ostali smo 0:0, a ja sam branio dobro. Odmah nakon utakmice žurio sam na trening A reprezentacije na pomoćnom terenu na Poljudu. Padala je kiša i sve je bilo blatnjavo. Od vratara je tu bio samo Mrmić pa su mene priključili i sutradan sam protiv Danaca branio u drugom poluvremenu.

Posebno se Stipe prisjetio upoznavanja s ostalim reprezentativcima, istinskim zvijezdama ondašnje generacije, a otkrio nam je i tko mu je pomogao probiti led.

– Pamtim taj prvi ulazak u svlačionicu. Oko mene Boban, Bilić, Jarni, Šuker, Štimac, Soldo, Stanić, izbornik Ćiro... Osjetiš strahopoštovanje. Noge su mi se tresle. Štoviše, tada sam jedini put bio na terenu zajedno s Bobanom. Sjećam se da me Slaven uzeo za ruku i upoznao sa svima i olakšao mi situaciju. Snovi su mi se ostvarivali pred očima i to s generacijom koja je bila treća na svijetu. Sve se brzo počelo odvijati i osjećao sam pozitivan pritisak i želju za dokazivanjem. 

Pletikosa tada ni u najluđim snovima nije mogao zamisliti da će 15 godina kasnije imati 114 utakmica za reprezentaciju i nastupe na svjetskim i europskim prvenstvima. Drugim riječima, da će postati legenda naše izabrane vrste.

– Tek kad sam došao do stotog nastupa postao sam svjestan da sam napravio nešto veliko. Do tada uopće nisam razmišljao o tome. Uvijek sam kao vojnik shvaćao obvezu dolaska u reprezentaciju. Uvijek me ta posebna energija vodila. Igrali smo tada kvalifikacije za SP 2014. i sjećam se da se izbornik Walesa Chris Coleman, s kojim smo bili u skupini, divio tome što u našoj reprezentaciji ima puno igrača s velikim brojem nastupa. To je bio pokazatelj koliko mi Hrvati uvažavamo nacionalni dres.

Obračun sa Schmeichelom

Lijepih je uspomena u krugu reprezentacije Stipe proživio mnogo, no jedna ipak “strši”.

– To je baš taj debi protiv Danske u Poljudu. Pogotovo jer je na drugoj strani bio Peter Schmeichel. Prošle godine u Rusiji sjetili smo se te utakmice jer smo mijenjali dresove. Danas mi je žao što nemam svoj dres s tog susreta, ali kako ćeš odbiti Schmeichela kad te pita!? Baš smo se nasmijali pričajući o tome.

A kad smo ga upitali za čim najviše žali dobili smo očekivan odgovor.

– Turska (op.a. četvrtfinale Eura 2008.).

Nije nam trebalo dodatno pojašnjenje.

– Imali smo sjajnu generaciju i atmosferu i baš žalim za tom utakmicom.

Ni Stipin oproštaj, na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014., nije prošao po planu. Hrvatska je ispala u skupini, pa splitska “hobotnica” nije dobila dostojnu oproštajnu utakmicu.

– Krivo mi je zbog toga, ali ni veći od mene nisu dobili oproštajnu utakmicu pa je ni ja nisam zaslužio.

Odluku o povlačenju iz reprezentacije donio je prije Mundijala i ona je bila jedina logična, kaže Pletikosa.

– Već sam bio u godinama, igrao sam u dalekoj Rusiji, morao sam misliti i na obitelj pa više nije imalo smisla. Te sam sezone branio vrlo dobro, s Rostovom osvojio Kup i dobio nagradu navijača pa sam se nadao da bi mi SP u Brazilu moglo biti kruna karijere. Nažalost, nije tako ispalo.

Iako je u klubovima redovito bio kapetan, u reprezentaciji je Pletikosi ta čast pripala samo jednom i to u prijateljskom susretu s Makedonijom u Šibeniku 2003. godine.

– Ne žalim za tim. Nije me pogodilo jer mi je bilo jasno da je izborniku lakše da mu je kapetan netko u polju, da može komunicirati sa suigračima i sucima. Uvijek sam poštivao odluke svih izbornika.

Zanimljivo, iako je sa sedam odigranih utakmica s reprezentacijom u Poljudu Pletikosa rekorder zajedno s Darijom Srnom, ni jedna nije bila natjecateljskog karaktera. Sve su bile prijateljske i ni u jednoj Stipe nije pobijedio! Zato će rado izdvojiti:

– Našu pobjedu s mladom reprezentacijom protiv Portugala 3:0 na Poljudu za prolaz na Europsko prvenstvo (op.a. studeni 1999.). Atmosfera je bila fantastična.

Nema prokletstva

Premda je A selekcija Hrvatske u 12 poljudskih susreta slavila samo jednom i to protiv Gruzije, Pletikosa odbacuje teze o nekakvom prokletstvu stadiona.

– Ma, to su obične gluposti. Premalen je uzorak da bismo o tome pričali. Jednostavno, nije bilo sreće. Ovi redovi za ulaznice dovoljno govore koliko ljudi žele reprezentaciju i da će atmosfera biti sjajna. Igračima će to biti dodatni motiv, a Split u budućnosti mora biti važniji čimbenik i zaslužuje više utakmica.

Pa je vezano za tu temu dodao:

– Svi igrači koji bi dolazili na Poljud u dresovima Dinama, Rijeke ili Osijeka naglašavali su kako je ondje predivna atmosfera, ali kad bi došli igrati s reprezentacijom kao da bi se plašili zahtjevnosti te atmosfere. Što ako ne krene dobro, hoće li zviždati... Nije to bilo lako izdržati. Možda smo zato bili previše skučeni.

Zbog unaprijed dogovorenih poslovnih obveza u Turskoj, Pletikosa nažalost neće moći prisustvovati velikoj utakmici protiv Mađarske 10. listopada, ali je uvjeren da će Dalićevi izabranici uzeti vrijedna tri boda.

– Očekujem pobjedu. Ne želim ni razmišljati da se nešto može zakomplicirati. Naši su reprezentativci već pokazali da se dobro nose s pritiskom i siguran sam da protiv Mađarske neće biti problema. 

 

Stipe na Poljudu: od Danske 1999. do Švicarske 2012. 

•• 10.2.1999. Hrvatska – Danska 0:1 (prijateljska)

•• 23.2.2000. Hrvatska – Španjolska 0:0 (prijateljska)

•• 12.2.2003. Hrvatska – Poljska 0:0 (prijateljska, Trofej Marjan)

•• 18.2.2004. Hrvatska – Njemačka 1:2 (prijateljska)

•• 17.8.2005. Hrvatska – Brazil 1:1 (prijateljska)

•• 6.2.2008. Hrvatska – Nizozemska 0:3 (prijateljska)

•• 15.8.2012. Hrvatska – Švicarska 2:4 (prijateljska)

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet