Sport Domaći nogomet

glava u balunu

Vatreni imaju budućnost: Dalić se pobrinuo da škvadri iz Rusije priključi mlađe igrače koji bi trebali predstavljati temelj za sljedeći Mundial

glava u balunu

Vatreni su ostvarili polovičan uspjeh na ove dvije posljednje utakmice premijernog izdanja Lige nacija, ali su ostavili znatno bolji utisak nego se to moglo očekivati poslije mizernog starta: 0:6 protiv Španjolske i kod kuće 0:0 protiv Engleza. Istina u tom slučaju bez pomoći gledatelja na Rujevici, što nikako nije zanemarivo. U najavi posljednje runde, ovih dvoboja sa „furijama" u Zagrebu i Gordim Albionima u Londonu, izrazio sam sumnje da bi izabranici Zlatka Dalića mogli doći do dvije pobjede protiv dvije tako moćne reprezentacije. A u kratkoj analizi događanja na mundijalu u Rusiji posebno sam se dotakao uloge sreće u nekim utakmicama, što apsolutno ne znači da naša reprezentacija svojim igrama nije zaslužili proboj do finala...

Poslije svega to što smo ispali iz elitne grupe, spustili se u B-kategoriju, nikako nije tragedija. Dapače, držim da za razvoj naše nacionalne momčadi ta uvertira u slijedećoj Ligi nacija, kao predigra kvalifikacija za mundijal 2022., dolazi kao naručena. Jedno su kvalifikacije za Euro 2020. u kojima će Dalić moći računati u najvećoj mjeri na aktualni korpus igrača predvođenih maestrom Lukom Modrićem, drugo je stanje koje nas čeka u periodu od jeseni 2020., znači za slijedeću Ligu nacija i za kvalifikacije za mundijal u Kataru. Logično, zar ne?

Izbornik Dalić se već sada pobrinuo da škvadri iz Rusije, koju su napustili Danijel Subašić, Vedran Ćorluka i Mario Mandžukić priključi nekoliko mlađih igrača, u prvom redu Nikolu Vlašića (1997.) i Josipa Brekala (1998.), uz one koji se još od ranije tretiraju kao A-reprezentativci (Tin Jedvaj, Marko Pojaca, Dominik Livaković, Marko Rog i Mario Pašalić rođeni 1995., Duje Čaleta Car 1996.) od kojih bi većina trebala predstavljati temelj za slijedeći mundijal.

Lako je zaključiti da Vatreni po svemu imaju budućnost, pogotovo jer se očekuje da će se vrlo brzo nametnuti još neki igrači iz u-21 selekcije Nenada Gračana. Prirodno, u toj grupi za budućnost svoje mjesto bi trebali zadržati Lovre Kalinić (1990.), Andrej Kramarić (1991.),Šime Vrsaljko, Marcelo Brozović i Filip Bradarić(1992.), Ante Rebić (1993.) Mateo Kovačić i Antonio Milić(1994.), svakako i Marko Livaja (1993.), koji izvanredno igra za grčki AEK, a nije bio na posljednjim utakmicama. Može se vjerovati da će svoju formu zadržati i po neki od senatora, konkretno Rakitić, Lovren, Vida, Badelj, Perišić, uglavnom klase 1989....

Komforna situacija za Dalića, odnosno možda i za njegovog nasljednika, vrlo moguće Nenada Bjelicu. Jesam li otišao predaleko? Nikako, sve su to logična predviđanja. Ali da se vratim na ove dvije završne toliko dramatične utakmice protiv Španjolske (3:2) i Engleske (1:2). Zaista mi je žao da nas sreća nije poslužila i na Wembleyu (kao na Maksimiru), pa da se pobjedom plasiramo na završni turnir Final foura u Portugalu. Međutim, svojim igrama Vatreni, premda su itekako mogli, ipak nisu zaslužili takvu senzaciju. Rado bih se posuo pepelom da su Modrić i njegova družba uspjeli pobjedonosno zaključiti susret protiv Engleza, to bi stvarno bio istinski trijumf.

Na te dvije utakmice naša reprezentzacija je u prvom redu pokazala pravi karakter, igrali su borbeno i ratnički, u pojedinim dijelovima tih susreta, istina manjim, pokazali su jako dobru igru, naročito glede svoje nepomirljivosti da dođu do pobjede. Objektivno protiv moćnih sastava Luisa Enriquea i Garetha Southgatea na vidjelo su došle i neke slabosti, a to je defanzivna komponenta. Odavno naš stoperski par Dejan Lovren - Domagoj Vida nisu djelovali tako porozno. Oni su u Rusiji predstavljali udarnu snagu momčadi, na ovim utakmicama demonstrirali su neočekivanu nesigurnost. I to ne samo zbog činjenice da smo oba gola na Wembleyu primili poslije prekida, već i u odnosu na njihova nesnalaženja tijekom igre.

Trener Osijeka Zoran Zekić je u svojoj analizi za Jutarnji list naveo kako nam je „obrana visjela kao rijetko kad":

- Sterling i Rashford su se iz međuzone u sprintu ubadali iza naše zadnje linije i zadavali nam velike probleme.

A to da smo, kako je zabilježio Mihovil Topić iz Telegrama, na čak deset od jedanaest posljednjih utakmica golove primili poslije prekida, dokazuje slabost obrambenog zida u defanzivnom skoku.

Svejedno, Vatreni su ove godine ispisali doslovno fantastične uspjehe. Jedan od najvažnijih, rekao bih vitalnih za naš nogomet, dogodio se u odnosu na novu homogenost između Vatrenih i navijača. „Uvijek vjerni" su se umnogostručili kao u ona vremena od prije dvadesetak godina kada je kao danas itekako vrijedila ona poruka: „Proud to be Hrvat". Da, baš smo ponosni na Dalića, Modrića i sve druge. Ta emotivna simbioza, sazdana na ruskim pustolovinama Dalićeve momčadi i novog navijačkog mas-pokreta, došla je do izražaja na posljednjoj utakmici u Zagrebu, veličanstvenom ambijentu na ofucanom stadionu na Maksimiru protiv Španjolske.

Na prijemu u Pantovčaku baš kad je primao odlikovanje Red kneza Branimira s ogrlicom, Dejan Lovren je rekao predsjednici Kolindi Grabar Kitarović:

- Vrijeme je da nam se izgradi ljepši stadion. Neki su ocijenili kako su Lovrenu „očito popustile verbalne kočnice", što se njemu češće događa, ali je naš stoper imao pravo. U euforičnim danima Rusije 2018. premijer Andrej Plenković zajedno sa svojim ministarskim korom, na sjednici odjeveni u dresove reprezentaciji, dali su obećanje o izgradnji nacionalnog stadiona. To je posebna priča, nova tema, uz osobno uvjerenje: Vatreni ga zaslužuju!

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Domaći nogomet