Novosti Svijet

OTAC VOLJENOG SIMBOLA

U Australiji smo pronašli sveučilišnog profesora Waltera Vorija Lalića: Žalim za Splitom moje mladosti, a Adriana je moja izvanbračna kći

OTAC VOLJENOG SIMBOLA

MIS-ova maskota bila je sredozemna medvjedica Adriana. Sredozemnu medvjedicu za maskotu predložio je Vori Lalić. Spomenuti smo citat našli u Wikipediji, pa ako laže ova slobodna internetska enciklopedija, lažemo i mi.

Uoči velike 40. godišnjice od održavanja Mediteranskih igara u Splitu povlače se priče kako je ideju za sredozemnu medvjedicu (čiji je "kipić" te 1979. godine i još dugo nakon toga krasio gotovo svaki socijalistički dom u Dalmaciji) dao nitko drugi nego legendarni Jacques Cousteau!

Kako bismo provjerili što je prava istina, odnosno tko se zbilja prvi sjetio Adriane, kao idealne maskote, nazvali smo u Australiju direktno Waltera Vorija Lalića, profesora na Sveučilištu Macquarie u Sydneyju, koji se danas uglavnom bavi problemima iseljeništva.

U svojim kasnim tridesetima Lalić je, pak, bio jedan od prva četiri zaposlenika direkcije za organizaciju Mediteranskih igara u Splitu.

Osmi izbor

Gospodine Laliću, je li doista točno da ste vi sredozemnu medvjedicu predložili za maskotu MIS-a i, ako je to točno, kako ste došli na tu ideju?

– Da, ja sam bio taj. Nedugo nakon što sam se zaposlio u MIS-u, tadašnja Općina Split dala je izvjestan novac koji nam je, među ostalim, trebao poslužiti i za provođenje ankete o najprikladnijoj maskoti Igara.

Na raspolaganju su anketirani imali desetak simbola, a nakon njihova odabira na prvom je mjestu bio čovjek, nakon kojeg su slijedili tovar, koza i galeb, dok je medvjedica bila tek na osmom mjestu, vjerojatno zato što su mnogi za tuljana znali samo preko Disneyjevih filmova.

Unatoč lošem rangiranju sredozemne medvjedice koju sam, inače, sam uvrstio i na listu za potencijalnu maskotu, odlučio sam da ona bude moj prvi izbor, i to zbog nekoliko razloga. Lik čovjeka tada se već počeo upotrebljavati u promotivne i razne druge svrhe. Izbor tovara ili koze za simbol bi, po mojoj tadašnjoj prosudbi, izazvao velike neprilike Igrama, bio bi izvor neugodnih šala i viceva...

Kad sam u jednoj pjesmi Dubrovčanina Mavra Vetranovića vidio riječi "morski čovik" koje su se odnosile na medvjedicu, više nije bilo nikakvih dilema. Morski čovik koji povezuje tri kontinenta! Odluka je pala i napisao sam "mali" elaborat od 15-ak stranica obrazloženja, gdje sam posebno istaknuo pitanje zaštite okoliša i medvjedice kao iskonskog žitelja Sredozemlja kojem prijeti istrebljenje od strane ljudi.

Prijedlog je bio prihvaćen bez ikakve diskusije, a arhitekt Vili Pleić nagradio me karikaturom u liku medvjedice, s drobom i brkovima! Poslije je uslijedio i javni natječaj za ime, publika je velikom većinom predložila da se zove Adriana, tako da su se mnoge curice počele nazivati tim imenom na štetu Jadranki.

Osobno sam se na proslavi 20. obljetnice mature u gimnaziji "Vladimir Nazor", na zaprepaštenje sviju pohvalio da imam izvanbračnu kćer, a svima je laknulo kad su čuli da je to Adriana!

Dakle, Cousteau nema veze s tim?

– Jacques Cousteau definitivno nije dao ideju. On je došao u Split nakon prihvaćanja prijedloga i odabira imena Adriana od strane MIS-a. Kolega Tonko Drezga i ja smo se sastali s njim i njegovim suradnicima u Oceanografskom institutu u Splitu, gdje smo ih informirali o odabiru ove ugrožene vrste za maskotu Igara, a s namjerom da se skrene pažnja na gorući problem zaštite Sredozemlja. Cousteau je u svom odgovoru izrazio zadovoljstvo takvim činom Igara kojim je poduprt i njegov rad.
 

Bili ste jedan od četiri prva zaposlenika u direkciji za organizaciju MIS-a, zaduženi za marketing. Koji je točno tada bio vaš posao?

– Moje je zaduženje bilo osmisliti cjeloviti marketing, osim propagandnog dijela. Godinu dana poslije mog dolaska Igre su zaposlile oko dvadesetak ljudi kako bi se taj program i ostvario. Moram napomenuti kako je tih godina marketing velikih sportskih priredbi bio u povoju, a meni su u izradi programa pomogli dokumenti Olimpijskih igara u Montrealu.

Međutim, Olimpijske igre su jedno, a Mediteranske drugo, i po opsegu i značenju, kao što se uostalom ne mogu uspoređivati ni jedna Kanada i tadašnja Jugoslavija sa svojim specifičnim društvenim i gospodarskim ustrojem i niskim životnim standardom. U svakom slučaju, mnogo je toga trebalo bez ičije pomoći razraditi i predložiti program koji bi odgovarao lokalnim uvjetima.
 

Kako vi pamtite tadašnji procvat Splita? Što je, po vašemu mišljenju, ono najvažnije što je MIS donio Splitu?

– Osmišljavanje Igara i izgradnja razne infrastrukture dali su početni zamah za mogući procvat Splita. Vidjeli su se novi sportski i drugi objekti, ali kao da je i sve stalo na tome. MIS je značio polet, sigurnost da se nešto veliko može ostvariti vlastitim radom, zalaganjem i kreativnošću...

Igre su bile i veliki stimulans za nove inicijative i uspjehe. Kad iz sadašnje perspektive gledam, vidim da taj prvi korak nije, nažalost, dopunjavan novim idejama i zahvatima... Najbolje se to vidi ljeti, kad je središte grada u prometnom kolapsu. Splitu trebaju nove ideje i inicijative i izvan okvira značajnijih sportskih priredbi.

Egzodus mladih

Zašto ste se i kad odlučili iseliti u Australiju?

– Ja sam, zapravo, rođen u Zapadnoj Australiji, u mjestu s najljepšim imenom – Leonora. U Split sam došao poslije svog osmog rođendana i, kako sada stvari stoje, pola života sam proveo u Hrvatskoj, a pola u raznim dijelovima ovog kontinenta.

U Australiju sam se vratio 1995. godine, nakon što sam, očekujući godinama s nadom raspad Jugoslavije, uvidio da zbog uništavanja izvorne Socijaldemokratske stranke i neuspjele reorganizacije gospodarstva, tu nema više mjesta za mene. Izgleda da sam, ne tako mlad, bio preteča sadašnjeg egzodusa mladih i vrijednih školovanih kadrova.

Trebalo se maknuti i poći svojim putem, kao što sam uvijek i radio jer sam nesklon bilo kakvim kompromisima.

Čime ste se bavili u Australiji i koje je trenutačno područje vašeg interesa?

– Poslije dolaska u Sydney, u 55. godini života, ubrzo sam stvorio dva projekta, i jedan s uspjehom ostvario kad sam 2004. godine promoviran u doktora znanosti na osnovi teme o prostornoj intervenciji poslijeratnih doseljenika iz neengleskih govornih područja u Sydney kroz izgradnju i održavanje više od 500 javnih vjerskih i sekularnih objekata...

Osobno već godinama radim i pišem, na osnovi i svog obiteljskog iskustva, o povratku tisuće hrvatskih doseljenika iz Australije 1948. godine brodovima "Partizanka" i "Radnik", a bili su to najvećim dijelom Dalmatinci...

Sljedeći tjedan imam na Sveučilištu Macquarie prezentaciju u povodu 35. obljetnice poduke hrvatskog jezika, u okviru koje povezujem protjerivanje 600 Hrvata iz Sydneyja, zatočenih u koncentracijskim logorima 1919. godine, s događajem koji je uslijedio 30 godina kasnije – trijumfalnim dolaskom Hajduka 1949., kad je očitao lekciju britanskoj "Bijeloj Australiji" s 19 pobjeda u 21 utakmici...
 

Što vam najviše nedostaje kad se sjetite Splita?

– Nedostaju mi neka draga mjesta, kao što je trgovina Bonačić u Krešimirovoj, u kojoj sam običavao kupovati pujinu, mladi paški sir. Na mjestu te butige danas se nalazi prodavaonica cipela, a nestale su i moje omiljene knjižare iz centra.

 

Naslovnica Svijet