Novosti Hrvatska

iz amerike prema pantovčaku

Dejan Kovač, znanstvenik s Princetona i kandidat za predsjednika, progovorio o ambicijama, korupciji, Kolindi, Thompsonu...: Treba nam ozbiljna politička i ekonomska reforma, stiže kriza, a završit ćemo kao Grčka!

iz amerike prema pantovčaku

Posljednja predsjednička kandidatura stigla je od Dejana Kovača. Javnost ga poznaje kao ekonomskog znanstvenika s američkog sveučilišta Princeton, ali i po britkim stavovima u medijima o hrvatskoj zbilji.

Prvi komentari nakon objave vaše predsjedničke kandidature svode se mahom na "što mu je to trebalo". Imate vrlo pristojnu karijeru na Princetonu, a ulazite u jednu vrlo neizvjesnu utrku.
– Bio je to splet poslovnih i privatnih okolnosti. S poslovne strane, mi već deset godina nismo imali ozbiljnu političku i ekonomsku reformu. One se stalno odgađaju i zato smo tu gdje jesmo.

Svakako, ne učinimo li ih u kratkom roku, nama prijeti grčki scenarij. Svjetsko gospodarstvo usporava i neizbježno je da će recesija kad - tad nastupiti. Moja karijera može čekati, ali Hrvatska ne može. Moje oboje djece je rođeno u Hrvatskoj. Živio jesam vani, ali sam inzistirao da im mjesto rođenja bude ovdje.

U zadnjih pet godina posložile su se i neke okolnosti, tako da su umrli roditelji moje supruge Katarine, umrla je također i moja majka. Kada sve to prođeš, shvatiš da ti karijera nije najbitnija. Obitelj mi je uvijek bila važna, u ovakvim okolnostima se pokazala i supervažnom.

Kako sam zadnjih sedam-osam mjeseci boravio u Hrvatskoj, vidio sam jako puno nepravde. Tko god ima malo srca, ne može ostati ravnodušan na to. Cijeli moj život je svjedočanstvo nepravde koju sam doživljavao u Hrvatskoj. Zato sam i otišao, a vrlo emotivno reagiram na bilo kakav oblik nepravde. Ne bih htio da me sutra, u slučaju nekog lošeg scenarija, moja djeca pitaju: "Tata, ti su tu bio neki veliki ekonomist s Princetona, zašto ništa nisi napravio?!"

Ajmo razriješite dvojbu – jeste li vi nezavisni kandidat, kandidat HSLS-a ili jedno i drugo?
– Ja sam nezavisni, nestranački kandidat ispred HSLS-a. Oni će imati svoje unutarstranačke izbore uoči predsjedničkih. Povezao sam se s gospodinom Hrebakom, gradonačelnikom Bjelovara, a spojila nas je borba protiv korupcije i inzistiranje na transparentnosti trošenja javnog novca.

Jako mi se svidjelo to što je on učinio u svom gradu i u principu to je ono na što ćemo se mi pozivati u mojoj predsjedničkoj kampanji, znači na političku odgovornost, koje je nedostajalo u zadnjih deset godina.

Koliko vam uteg mogu biti svrstavanje uz HSLS i njihov vrlo slab rejting u javnosti, od nekih jedan ili tek nešto više posto?
– Bože moj. Dok su se drugi kandidati družili s ljudima iz kriminalnog miljea, koji imaju bezbroj kaznenih prijava, ja sam za tih 10 godina bio u inozemstvu. Zato mene ne treba vezati ni uz kakve stranke. Mislim da se na predsjedničkim izborima glasa prije svega za osobu. HSLS tu stoji logistički, ali su se iz moje kampanje posve makli.

Oni su jedini koji su kandidata išli tražiti izvan svoje stranke da po principu meritokracije nađu boljeg, jer nemaju adekvatnog "kapitala". Sve ostalo su kandidati iz stranaka ili su osnovali svoje stranke da bi se kandidirali.

Znači li to da postoji mogućnost da vas podrži još neka stranka i da biste to rado prihvatili?
– Ne bih sad oko toga želio ništa spekulirati. Trenutačno sam u priči u kojoj jesam i tako će ostati.

Vi držite da je transparentnost trošenja javnog novca lijek za nabujalu korupciju u Hrvatskoj.
– U zadnjih 30 godina bila je mantra da ste stalno imali nove i nove zakone. Mi imamo pravosuđe u kojemu dva zakona reguliraju istu stvar, pa tako počinitelji djela s dobrim vezama imaju mogućnost da se na njih primjenjuju povoljnije odredbe.

Na ostatak građana to se ne odnosi, što je princip selektivne pravde. Trenutačno imamo devet tisuća zakona i raznih propisa, a po razini korupcije smo na vrhu. Zato je očito da uvođenje novih zakona neće pomoći, nego još samo povećati korupciju.

Ona u Hrvatskoj većim dijelom nastaje kada se političke elite bore za prevlast oko trošenje novca iz javnog aparata, bilo državnog, bilo lokalnog proračuna. To se može riješiti jedino transparentnošću njegova trošenja, da se vidi kamo ide svaka kuna.
Osim toga, bitna je politička odgovornost. Nje, i kada se nešto dokaže, naprosto nema.

Pa i SOA je u jednom od svojih izvješća navela da određeni krugovi utječu na pravičnost sudskih postupaka. Od tada su prošle tri godine, ali se ništa nije napravilo.

Postavlja se i pitanje: ako smo mi visoko korumpirana zemlja, zar je moguće da su sve osobe u pravosudnom sustavu nekorumpirane? Naravno da nije tako. Ako je pravosuđe korumpirano, a lijek je za korupciju, znači da je lijek pokvaren. Taj lijek rak neće izliječiti.

U nekim izjavama aktualnu predsjednicu ste prozvali za rasipnost javnog novca. Zamjerili ste joj raskošne prijeme i catering, kao i podršku trošenju proračunskih 400 tisuća kuna na Thompsonov koncert u Splitu.
– Ni jedan to zakon ne propisuje, ali radi se o osobnoj odgovornosti ljudi u visokoj politici. Nemamo lijekove da bismo djecu liječili od opakih bolesti, ali imamo za stvari koje ste naveli.

Nemam osobno ništa protiv Thompsona, naprotiv, mogu slušati njegove pjesme koje nisu politički konotirane, ali mislim da bi se on trebao posvetiti glazbi, a političarima ostaviti da se bave politikom. Njemu tih 400-500 tisuća kuna ne treba, jer je dovoljno popularan u Hrvatskoj da ih na temelju svojih albuma i pozicije na tržištu može zaraditi. To je cijela poanta.

I druga stvar, zašto mi jednom ne bismo pustili Terezu Kesoviju da pjeva na dan "Oluje"?! Ili nekog drugog, ali zašto baš uvijek mora biti Thompson?! Ajmo jednom pozvati neku stranu grupu. Evo Bon Jovija. Ako treba, ja ću ga pozvati.

Imate li to neku vezu za doći do njega?
– Čovjek ima vilu u Princetonu. Ne znam ga, ali mogu pokušati doći do njega. Karikiram, jer to može biti bilo tko (smijeh, op. Z.Š.).

Zorana Milanovića podučili ste o pet razloga zbog kojih mladi napuštaju Hrvatsku. Potaknula vas je njegova izjava da je to sve zbog novca i provoda. Nije vam ništa odgovorio.
– Jedan sam od kandidata i nemam se namjeru svađati s protukandidatima. Ja želim bolju, drukčiju Hrvatsku.

Također neću poticati nikakav populizam da bih dobio glasove. Tri desetljeća populizma dovelo nas je do toga da su nas Bugarska i Rumunjska prešišale. Ja sam jedina javna osoba, i dok nisam bio politički aktivan, koja je kritizirala predsjednika Josipovića, aktualnu predsjednicu, bivšeg i sadašnjeg premijera Milanovića, i Plenkovića. Recite mi nekog drugog znanstvenika, političara, ekonomista, analitičara, koji je tako nastupao. Meni nije problem i reagiram na svaku nepravdu prema građanima.

Koliko je Hrvatska, kao nepovratno ideološki opterećena država, spremna na ideološki neopterećenog predsjednika?
– Mislim da je sazrelo vrijeme za to. Ako pogledate zadnje europske izbore, 41-42 posto su zajedno dobili HDZ i SDP. Izišlo je 38 posto glasača, što znači da je ukupno 12 posto građana glasalo za te dvije stranke koje već dugo vremena nitko ne može maknuti s vlasti. Znači 12 posto ljudi koji imaju izravnu korist određuje sudbinu 88 posto ostalih građana ove zemlje.

Građani ne mogu reći da im se nitko ne sviđa. Imaju dovoljan broj kandidata i neka izvole glasati. Kada vidim da je izlaznost bila barem 60 posto, bilo tko da pobijedi, ja ću mu stisnuti ruku i čestitati. S tim nemam problema.

Ali je problem što su HDZ i SDP napravili dvije stvari: prvo, podijelili su nas lijevo-desno, na partizane i ustaše, te drugo, stvorili apatiju u društvu da su promjene nemoguće. One su itekako moguće. Ja sam se vratio i promjena će biti.

Koja bi bila vaša prva tri poteza na Pantovčaku?
– Prvo, uvođenje javno dostupne aplikacije o trošenju novca. Druga stvar, a za koju sam već podnio zahtjev za pristup informacijama, da vidim sve troškove novca po veleposlanstvima i konzularnim predstavništvima od 1995. do 2015. godine. Moj je cilj da diplomacija postane kralježnica izvozno orijentiranoga gospodarstva.

Slovačka, recimo, od nas ima pet i pol puta veći udio izvoza u BDP-u, a Slovenija dva i pol puta. Pritom, nemaju veći broj veleposlanika, nego i manje.

Treća stvar, poticat ću neovisnost sigurnosnih službi oko rješavanja korupcije

Hoće li vam za to biti dovoljne postojeće predsjedničke ovlasti ili kanite tražiti veće?
– Bit će mi dovoljne. Sigurnosnim službama predsjednik upravlja u suradnji s premijerom. Nama je problem te dvojne demokracije, odnosno da kada imate predsjednika i premijera iz iste stranke, da se ništa ne događa u Hrvatskoj.
Rasprava oko proširenja predsjedničkih ovlasti je kontra parlamentarne demokracije. Mislim na retoriku poput "udaranja šakom o stol". To nas vraća unatrag na autoritarne vođe, koji su tajne službe koristili kao svoje igračke.

Tu ciljate na protukandidata Škoru.
– Vi znate tko je to rekao (smijeh, op. Z.Š.).

Što bi za vas bio neki minimum uspjeha na izborima – pristojan broj glasova u prvom krugu, ulazak u drugi krug ili ništa drugo osim Pantovčaka i predsjedničke fotelje?
– Na meni je da dam sve od sebe, ostalo je do birača. Ja sam u sve svoje bitke ulazio kao autsajder – kada sam dolazio iz slavonske provincije u Zagreb, rekli su da neću uspjeti, a ja sam uspio. Isto je bilo kada sam dolazio iz Zagreba u Prag ili kada sam iz Praga odlazio u Ameriku. Tako i u ovu ulogu ulazim kao autsajder. Pri tome se neću oslanjati ni na kakve ankete jer su se one pokazale nevjerodostojnima.

Rekli ste da su vam najveći protutakmaci HDZ i SDP, posljedično Kolinda Grabar-Kitariović i Zoran Milanović. Komu od njih dajete veće šanse?
– Ne bih o tome spekulirao. Nisam usmjeren na druge, nego samo na svoju kampanju, gdje želim da građani shvate da postoji netko tko će se boriti za njih.

Odbijanje u Hrvatskoj

Više ste puta javno govorili o napravdi koju ste doživjeli u Hrvatskoj? O čemu se konkretno radilo?
– Prva i osnovna je stvar to što nisam mogao dobiti posao bez veze, i to ne samo u javnom sektoru, nego i privatnom. Imao sam uzoran CV kao i danas, bio magistar ekonomije i govorio jezike... Majka i otac čak su mislili da namjerno ne želim posao. Onda sam ih jedan dan posjeo, prošli smo kroz inbox i od 190 mailova pokazao im da sam dobio samo jedan poziv za intervju.

Zašto su vas odbijali?
– Pa nisam imamo vezu. Mislio sam da imam prejak CV, pa sam promijenio strategiju i u jednom trenutku napisao lošiji. U tom slučaju bi mi odgovarali da sam preloš, a u prvom da sam predobar.

Nogometnu karijeru zaustavile ozljede

Bili ste i u nogometu. U mlađim danima vrijedili ste za veliku nadu.
– Nisam sigurno bio kao Luka Modrić, ali sam imao priliku nekoliko puta igrati protiv njega i te mlađe generacije. Niko Kranjčar je moja generacija. Počeo sam u NK Graničar, a onda prešao u NK Zagreb. Igrao sam i za selekciju Slavonije i Baranje, bio kandidat za reprezentaciju, ali su me zaustavile ozljede.

U Zagreb sam došao na školovanje, i to kada su seniori bili prvaci, ali su promijenili cijelu upravu i sve poslali na posudbu. Isto se odnosilo i na nas kadete, kao i mnogo poznatije Ješea i Štroka koji su bili u senionirima. Bio sam vrlo zahvalan igrač, zadnji vezni, nešto kao Niko Kovač.

Nisam, eto, uspio u nogometu, ali sam se bavio "ironmanima" i utrkama. Sport me naučio radnoj etici i nju dandanas primjenjujem u znanosti. Na Princetonu sam radio s Nijemcima i Japancima, koji se smatraju vrhuncima produktivnosti, pa bi mi znali reći da sam lud i da ne mogu držati moj tempo.

 

Naslovnica Hrvatska