Mozaik Život

Životna priča

Počeo je kao konobar, danas je kolekcionar skupocjenih djela: Luciano se nakon 50 godina vratio kući u Radunicu; 'Bio sam pomorac, naletio na prelijepu Splićanku...'

Životna priča

Evo da i ovu ekskluzivnu vijest čujemo, a ona glasi kako će se s veljačom u Splitu dogoditi izložba radova Salvadora Dalija, s djelićem umjetnina iz kolekcionarskog postava velikog ljubitelja umjetnosti, splitskog zeta Luciana Jardasa.

Ovu nadasve interesantnu vijest potvrđuje nam sam Luciano, koji se nakon 50 godina života i rada u Njemačkoj vratio kući, pod Marjan. Ravno u splitsku Radunicu. Povodom dolaska u grad koji voli svim srcem, kako nam sam kaže, i koji je čak dobio primat nad rodnom mu Rijekom, odlučio je upriličiti izložbu radova genijalnog nadrealista.

Na izložbi koja će se održati od 31. siječnja do 20. veljače naći će se 25 do 30 skulptura, slika, radova u keramici, porculanu i staklu, a bit će izloženi, kako se planira, u samom centru grada. U Marmontovoj ulici, u prostorijama Hrvatsko-francuske udruge. Izložba će dijelom biti i prodajne naravi, a 10 posto tako prikupljenih sredstava Luciano - čita se Lučano - sa svojom obitelji donirat će splitskom Domu umirovljenika na Zenti.

Mediteransko 'pojačanje'

- Sreća je veća kad se dijeli, kad se u njoj uživa u društvu. I upravo zato smo odlučili jedan manji dio iz našeg kolekcionarskog opusa predstaviti na izložbi, ali i preko prodaje napraviti humanitarnu akciju. U Njemačkoj živimo već 50 godina, bavili smo se nizom poslova u nekoliko branši, što nam je omogućilo i uživanje u kolekcionarskoj strasti. A kako kolekcionari uvijek vole imati nešto novo, odlučili smo nešto "viška" prodati kako bismo kolekciju "pojačali" mediteranskim autorima, a i kako bismo našem Splitu nešto lijepo darovali – pojasnio nam je pozadinu najavljenog kulturnog događanja Jardas.

Dakle, Split će imati Dalija, dobit će uvid u mali opus njegova genijalnog uma. Uživat će u njegovim slikama, Anđelima, Uri, Veneri žirafi, Pieti u Dalijevoj verziji, Madonni. Među 25 do 30 izložaka naći će se i nekoliko slika, litografija, te keramičkih, staklenih i porculanskih predmeta. Lucian već 40 godina skuplja Dalijeva djela, kupuje ih na izložbama, aukcijama, u galerijama.

Ponosno nam kaže kako je riječ o vrlo zanimljivim uradcima s patinom vremena. Što bi značilo da ih krasi i dodana vrijednost, s obzirom na vrijeme nastanka, trenutak u kojem ih je ekscentrični umjetnik svojim rukama oblikovao. U kolekciji obitelji Jardas kriju se djela još brojnih renomiranih umjetnika, koja su, među ostalim, uvijek krasila prostore obiteljskih tvrtki.

A kada smo već kod biznisa, onda imamo i priču "broj dva", a vezana je uz veliki hobi Luciana Jardasa - izradu gramofona, pojačala, predpojačala. Među njima i majstorskog remek-djela, koje je svojedobno za svoju kolekciju kupio glasoviti operni pjevač Luciano Pavarotti. Stići ćemo i do toga. Najprije - kako je sve počelo...

- Bio sam pomorac koji je došao u posjet majci u Njemačku. I tu sam naletio na prelijepu Splićanku Blaženku koja je, gle prsta sudbine, također došla posjetiti svoju majku. Nedugo nakon toga, pomorstvu sam rekao zbogom, za stalno sam se preselio u Njemačku i postao konobar, a u roku od dvije godine i poduzetnik. Vrlo brzo sam se oženio mojom Splićankom, s kojom iduće godine slavim zlatni pir. I tu je počeo naš život, 50 godina velikog rada, predanog, svakodnevnog. Priroda posla nam je bila takva da smo mi radili kada su drugi slavili. Ali nešto smo tako i stekli – veli Luciano.

Recept za uspjeh

Počeli su od ugostiteljstva, od bara, diskoteke, puba, hotela, restorana. Posao im je cvjetao, što god da su otvorili, sve je bilo puno gostiju. Lucianov recept za uspjeh vrlo je jednostavan. I glasi: daj gostima udobnost, dobru atmosferu. A da bi se udobnost postigla, evo odmah i recepta iz prve ruke, od čovjeka koji je u svom kraju stekao epitet majstora dobre zabave:

- Nema tu puno filozofije, svjetlo treba biti takvo da ne bude ni pretamno, ni presvijetlo. To vam je ono meko, žuto svjetlo koje daje toplinu. Uvijek govorim - pri jakom svjetlu ne rade se ni one stvari, niti lopovi rade svoj posal. Druga je stvar vezana uz sjedalice. Ako su neudobne, drvene, plastične ili metalne, gosta će brzo otjerati. Nije dobro ni ako u njima više ležiš nego što udobno sjediš. Najbolje su one koje su meke, u kojima se udobno smjestiš i tako možeš satima sjediti. A onda na red dolazi odlična hrana - kod nas je uvijek bila ona mediteranska - te chef, odnosno vlasnik koji je srce priče. Kod nas su to bili moja žena iza šanka, i ja u kužini ili s gostima. I glazba. Glazba mora biti vrhunska – savjetuje Luciano.

E sad, glazba - koju obožava - postala je obiteljski posao "broj tri". U poslu "broj dva", da ne zaboravimo, došao je i njihov glasoviti butik muške i ženske odjeće koji je vrlo brzo postao hit. Tu je opet bilo svega onog što nudi koncept ugode - osvjetljenje, sjedalice i usluga, kao i dobra zezancija s klijentima. Luciano kaže kako je kod njega gost uvijek gost, i kada je on njemački princ, i onda kada je to netko tko nema puno novca. I za jedne i za druge uvijek je imao vremena i puno šala.

- Ljudi vole zafrkanciju, i kada bih im rekao, na primjer, kako mi je uvijek draža sirova žena nego skuhani muškarac, bio on milijarder ili čovjek bez puno novca, svi su pucali od smijeha. Taj jezik svi razumiju. Supruga i ja jako volimo društvo, uvijek smo u svim poslovima bili zajedno. I znate što ću vam reći, Split sam izabrao kao svoj grad i zato što ovdje imam prekrasnu obitelj, fenomenalnu rodbinu koju sam stekao preko žene, i divne prijatelje. Zato ovaj grad obožavam, i zato sam se tu s guštom i vratio, odabrao ga kao dom. A dom ću imati i u Supetru, gdje ćemo provoditi odmor – veli Luciano.

Ali vratimo se poslu "broj tri", glazbi. E to je posebni dio priče. Luciano glazbu toliko obožava da je zbog postizanja još boljeg zvuka odlučio sam samcat proizvesti gramofon. Taj prvi, težak 150 kilograma, s dugom ručkom koja hvata ploču smještenu na odvojenom postolju, na jednom svjetskom sajmu vrhunske tehnike proglašen je otkrićem. I ocijenjen titulom najljepšeg na izložbi. Sto pedeset kilograma finog, preciznog, ručnog Lucianova rada brzo je postalo vlasništvo glasovitog Luciana Pavarottija.

Brend Lucianissimo

Bio je to prvi od stotinjak njegovih gramofona koji su potekli pod brendom Lucianissimo. Prodavali su se po cijeni od tri do 15 tisuća eura, ljudi su mogli sami odabrati izgled, birati između ponuđenih elemenata. I u 30 godina koliko ih je Luciano izrađivao došli su u ruke iznimno bogatih ljudi, biznismena, vrhunskih liječnika, glazbenika, ljubitelja tehnike… Ljudi koji su zvuk željeli slušati na višoj razini izvedbe.

- Napravio sam inovaciju, usavršio sam postojeći sustav i to je omogućilo savršenstvo zvuka. Gramofone sam radio kao hobi, izrađivao sam ih od aluminija, drva, metala. Hobi se zapravo pretvorio u postao, postao je dućan nazvan Hifi Galerija, koji je nudio samo otmjenu elektroniku. Moj prvi gramofon 'rođen' 1995. godine, taj koji je proglašen najljepšim na sajmu visoke tehnike, izazvao je ovacije. Jako me veseli što su i sljedeći otišli u dobre ruke, diljem svijeta. Najdalji je u Panami. I što su neki kupili i po tri moja rada – veli Luciano, vlasnik zbirke od nekoliko tisuća vrlo rijetkih i skupocjenih LP ploča, klasike, opere, bluza, jazza, rocka…, te jednog od najboljih state of the art-high end stereo-uređaja.

A materijala za dodatnih nekoliko gramofona još ima. I nije mu ih problem sastaviti. Promislili smo kako će vremena, sada kada je krenuo u zasluženu mirovinu, imati napretek. A on već razmišlja o novom projektu...

- Razmišljam o limitiranoj ediciji Miše Kovača. Nosač zvuka, u maloj seriji, kolekcionarskoj. Na gramofonskoj ploči. Ma kakav CD - svaka čast novim tehnologijama, ali digitaliju držim kao nešto što kastrira glazbu. To je komprimirani zvuk. To nije glazba koju ja volim, nema gušt koji vam pruža slušanje ploče... Prvi kontakti već su ostvareni, ideja o limitiranoj Mišinoj ediciji ubrzo bi mogla dobiti konkretnije konture.

 

Naslovnica Život