Mozaik Život

'Zasadi drvo, ne budi panj'

Splićani se spremaju 'zazeleniti' grad: akcija koju je pokrenula majka četvero djece prijeko je potrebna i Dalmaciji; Donosimo i priču o 'kopaču u trlišu' koji je svoj grad u tajnosti obogatio zelenim površinama

'Zasadi drvo, ne budi panj'

Jedno drvo po stanovniku, cilj je neprofitne organizacije Woodland Trust prema kojemu bi svaki građanin Ujedinjenog Kraljevstva do 2025. godine trebao zasaditi jedno drvo i na taj se način boriti protiv klimatskih promjena. Beč je nedavno izdvojio osam milijuna eura za sadnju novih stabala, iako ih na području grada za sada ima čak 480 tisuća, a zelenijim izgledom mogu se pohvaliti i pariški trgovi, poput Place de la Nation na kojemu je ovog ljeta zasađeno sto pedeset stabala.

Iako se često čini da je "trava drugdje zelenija", sada su i naši građani dobili priliku prilagoditi se, odnosno boriti se protiv klimatskih promjena. Kako bi hrvatski gradovi postali ugodniji za život, a kvaliteta zraka bolja, iz Varaždina je krenula akcija "Dani kolektivne sadnje drveća" pod sloganom "Zasadi drvo, ne budi panj". Riječ je o prvoj građanskoj inicijativi ovog tipa koja ima za cilj veliku, trodnevnu kolektivnu sadnju diljem Lijepe naše, a sve je pokrenula dvadesetšestogodišnja Mateja Angelina Kramar.

– Ovakve su akcije prije odrađivale razne udruge, tvrtke, na kraju krajeva Hrvatske šume rade ovo godinama, ali nikada se nije okupilo društvo, građanska zajednica koja pokušava direktno biti uključena u rješavanje problema. Meni je cilj bio sve male udruge uključiti u jedno veliko društvo i na ovaj način dati i mlađim generacijama poticaj da sudjeluju, da imaju uspomenu, ali i da kasnije vide plod svoga rada – kaže nam Mateja Angelina Kramar, i sama majka četvero djece.

Podrška 'struke'

Inicijativu je pokrenula preko Facebook grupe koja za sada broji više od dvadeset tisuća članova, a akcija će se "uživo" održati od 25. do 27. listopada. Prijave su još uvijek otvorene, a sudjelovati mogu svi, bilo samom sadnjom drveća, savjetima, idejama ili donacijama u obliku sadnica. To je ujedno i jedini tip donacija koje prihvaćaju, kažu nam organizatori te ističu važnost ove akcije.

– Svjedočimo požarima u Amazoniji, Sibiru... Međutim, to nije problem samo izvan Hrvatske, i nama se događaju takve stvari – kaže Kramar te naglašava kako su se akciji pridružili i ljudi iz struke, što im je uvelike olakšalo rad.

Podržale su ih, među ostalim, i Hrvatske šume, a kako bi velika sadnja prošla što uspješnije, svaka županija ima svog koordinatora.

Za Splitsko-dalmatinsku zadužena je Marina Kuzmanić, po struci biologinja i ekologinja mora koja trenutačno radi u jednoj udruzi za ples i fitness. I inače se bavi dobrovoljnim radom, pa joj je ovaj zadatak došao prirodno, ali naglašava da joj se javilo još volontera koji su na sebe preuzeli angažmane u pojedinim gradovima i općinama.

– Što se tiče prijava, odaziv je jako dobar. U suradnji s Gradom, te gradskim komunalnim poduzećem "Parkovi i nasadi" odlučit će se koje će se vrste stabala i na kojim lokacijama saditi. Trenutačno najviše radimo na skupljanju donacija u obliku sadnica – kaže Marina Kuzmanić. Kako nam objašnjava, bit akcije nije u pošumljavanju nego općenito u povećanju zelenih površina. Bit će, naime lokacija u Splitu gdje se neće saditi samo stabla nego i druge vrste zelenila – kaže Kuzmanić i dodaje kako "cilj nije samo nešto zasaditi i ostaviti, već kasnije to i održavati".

Krajem listopada rukave će, diljem Hrvatske, zasukati pojedinci, skupine građana, ali i cijeli razredi osnovnih škola, kao i vrtićke skupine koje će pokazati kako i oni najmlađi mogu dati svoj doprinos. Inicijativa je već dobila i reakcije iz inozemstva.

– Prvo su nam se javili iz Republike Sjeverne Makedonije gdje se jedna općina uključila u inicijativu i to pod našim logom i sloganom, na čemu sam im neizmjerno zahvalna. Kasnije su se javile Srbija, Slovenija, Bosna i Hercegovina. Ne znam što se trenutačno događa s njihovom akcijom, ali pokazali su interes – kaže Kramar.

'Lijek' za klimu

Upravo je sadnja stabala, sudeći prema znanstvenicima sa švicarskog instituta Crowther Lab, najučinkovitiji način da se klimatske promjene zadrže pod kontrolom. Tamošnji profesor Tom Crowther u srpnju je uputio poziv svim onim učenicima koji sudjeluju u klimatskim pokretima (i zato su povremeno odsutni s nastave) da – zasade stablo.

– Svako drugo rješenje zahtijeva da svi promijenimo svoje ponašanje ili nam treba odluka političara koji možda i ne vjeruje u klimatske promjene ili nam, pak, treba znanstveno otkriće koje još nemamo. Ovo nije samo naše najmoćnije rješenje – ovo je rješenje u kojemu svi možemo sudjelovati – kazao je tada za Reuters.

Upravo je na svakog pojedinca apelirala i Kramar svojim sloganom "Zasadi drvo, ne budi panj".

– Neki bi mogli pomisliti da je naziv možda malo pogrdan, ali ja sam se htjela obratiti ljudima na osobnoj razini. Njime se na neki način upire prstom i poručuje "Nemoj biti panj jer i ti dišeš taj zrak i vrati ono što si uzeo" – zaključuje Kramar.

Čovjek koji zna što je hlad i zašto vrijedi posaditi drvo

"Desetljećima sam tajno sadio stabla. Sad je vrijeme da vraćanje duga Zemlji preuzmu mlađi"

Vladimir Dimić ustajao je u četiri ujutro kako bi negdje po Zagrebu posadio stablo ili održavao već zasađena 'umjetnička djela'. Priznaje da njegov rad nije uvijek bio u skladu s procedurama, ali morao je tako djelovati 'kako bi ubrzao stvar'

Jedno od najpoznatijih hrvatskih imena kada je sadnja drveća u pitanju zasigurno je Vladimir Dimić, čovjek koji pune trideset tri godine područje Zagreba u tajnosti obogaćuje zelenim površinama.

Gotovo tri desetljeća za njegov rad nije znao nitko osim prijatelja i obitelji, a onda je prošle godine postao jedna od glavnih vijesti u medijima, nakon čega je redatelj Dalibor Platenik o njemu snimio film "Čovjek i drvo", premijerno prikazan na ovogodišnjem Subversive Festivalu u zagrebačkom kinu Europa.

Dimić, inače inženjer prometa, kaže kako je došlo vrijeme da svoju strast prenese na mlađe generacije jer je odnedavno u mirovini. Tako je odlučio javnosti pokazati tko to stoji iza onih stabala koja su odjednom niknula u nekom zagrebačkom kvartu ili kako to da je osušeno drvo ispred njihove zgrade odjednom "živnulo".

– Odlučio sam više o tome govoriti kako bih entuzijazam prenio druge i objasnio da to nije neizvedivo ni komplicirano. Svatko u svom mjestu može pronaći lokaciju i zasaditi drvo. Kada vidi prvi list i prvi plod osjetit će zadovoljstvo, a kada sjedne u njegovu hladovinu, to nitko ne može platiti – kaže nam Dimić.

Ovaj rođeni Vinkovčanin veći dio života proveo je u Zagrebu, gdje je i posadio najviše stabala, iako se njegov pečat može naći i u Velikoj Gorici, gdje je proveo deset godina, te u Istri gdje često boravi.

Počelo s Černobilom

– Sve je započelo 1986. godine. Tada se dogodio Černobil, imao sam 33 godine, a to je razdoblje kada kao čovjek sazriješ. Pod šokom i dojmom svega što se događalo, shvatio sam da se moram nekako odužiti: mogućnost da se uništi planet jako je velika i ljudi moraju napraviti nešto, u okviru svojih mogućnosti. Dao sam sebi zadatak da svake godine posadim, u jesen i proljeće, jedno stablo.

To je bila prvotna ideja, ali vidjevši kako to dobro ide, onda sam malo povećao broj. Organizirao sam i nekakve akcije, te iste godine oko hotela "Porin" u Zagrebu posadili smo 114 stabala – objasnio nam je Dimić, koji će i tijekom akcije "Dani kolektivne sadnje drveća" posaditi jedno stablo, ali inicijativi se nije službeno priključio.

– Djevojke su me kontaktirale prije dva mjeseca, kazale su da bi voljele da se priključim akciji. Pozdravio sam to i rekao da ću i ja tog dana posaditi drvo, ali da se neću uključivati u akciju jer to nije moj koncept rada. Moj projekt je da čovjek individualno zasadi drvo na zelenoj površini.

Svoja stabla smatram skulpturama, koje su žive i koje rastu – veli Dimić, koji pomalo žali zbog toga što se nije fotografirao uz svako svoje stablo, a ima ih više od šesto. Ipak, naglašava da sam broj nije bitan. Ako uspije barem jednu osobu potaknuti da posadi jedno drvo, on je svoj zadatak ispunio.

– Želim da se kod ljudi probudi svijest o potrebi za vraćanjem duga planetu Zemlji, da se na neki način oduže za kisik koji troše, a kako će se najbolje odužiti nego da posade drvo, koje će apsorbirati ugljikov dioksid i tako stvoriti kisik, koji nam je neophodan – naglašava Dimić te dodaje kako materijal za sadnju nije jeftin (cijena sadnica je između tristo i tisuću petsto kuna), ali on se snalazio na zanimljive načine.

Kopač u trlišu

– Za jedan Božić svima u zgradi do svoga stana donio sam jelke i dogovorio se da će mi ih poslije dati i da ću ih ja posaditi. Čovjek uvijek može pronaći način – govori Dimić.

Tijekom svog radnog vijeka ustajao je u četiri ujutro kako bi posadio ili održavao već zasađena stabla, odnosno brinuo se o svojim "umjetničkim djelima". Priznaje, njegov rad nije uvijek bio u skladu s procedurama, ali, kako nam kaže, morao je tako djelovati kako bi ubrzao stvar.

– Kad bih išao saditi, odjenuo bih radničko odijelo te kada bi me netko pitao što to radim samo bih rekao "Pa, evo, ništa, kopam" – kroz smijeh će Dimić. Kada bi negdje vidio osušeno stablo, zamijenio bi ga istom vrstom. Ako je riječ o javoru, zasadio bi javor, ako je negdje propadala lipa Dimić bi kupio novu sadnicu i vlastitim je rukama postavio u zemlju.

 

Naslovnica Život