Mozaik Život

TAJNA USPJEHA

Mladi splitski inženjer sa suprugom u Aržanu stvorio je rajski vrt i ne sade bilo što: Počeli smo zbog brige za zdravlje!; Kad su kukcima dopustili da im unište urod, dogodine se dogodilo čudo

TAJNA USPJEHA

Sve što se uzgoji na tradicijski, prirodan način ima i miris i okus

Toliko boja, okusa i mirisa na malom prostoru, na početku rujna, a još uvijek u vrelini ljetnog dana, teško se može dočarati samo fotografijama, riječima ili videozapisom. Treba to doživjeti na licu mjesta, ali pokušat ćemo vam približiti sve te boje, okuse i mirise u vrtu, koji nije sasvim običan vrt.

Ima u njemu i voća i povrća i cvijeća, uz ogradu su grmovi na kojima mame maline, na zemlji se raširile lubenice, kupus, brokula, raštika, crvene se plodovi rajčica na stabljikama, suncokret se visoko digao, oko njega kukuruz, na više mjesta cvate cvijeće intenzivnih boja, sakrila se između lišća i pokoja jagoda, miriše na sve strane, nema što nema u tom vrtu.

Ne možemo ovdje sve spomenuti, em što ima puno svega, em što treba i zapamtiti koja je koja vrsta.

Jer u ovom vrtu rastu sorte biljaka koje danas nisu toliko raširene i koje vidimo na tržnicama ili u trgovačkim centrima na odjelima voća i povrća. Tu se uzgajaju tradicijske sorte, s okusima i mirisima, koje su nekad naši stari uzgajali, a neke od njih s vremenom su bile i prepuštene zaboravu. Kao i neke druge sorte iz raznih krajeva svijeta, koje sada i u ovom vrtu dobro uspijevaju.

U vrt nas je uveo Hrvoje Bota, koji sa suprugom Ivanom već pet godina u naselju Aržanu, u općini Cista Provo u Splitsko-dalmatinskoj županiji, na zemlji gdje su Žajine kuće, na 650 metara nadmorske visine, uzgaja pedesetak različitih biljnih vrsta.

U nekim sezonama, kaže nam, zna ih biti i šezdeset, sedamdeset, a nekad tridesetak, ovisno o sezoni.

Hrvoje Bota s obitelji živi u Splitu, diplomirani je inženjer arhitekture i direktor društvenog poduzeća "Održivo" te dopredsjednik Udruge "Permakultura Dalmacija", u kojoj je i voditelj aktivnosti vezanih uz Društvenu banku sjemena.

Prije nekoliko dana organizirali su u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu prezentaciju te prve hrvatske Društvene banke sjemena, koju je Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG) pokrenula sredinom 2018. godine na svojem recikliranom imanju u Vukomeriću, nedaleko od Zagreba.

Svrha je te Društvene banke sjemena, kako je istaknula Sendy Osmičević, voditeljica vrtnog tima u ZMAG-u, ojačati i poboljšati lokalni sjemenarski sustav s naglaskom na tradicijske sorte, ne samo za današnje, nego i za buduće generacije. Upravo to čini bračni par Bota u vrtu koji su uredili u Aržanu.

Hrvoje je prije vrta u Aržanu četiri godine uređivao još jedan drugi vrt. Pitamo ga kako su se on i supruga Ivana odlučili na to.

– Počeli smo zbog brige za vlastito zdravlje, za zdravlje djece, za hranu koju jedemo. Korak po korak počeli smo istraživati kvalitetu hrane i odlučili smo uzgajati svoju hranu. Eksperimentirali smo na više lokacija, učili se na pogreškama, malo-pomalo postalo je sve ozbiljnije i došli smo do toga da dobar dio voća i povrća sami uzgajamo.

Dolaze žabe, ptice, gušterice

Zainteresirali smo se za to kako najjednostavnije uzgojiti ekološki vrt, bez umjetnih gnojiva, bez prskanja, bez kemikalija. Uz to, počeli smo promatrati kako se, osim biljaka koje uzgajamo, razvija ekosustav, bioraznolikost, mikrobiologija tla, gledali smo kako u naš vrt dolaze žabe, ptice, gušterice – govori nam Hrvoje i prisjeća se kako je jedne godine bila velika suša u selu.

– Svi ostali vrtovi bili su pusti, "spaljena zemlja", a sve te male životinjice, kukci, insekti spašavali su svoj opstanak i došli su u naš vrt. Kad sam noću ušao u vrt, to je bilo ludilo, kao u prašumi, svi lete, zuje.

Te su nam godine svi ti kukci pojeli dio hrane jer su svi ostali vrtovi bili prazni. Oni su se morali spasiti. Mi smo to prihvatili. Ali sljedeće je godine naš vrt bio sve plodniji, bogatiji. Kratkoročno smo nešto dali prirodi, a ona nam je dugoročno vratila višestruko više. To je bilo odlično iskustvo, kao Noina arka – prisjeća se Hrvoje.

Zemlju pokrivaju kartonom i slamom

Dodaje kako zemlju pokrivaju kartonom, slamom, sijenom, travom, tako da nikad nije gola. Sve biljne otpatke kompostiraju, donose ih iz Splita, time gnoje tlo, na taj ga način hrane i biljke su otpornije, jače, bogatije, daju više plodova.
Kad su krenuli u uređenje vrta, počeli su istraživati što imaju od lokalnih sorti.

– U početku smo koristili sadnice koje bi nam ljudi dali ili bismo ih kupili, ali su bile relativno neotporne, pogotovo kukumari, pome, koje bi brzo nastradale od gljivičnih bolesti, plamenjače.

Kako smo počeli nabavljati sorte od lokalaca i od ljudi u Hrvatskoj koji imaju sjeme, vidjeli smo da su postale sve otpornije. S vremenom smo nabavili iz cijeloga svijeta tradicijske, čuvane sorte, neke imaju podrijetlo i po 100, 150 godina. Primijetili smo da ih je puno lakše uzgajati, a i najvažnije je da hrana ima bolje, intenzivnije okuse, da je kvalitetnija, da to nisu hibridi, nego baš kvalitetne tradicijske sorte.

Tradicijske sorte

Tako smo se zainteresirali i došli do suradnje s udrugom ZMAG za Društvenu banku sjemena (DBS), a prije toga smo surađivali s mnogim učiteljima i udrugama, od kojih su neki "Biovrt" iz Čakovca, bračni par Karmela i Miroslav Kiš, "Rustika" te još nekih ljudi koji čuvaju i prikupljaju te sorte – kaže Hrvoje.

Ističe kako vrt nije velik, pa treba biti oprezan prilikom sadnje, moraju paziti da se sorte ne iskrižaju. Primjerice, tikve i tikvice brzo se iskrižaju i dobije se svašta, tako da se posebno mora paziti gdje će biti u vrtu.

– Imamo drevnih tradicijskih žitarica koje su se prije koristile, raž, pšenicu i kukuruz, imamo i dobar dio povrtnica i mahunarki kao što su jari grah sikirica, bob, crni slanutak, puno salata, jedna je salata vučji jezik, koja je dosta otporna na sušu, uz standardne sorte, blitvu, desetak vrsta kupusnjača, kovrčavu i druge sorte raštike, toskanski kelj, kupus verzot...

One su jako dobre, to je sezonski jesenski uzgoj jer su otporne na hladnoću, lako ih je uzgojiti. Imamo i neke stare vrste poma koje su se pokazale otporne za našu klimu jer je jako hladno, druge su teško uspijevale, ove su izdašne.

Imamo svake godine i volovsko srce, jako je ukusno. Sve što se uzgoji na taj tradicijski, prirodan način, ima i miris i okus – govori Hrvoje dok po vrtu pokazuje što su uzgojili.

Red poma, red bosiljka, red cvijeća

– Specifičnost je u našem vrtu mješovita sadnja, nije monokultura. Kod nas je red poma, red kupusa, red bosiljka, red cvijeća i onda su ta aroma i okus još više izraženi.

Na primjer, uz kukumar sadimo kopar, koji ujedno štiti kukumar i koristi se kao začin kad se kukumar pripremi na salatu. Spoji se ugodno i korisno. Privučemo insekte i kukce, neki štetni kukci i insekti navale na cvijeće umjesto na povrće, i svi zadovoljni – kazuje naš domaćin.

Što se tiče zaštitnih sredstava, kaže kako su u početku koristili neke prirodne metode prskanja mlijekom, preslicom, a sada, nakon par godina, ni to nije potrebno.

– Puževa je bilo, ali sve se riješi. Veću štetu su nam činile kupusne stjenice, one bi navalile na kupus, ali sadnja kupusa uz rajčicu je bila efektna, rajčica ih je mirisom odbila.

Najefektnije su se pokazale te mjere što manje djelovanja, što bolje sustav posložiti. Neke manje štete bude, ali to ne gledamo kao štetu. I oni se moraju nahraniti, jesti i piti i preživjeti.

Čuvari, a ne gospodari

Treba promijeniti percepciju ljudi, da smo tu na planetu da budemo čuvari života, a ne gospodari života. Trebamo pametno raspolagati resursima, a ne gledati kako ih što više iskoristiti – ističe Hrvoje Bota.

Rekao nam je i kako svake godine u veljači Udruga "Permakultura Dalmacija" upriliči projekciju filma o sjemenu i sjemenarstvu i prigodnu razmjenu sjemena. Netko donese nešto svoje, netko donira udruzi, tijekom godine održavaju i stručne radionice kako bi proširili znanja o tradicijskim sortama, o tome kako se što slaže jedno s drugim, kako što prirodno zaštititi.

Članovi udruge, poput Hrvoja, nabavljeno tradicijsko sjeme uzgajaju u svojim vrtovima te ga tako razmnožavaju i dijele s drugim članovima i pratiteljima udruge.

U Hrvatskoj imamo zakonski zaštićenu 21 čuvanu sortu o kojima već desetljećima postoje zapisi, a u Društvenoj banci sjemena dosad je prikupljeno dvjestotinjak starih sorti, ali o njima nema zapisa. Od toga je austrijska udruga za očuvanje raznolikosti sjemena i usjeva "Arche Noah" donirala ZMAG-u 125 sorti od njih 400 koje oni imaju s našeg područja. "Arche Noah" je prikupila šest tisuća tradicijskih sorti iz raznih krajeva svijeta.

– Svi članovima koji podrže Društvenu banku sjemena to je sjeme na raspolaganju, mogu ga dobiti da ga razmnože i pola vrate udruzi kako bi se proširilo korištenje sjemena. Mi podržavamo tu inicijativu jer je na korist svima. Važno je dokazati da ima tih tradicijskih sorti i da se koriste, jer od 2021. godine nova EU-ova regulativa za ekološku proizvodnju sjemena donosi nove mogućnosti za ekološke poljoprivrednike, uzgajivače i sjemenare – ističe naš sugovornik.

Više energije i snage

Naglašava i kako treba pohvaliti udrugu "Arche Noah" i Sendy Osmičević, voditeljicu DBS-a u ZMAG-u, koja je otvorena za suradnju s onima koji su zainteresirani za lobiranje o važnosti očuvanja tradicijskih sorti kako bi se to afirmiralo na političkoj razini, kako bismo iskoristili naše prednosti što nam zemlja nije zagađena i okrenuli se poljoprivredi dodane vrijednosti, koja ima kvalitetu i za turizam i za naše obitelji.

– Što su stari Grci rekli, neka hrana bude naš lijek. Moje je iskustvo da je nemjerljiva razlika jesti lokalnu sezonsku hranu uzgojenu na ekološki način, čovjek ima više energije i snage – poručuje na kraju Hrvoje Bota.

Iz vrta je svojima u Split ponio lubenice sorte podrijetlom iz Iraka, svježe ubranu mrkvu, petrusimul, bosiljak, pome, tikvicu, raštiku. Košaru punu zdrave hrane. Svaki put kad ode u svoj vrt, košara koju nosi u Split je drugačija, ali u obitelji Bota uvijek znaju što jedu i uživaju u bojama, okusima i mirisima svoga vrta.

Naslovnica Život