Mozaik Život

Nije kraj svijeta

U Splitsko-dalmatinskoj županiji svaki četvrti brak doživi krah: nekad je bila 'sramota', danas razvedeni iz Splita, Kaštela i Solina imaju jedinstven oblik pomoći

Nije kraj svijeta

Unatoč brojnim predrasudama koje još uvijek opterećuju našu prilično konzervativnu sredinu, čini se da se stvari u nekim slučajevima, makar gledano i mikroskopom, ipak kreću na bolje.

Primjerice, prije samo pedesetak godina razvod braka doživljavao se uglavnom kao sramota, pogotovo za žene koje su poslovično proglašavane krivima "jer nisu znale trpjeti", "nisu valjale" i slično, nazivalo ih se "raspuštenicama" i tretiralo kao "robu s greškom", pogotovo ako su iz propalog braka imale "prtljagu", čitaj, djecu.

Danas je ipak jasnije da je brak propali životni projekt podjednako bolan za oba partnera, nakon kojega se, međutim, može nastaviti živjeti jednako kvalitetno, a sve češće "patchwork-obitelji" (one sastavljene od osoba koje međusobno nisu u biološkom srodstvu, poput djece supružnika iz prethodnih brakova) više nisu percipirane kao drugorazredan scenarij.

Štoviše, odnedavno u Splitu postoji jedinstven oblik pomoći za populaciju nedavno razvedenih osoba sa šireg splitskog područja, odnosno onih koji još uvijek prolaze kroz nimalo bezbolan proces razvoda. Zajednički nazivnik svima je, pak, da su – roditelji jer je njima u tehničkom smislu teže nego osobama koje iz brakova izlaze bez potomaka.

- Imamo tridesetak ljudi u tri grupe koji polaze program pet edukativnih radionica jednom tjedno. Na to se nadovezuju još četiri susreta kroz grupe skupne podrške tijekom iduća tri mjeseca, a po potrebi se poslije održavaju i individualna savjetovanja – približila je program Jasna Veić (39), voditeljica udruge "Mentor", koja rečene susrete i grupe podrške organizira u suradnji s Centrom za socijalnu skrb.

Zapravo je riječ o projektu koji podupire i resorno ministarstvo jer je Centar poslovično preopterećen za rad sa svim korisnicima koji imaju potrebu za dodatnim savjetovanjem, pa i praktičnom psihoterapijom. Tridesetak osoba godišnje kojima, pak, "Mentor" nudi dodatnu pomoć i podršku – u svjetlu činjenice da naša županija nosi neslavnu perjanicu po broju razvoda brakova u Hrvatskoj, grubo rečeno svaki četvrti doživi krah – također je "kap na vruć kamen". No, i to je nešto...

- U radu s korisnicima naših radionica i grupa podrške sudjeluju i stručne osobe: Silvana Nikolić, sociologinja sa završenom edukacijom za gestaldt i realitetnu psihologiju, s dugogodišnjim iskustvom u radu s različitim ugroženim i ranjivim skupinama, te pedagoginja Marija Mojaš-Andrijašević. Povratne informacije korisnika jako su dobre; moram reći da u prosjeku nisu premladi, imaju četrdesetak godina. Najmlađa osoba koje je potražila besplatnu pomoć u našoj udruzi, odnosno u ovom projektu, 27-godišnji je mladi roditelj, a najstariji koji pohađa grupe i radionice je jedan šezdesetogodišnjak, otac dvoje odrasle djece. On se, konkretno, razveo prije tri godine, ali još uvijek se teško nosi s novonastalim obiteljskim okolnostima – djelić rada "Mentora" približava njegova mlada, no već poprilično iskusna čelnica Veić.

Većina korisnika, to jest osoba koje se razvode, iz Splita su, nešto ih je i iz Kaštela i Solina, žene su u omjeru od otprilike dvije trećine i mahom su visokoobrazovane.

- Imamo različite egzistencijalne strahove vezane uz (ne) isplate naknade za uzdržavanje djece, odvojeni život u novim okolnostima i druge probleme, ali nemamo klasičnih socijalnih slučajeva. Ljudi k nama dolaze mahom zbog psihološke pomoći, ne materijalne. Morate znati da je u fokusu uvijek dijete ili djeca; pomažući roditeljima da vrate svoj unutrašnji mir, činimo dobrobit potomcima jer se, jasno, stanje roditelja najizravije reflektira na djecu – napominje Silvana Nikolić, inače djelatnica Crvenog križa u Splitu, također razvedena žena.

- Nemamo problem reći da u našem trolistu imamo pokrivene sve statuse osim udovištva: Jasna nije udana, kolegica Marija jest, a ja sam razvedena; tako iz prve ruke znam kroz što otprilike osobe prolaze, premda je zapravo svaka priča jedno zasebno, mahom bolno, iskustvo – kaže Silvana.

A u svjetlu činjenice da neke europske zemlje osnivaju pri ministarstvu zdravstva "odjel za usamljenost", prepoznavši upravo tu pojavu kao generator mnogih psihičkih bolesti (novi "rak duše"), upitali smo terapeutkinje je li okupljanje ljudi u razvodu, odnosno taj segment rada udruge "Mentor" zapravo domaća ekstenzija rečenog europskog projekta. Dakako, u našoj zemlji, a pogotovo županiji, nije došlo do međusobnog otuđenja ljudi u tako drastičnoj mjeri, no ipak je status "singlesa" nešto s čim će se korisnici u razvodu braka morati nositi neko vrijeme...

- Dakako da je društvena komponenta važna; ljudi se kod nas upoznaju i nastavljaju druženje i izvan službenih radionica koje se odvijaju u prostorijama udruge u ulici Kroz Smrdečac 7. Često se događaju situacije da osoba tijekom skupnih susreta podrške, pogotovo u ranoj fazi razvoda braka, otvoreno iznosi osjećaje i strahove i ne može zaustaviti suze; navikli smo na te situacije, a međusobna podrška kandidata veoma je izražena – kazuje Nikolić.

Pitamo ju je li, pak, bilo u dosadašnjem radu udruge koja okuplja osobe u razvodu ili friške "singlese" možda novih brakova?

- Ima situacija kad nakon izvjesnog vremena, nakon faze tugovanja, mirenja i prihvaćanja novonastale situacije osoba uđe u novi ljubavno-partnerski odnos, i to držimo pozitivnim; znak je to, laički rečeno, svojevrsna ozdravljenja duše. Do sada, međutim, unutar same grupe nismo imali par niti najavu braka, ali spremni smo i na to! Ako treba, priredit ćemo i feštu – veselo su za kraj poručile naše sugovornice i "mentorice" iz istoimene splitske udruge.

Naslovnica Život