Mozaik Zdravlje

NE TOLERIRAMO 'NE'

'Mama, boli me drob!": zvuči li vam poznato ova rečenica? Svi djeci nabijamo nepodnošljiv stres i ugrožavamo njihovo zdravlje; 'Oni žive u kaosu!', upozorava psiholog

NE TOLERIRAMO 'NE'

Kupili ste novu odjeću za svoje dijete, nove cipele, tenisice, novu torbu, pomno odabrali bilježnice, čak i naljepnice za njih, poslali ga u frizera na moderno šišanje, prijavili ga na strani jezik, u glazbenu školu, kreativne radionice, javili treneru da ga računa i ove jeseni na treninzima, pripremili kalendar s dnevnim ritmom djeteta na kojemu nedostaje još 'samo' raspored sati...

Ostalo je još slobodnog vremena... Nek ide na digitalne radionice! Ili na balet, jogu, bilo što, samo da ne "visi doma" za ekranom! Uza sve to, mora bit odlikaš/ica...

Zvuči li vam ovo poznato? Jeste li vi ovo osmislili i rekli? To nije sve?! Očekujete od djeteta da bude među najboljima, predano, samostalno, organizirano, aktivno, svestrano, znatiželjno, prepametno... Naravno da jest. Koji to roditelj ne želi svom djetetu...

No, zahtjevi koji se nađu pred djecom tijekom njihova obrazovanja iz godine u godinu sve su veći, gradivo opsežnije, a svakodnevne obveze sve napornije.

Uza sav taj pritisak vi kao roditelj imate najveća očekivanja od djeteta, zaboravljajući da svojim stavom djetetu namećete stres.

Od svoje prve do petnaeste dijete provede u institucijama čak 25 tisuća sati. Od njega se očekuju norme različite od onih kod kuće upravo zbog nedostatka kontakta roditelja i profesionalaca (odgojitelja) uz uvažavanje djetetove individue.

- Djeca žive u kaosu pravila. Neprestano im nešto namećemo, a ne pitamo ih za mišljenje. Ne toleriramo njihovo “ne”, što je pogrešno - kazao je Jesper Juul, ugledni danski obiteljski psihoterapeut tijekom jednoga zanimljivog predavanja za roditelje u Splitu.

Gušenje moći i kontrolom

Današnje roditelje Juul je nazvao “helikopter-roditeljima”, jer previše paze i štite svoju djecu, a zapravo ih guše svojom moći i kontrolom.

- Dijete tretiraju kao objekt, a ono na koncu plaća cijenu roditeljske nesigurnosti i nerealnih očekivanja svojim neprilagođenim ponašanjem i konfuznim emocijama. Djeci treba vodstvo, ali bez nasilja nad njihovim identitetom − upozorio je.

- U želji da budu savršeni roditelji, čine pogreške i od djece stvaraju ljude uklopljene u rano industrijsko društvo, u kojemu su novac i poslušnost jedine vrijednosti.

Stoga danas imamo sve više djece kojima je potrebna pomoć psihoterapeuta jer su sve manje socijalno sposobna i kompetentna − smatra Juul, ističući i potrebu razgovora oči u oči, za obiteljskim stolom uz uvažavanje mišljenja sugovornika.

Da naši školarci zaista imaju problem s velikim očekivanjima roditelja i društva, potvrđuju psiholozi i psihijatri koji u radu s djecom i adolescentima bilježe sve više anksioznosti. Uostalom, i vaša djeca su vam zasigurno pričala o izostanku pojedinaca s testova ili su se pak i sami budili s bolovima u trbuhu i s apatijom.

- Svi se moramo zapitati postaje li naše društvo toliko kompetitivno da ne možemo dovoljno brzo psihološki evaluirati? Koliko svoju djecu tjeramo u područje negativnog, malignog perfekcionizma? - kazao je u jednom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju splitski psihijatar Tomislav Franić.

Nesigurnost je nemoguće izbjeći

Svjedoči kako se događa da školski sustav i roditelji prije psihijatru upute hiperaktivno dijete problematična ponašanja koje je okrenuto "prema vani" u trenutku kada dođu do spoznaje da se "mora nešto poduzeti", negoli ono dijete, odnosno veliku skupinu djece koja pati, ali ostaje nevidljiva, ne čuje ih se i ne shvaća dovoljno ozbiljno iako traže pomoć...

- Stres je prije svega psihičko stanje uzrokovano osjećajem da ne možemo udovoljiti zahtjevima koje nam postavljaju drugi ljudi ili mi sami.

To psihičko stanje uključuje različite, obično neugodne misli i osjećaje, a praćeno je i čitavim nizom tjelesnih manifestacija koje, ako smo prolongirano izloženi stresu, mogu dovesti i do razvoja različitih tjelesnih bolesti.

Težnja savršenstvu vodi želji za apsolutnom kontrolom i opsesivnošću jer su to jedini načini da sve držimo pod kontrolom i izbjegnemo neke od najneugodnijih ljudskih osjećaja poput nesigurnosti i neizvjesnosti. A to nije moguće - kaže ovaj stručnjak.

Ipak, djeca moraju biti izložena umjerenoj razini frustracije da bi se sama naučila suočavati s budućim životnim problemima. Od stresa se, nažalost, ne može pobjeći, no u svim očekivanjima i zahtjevima treba naći mjeru.

I pitati dijete želi li i može li pohvatati sve ono što ste mu namijenili.

Naslovnica Zdravlje