Mozaik Showbizz

TURBOZAPOSLENA

'Jedan mi je dida na Drveniku, drugi na Čiovu, tu sam bosa i opuštena. Ogromna familija, svi viču, uvijek se nešto popravlja...': RTL-ova reporterka otkriva svoju nepoznatu stranu

TURBOZAPOSLENA

Novinarka RTL-a Petra Mlačić, koju su gledatelji isprva upoznali na HRT-u, nakon rodiljne stanke, prometnula se odnedavno u jednu od najvažnijih špica Iinformativnog programa.

U zadnje vrijeme svako malo evo nje i to o udarnim temama dana. Privlačnom bojom glasa i stasom tinejdžerke, graciozno šećući pred kamerama ona vas uvlači u ključajuću priču. Nakon što vas informira o svemu bitnom i "ispovjedi" sugovornike, završit će prilog suzdržanim i nenametljivim komentarom.

Čini se mirnom i promišljenom, tek duga kovrčava kosa daje naslutiti "razbarušen" temperament. Što bi taman bila logična "podjela" za nekoga tko je rođen u Splitu, a odrastao u Rijeci. U kraćem razgovoru pokušali smo doznati nešto više o ovoj mladoj i perspektivnoj reporterki, a vidjet ćete koliko je bila spremna otkriti.

Pratimo vas gotovo svakodnevno u informativnim emisijama RTL-a, dojam je da radite non-stop. Je li to uistinu tako i kako izgleda vaš uobičajeni radni dan?

- Ako pitate moje ukućane, reći će da radim non-stop. Dani su se, naravno, promijenili od kako je došla naša curica; a taj rodiljni je proletio u tren oka.

Uspijevam nekako sve stići, i ono najvažnije - probudim se s njom i uspavam je. Kad malo promislim, najveća je razlika u tome što sam nekad u montaži za RTL Direkt, koja je negdje oko 22 sata, bila potpuno budna i spremna za dogovaranje izlaska nakon što emisija prođe; a sad mi je ta montaža u 22 zapravo noćni provod.

Vuk je odličan tata

Imate malo dijete, u braku ste, koliko vam suprug priskače oko obiteljskih obaveza?

- U tom našem malom čoporu zapravo ne znaš tko više radi. S obzirom na to da sam uvijek bila tvrdoglava i samostalna i jedva čekala otići u svijet - nisam mogla ni sanjati da ću ubrzo patiti što dida i baka ne žive u Zagrebu.

Ali šalu na stranu, Vuk je odličan tata i ne želim nikad govoriti da mi jedno drugome uskačemo u obavljanju obiteljskih obaveza, to je sve naše zajedničko i ako ne uspije jedan, odradi drugi i obratno.

On često odlazi u jaslice jer ja radim duže, ali isto tako njega nekad nema danima zbog poslovnog puta pa se snalazim i s jaslicama, i tetom čuvalicom i još pokojom prijateljicom.

Srećom, malena je ista ja (doduše, svi me uvjeravaju da izgleda kao tata, ali pojma nemaju - to je moj karakter) pa voli ljude i mogu računati na to da je njoj gdje god da je - dobro.

Jeste li se ove godine odmorili i gdje ste bili?

- Uživala svakako jesam! Ja imam te svoje male otoke na koje odlazim oduvijek. Jedan mi je dida na Drveniku, drugi na Čiovu. To su te kuće oko kojih sam razbijala koljena kad sam bila klinka, ta moja mjesta na kojima sam bosa i opuštena. Ogromna familija, svi viču, prigovaraju, uvijek se nešto radi, popravlja, slavi... kako to već ide u Dalmaciji.

Ove smo godine više bili na Drveniku. Tamo nam je kuća doslovno između stijene i mora pa vam je to ono - kozji puteljak gdje god kreneš pa u jednu ruku bebu, u drugu kolica, u zube ruksak... Ali njoj je bilo izvrsno!

Znamo da ste podrijetlom Splićanka odrasla u Rijeci, dolazite li ikada u Split i kod koga?

- Naravno! Meni je Split grad - praznik i obožavam ga. Tamo baš nikada nisam išla nikakvom obavezom, već uvijek užitkom. Roditelji su mi profesori, pa sam u Split kao mala iz Rijeke išla uvijek kad nije bilo nastave i uvijek mi je bilo lijepo.

Štoviše, "kod babe na kauču" mi je nekad bila mjerna jedinica za odmor. Uz to, strašno volim taj Split u meni koji pobjeđuje u svim raspravama. Vi ćete, pretpostavljam, razumjeti na što mislim.

Koju školu ste završili i gdje, čula sam da ste studirali na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, je li to točno?

- U Rijeku smo se preselili kad sam bila mala, tamo sam išla i u osnovnu i u srednju školu. Sušačka gimnazija ostala mi je u pamćenju kao jedno od najvažnijih mjesta odrastanja. Valjda zato što sam od tih nekakvih 15 do 18 godina mislila da sam na vrhu svijeta. Buntovan si, mlad, samo čitaš i kužiš stvari.

Tada sam, doduše, mislila da ću živjeti u kazalištu. Moram priznati da je to moja prva ljubav, glumila sam i plesala posvuda. Ipak, sretna sam što sam otišla u drugom smjeru, jednostavno ne mogu zamisliti da interpretiram tuđe rečenice. Fakultet političkih znanosti je nekako pronašao mene.

Po čemu još pamtite odrastanje u Rijeci?

- Rijeka je posebna i naučila sam je cijeniti iskreno tek kad sam otišla. Iz perspektive majke - Rijeka je baš grad po mjeri. Siguran je, dovoljno malen za veliki grad i strašno slobodan. Uz to ima i more i planinu.

Pamtim te riječke dane najviše po ljudima, uvijek smo bili kreativni, uvijek smo nešto smišljali, radili nekakve predstave, uvijek je netko nešto svirao. Zapravo i sad se najviše družim sa svojim riječkim ljudima.

Koliko vam je, zapravo, godina?

- Pita li se to dame u godinama? Uskoro slavim okrugli:)

Je li vaša ljubav za novinarstvom od početka bila usmjerena baš na TV ili se afinitet stvorio tijekom studija?

- Čini mi se da bi mi u svakom drugom mediju nešto falilo. Sigurno je tu igralo nekoliko faktora na studiju, svakako i to što sam ja ona generacija FPZG-a koja je pokrenula studentsku televiziju, ali i legendarna profesorica televizije Tena Perišin.

Mislim da mi ona ne bi bila dala da odaberem nešto drugo. Naravno, kad počneš zaista raditi tek onda shvatiš što točno televizija jest; i bojim se da se mene neće brzo riješiti.

Po čemu pamtite rad na HRT-u?

- HRT je ogroman sustav i to je ono što na njemu najviše volim. Od Dnevnika do zabavnog programa, sve vrste tema možeš proći. Ja sam tamo bila mlada novinarka i ništa mi nije bilo važnije od posla. Uz to, odjednom sam radila s nekim novinarskim legendama, i davali su mi puno prilika prilično brzo.

Ne mogu se sjetiti je li prošlo iti mjesec dana prije nego li su me prvi put pustili na javljanje uživo. Gurnu te u vatru i isplivaš. Pa tako plivaš još dugo. Svakako, HRT je bio dobar prema meni.

O čemu najviše volite izvještavati i ima li nešto što vam teško pada? Možete li izdvojiti nešto o čemu ste radili prilog a posebno vas je rastužilo, odnosno naljutilo.

- Godinama sam najviše voljela reportaže o ljudima, njihovim stvarnim problemima, priče u kojima možeš nešto zaista napraviti, i stvarno sam se davala u to često do suza. Nikad neću zaboraviti svoju prvu priču o deložaciji jednog malenog djeteta (koliko god ta konstrukcija strašno zvučala).

Danima sam nakon priloga zvala djeda iz te priče i iako se situacija razriješila, često pomislim na to koliko njemu kad odraste život može biti normalan.

Ima tih priča nakon kojih se vratiš kući promijenjen. Nikad neću zaboraviti niti dane u Tovarniku kad je krenuo izbjeglički val, to mi je bilo nešto potpuno novo jer jedno je imati mišljenje iz topline svog dnevnog boravka, a drugo je promrznutih nogu biti tamo od zore i gledati što se događa.

A ono što me posebno pogodilo je priča o malenoj Mili i njenim hrabrim i toplim roditeljima u najtežoj situaciji u kojoj se možeš naći. Iako su te ljudske priče ono važno, i nikad neću odustati od njih - putem sam se negdje inficirala politikom i to je apsolutno resor u kojem trenutno najviše uživam.

Sabor, Vlada, koalicije, prepirke, partnerstva, kampanje, izbori... cijeli taj napeti svijet, sve te nijanse zbog kojih se ne možeš niti jedan dan isključiti iz novih informacija inače ispadaš iz igre, to mi je apsolutna sreća. Te male igrice, ta pripetavanja, ono o čemu svi htjeli oni to priznati ili ne – pričaju na kavama – to je ono u čemu guštam.

Evo, primjerice, kampanja za predsjedničke izbore koja službeno nije ni počela, a već leti perje; pa tko ne bi u tome uživao?

Postoji li područje novinarstva u kojemu biste se rado okušali, odnosno neki TV format?

- Iskreno volim ovaj dnevni news, ali uvijek mi fali još ta minuta, dvije. Jedna urednica iz šale kaže da je svaki moj prilog mini dosje. Uvijek ubacim 4 - 5 zareza u rečenicu. Svakako volim terene i dalje, ali mislim da je nekakav prirodni slijed nakon dovoljno godina iskustva – studio.

Ples

Je li točno da ste se u mladosti bavili plesom i ako jest, kojim točno i do kada? Čak se to, rekla bih, i vidi po vašem hodu pred kamerama...

- Vidi se, stvarno? Jesam, cijeli sam se život bavila plesom i nadam se da ću pronaći to vrijeme kad-tad da obnovim barem dio. Od baleta, modernog plesa, jazza, suvremenog... Neko sam vrijeme bila sigurna da želim na akademiju za mjuzikl, toliko o tome.

Zapravo se ne sjećam niti jednoga slobodnog vikenda od prije osnovne škole do kraja faksa, samo treninzi. To je uvijek bilo ili natjecateljski ili smo radili neku predstavu, pa su dolasci bili prilično obavezni.

Zato sam morala prekinuti čim sam se zaposlila, ali sam putem otkrila tango i potpuno se zaljubila. Tango je nešto drugo, to su putovanja na milonge, cijele noći plesanja... tih se par godina uopće ne sjećam spavanja.

Čini se da vodite brigu o stajlingu, procjenjujem da ste skloni ležernom casual stilu, malo čak baca na hipi, pogotovo zbog duge kose. Jeste li prirodna brineta? Koliko ulažete u održavanje frizure? Kupujete li garderobu preko interneta?

- Potpuno ste me pročitali, a ja sam zaista mislila da sam se uspješno uklopila. Zapravo mi je prilično zabavno kombinirati dress code koji nameće posao i taj moj neki hipijevski trenutak. Najveća je istina da pokušavam ukalupiti divlju Petru, jedino me kosa tu i tamo oda.

Nećete vjerovati, ali nikad ne kupujem preko interneta jer sam stara škola. Imam stručni stožer prijateljica koje kupuju stalno pa ja njima tu i tamo kažem da naruče nešto i meni, ali sama nikako. Nikad ne znam ni koja sam veličina ni kako mi to stoji, a nekako ni ne vjerujem da će mi stići na adresu. Uglavnom zamislim kako želim da nešto izgleda pa krenem tražiti.

 

Naslovnica Showbizz