Mozaik Gastro

GASTRO PATROLA 'SLOBODNE'

'Ne bojte se gastritisa, nema ovde mikrovalne, ni pekača, somune držimo na pari!': tražili smo najbolje ćevape u Splitu i - našli smo ih!; Oduševio nas je i jedan kajmak, ukusniji od ovoga nismo probali

GASTRO PATROLA 'SLOBODNE'

Nakon što smo doznali gdje se u Splitu jede najbolji burger, a zatim i pizza, red je došao na - ćevape.

Ovo je najbolji burger u Splitu! Teškom mukom odabrali smo šest finalista, među njima jedan je totalni spektakl, imamo i videodokaz

U Splitu se može pojesti stvarno dobra pizza i to po pristojnoj cijeni: u uži izbor za najbolju ušlo je 5 poznatih gradskih pizzerija, a tajna najbolje krije se u tijestu

Izbor najboljih ćevabdžinica nije bio nimalo lagan jer se uz one već kultne splitske otvorio i čitav niz drugih u kojima se radi po tradicionalnim recepturama iz Bosne, bilo da je u pitanju sarajevski, travnički ili banjolučki ćevap, a svaka od njih ima svoju vjernu klijentelu.

Stoga smo tu nezahvalnu ulogu, kao i prilikom prethodnih gastronomskih inspekcija, povjerili Jeri Gruiću i Goranu Mušuri, dvojcu s kulinarskog web-kanala "Only Food and Horses". Ovog puta smo umjesto top 5, imali top 6, a na listu odabranih dospjeli su "Gyros", "Den-si", "Lozo", "Sunset", "Kantun Paulina" i "Ba!Će".

U timu za degustiranje, koji se oboružao gastalima i žvakama (jer valjalo je kušati kapulu i ostale priloge) uz gore potpisanu kao laika našli su se i Aleksandar Srdić Aco, majstor leskovačkog roštilja koji svoje umijeće, na radost Splićana, u posljednje vrijeme demonstrira u "Fabrique Pubu", zatim mlada i perspektivna Stela Buljubašić, kuharica u restoranu "Corto Maltese", i Jurica Galić Juka, youtuber, bloger, putopisac, fotograf i gastronomski nomad koji je obišao cijeli Balkan i definitivno zna što je dobar ćevap.

Na prvom "pjatu" za degustiranje našao se travnički ćevap iz "Gyrosa". Uz meso, četveročlani žiri imao je obavezu vrednovati i lepinju i priloge, a posebna se ocjena davala za sveukupni dojam.

- Znate li vi kako vam se uzimaju ćevapi? Rukama ili čačkalicom! Ne stavljaju se u lepinju, već se ona lomi sa strane - podučava nas Aco od kojeg doznajemo i kako u travnički ćevap ide uglavnom junetina kojoj se dodaje i janjetina.

- Dobar ćevap je lako probavljiv i ne sjeda teško na želudac. Ako puno podrigujete nakon što ste jeli ćevape, znači da s njima nešto nije bilo u redu. Ovaj koji jedemo je vrlo dobar, lijepo pečen i izvana i iznutra, taman koliko treba - znalački će Aleksandar.

- Lepinja im je odlična, ne znam jesam li igdje jela bolju - između dvaju zalogaja će Stela.

Jurica Galić se slaže i dodaje kako jedinu zamjerku ima na priloge, prije svega na kajmak.

- Nekako je lako maziv, nema onaj karakterističan okus kajmaka i teksturu. Jeo sam, u svakom slučaju, puno bolje. Osim toga, draže mi je kad mi serviraju crvenu, a ne ovu žutu kapulu - govori Juka koji će "Gyrosu", povjerio nam je, dati visoku ocjenu za sveukupni dojam, usluga je odlična, prostor čist kao suza...

Sljedeće odredište nam je "Den-si", ispod košarkaške dvorane na Gripama. Eksterijer samog objekta ne izgleda obećavajuće, ali ćevaaap...!

- Ljudi moji, pa ovi su skoro bolji od mojih - izletjelo je nakon nekoliko zalogaja Aci Srdiću.

- Odlični su, stvarno, baš se osjeća da ima svinjetine, ona, ipak, pusti malo svoje masti. Zato su tako sočni - konstatirala je Stela.

- Ma, to je to, ima "šuga", kako vi volite reći u Dalmaciji... Osjetio sam u njemu odmah banjolučku "žicu" - radosno će Aleksandar.

Iako nam je, naravno, u startu sugerirano da se ne prejedamo, već da gricnemo, kao pravi degustatori, tek nekoliko zalogajčića kako ne bismo stigli presiti na zadnje odredište, u "Den-siju" smo jedva odoljeli porivu da počistimo pjat.

- Ako u svakoj čevabdžinici pojedem i po tri komada, opet neću doć' do svog standarda, a to je 20 komada u porciji - miran je jedino bio član žirija Galić Juka.

Premda se banjolučki ćevap, za razliku od ostalih, prodaje u pločici u kojoj se nalazi pet "vezanih" ćevapa, u "Den-siju" su odustali od takve prakse, da ne zbunjuju Splićane. Ovdje su, kažu, ljudi naviknuti na male, srednje ili velike ćevape, i točka.

Sljedeća štacija je "Sunset" s 25-godišnjom tradicijom u pečenju ćevapa. Od četiri lokacije na kojima trenutačno ova ćevabdžinica radi biramo onu vjerojatno najfrekventniju, na parkiralištu ispod škole Split 3. Tamo nas dočekuje i mladi vlasnik

Stipe Mrkonjić koji objašnjava kako u "Sunsetu" rade ćevape po sarajevskoj recepturi.

- Junetina isključivo, ništa drugo ne dolazi u obzir. Imamo vlastitu mesnicu u kojoj radimo ćevape, a surađujemo direktno s hrvatskim farmama. Ništa ne prepuštamo slučaju - govori Mrkonjić.

U "Sunsetu" nas je, prije svega, oduševio kajmak. Bolji od ovoga, kako se ispostavilo, ni prije ni poslije nismo probali.

- A naši ljudi vam još uvijek ne shvaćaju da se ćevapi najbolje "ljube" s kajmakom. Ajvar i kapula su ono što se od priloga uglavnom traži. Ima i onih koji ni ćevape ne mogu pojesti bez kečapa i majoneze. Svega ima - zaključuje vlasnik "Sunseta".

Sljedeći na popisu nam je "Lozo", ćevabdžinica koja članove žirija (sve osim Ace op. a.) asocira na djetinjstvo, pa gaje i poseban sentiment prema njoj.

- Iz grada se nikad ne bi vratili doma, a da nismo stali u "Loze" po ćevape. Čekali bismo i po pola sata, ali nam ništa nije smetalo - prisjeća se Juka.

Čekalo se bogme i puno duže - kaže vlasnica Anita Lozo:

- Oni stariji sjetit će se kako su početkom osamdesetih ljudi stajali u redu za ćevape sve do Higijenskog...

Vremena su se, naravno, promijenila; "Lozo" uz "Kantun Paulinu" više nije jedina ćevabdžinica u Splitu, ali unatoč tomu sačuvao je svoju kvalitetu i, naravno, mušterije.

- Ćevape radimo još uvijek po receptu mog svekra, starom 50 godina. Jednako kao što ne mijenjamo recepturu, ne odričemo se tako lako ni osoblja; žene u "Loze" rade i po 25 godina - pohvalila nam se Anita Lozo.

Između ostalog, iskusne djelatnice ovdje same rade i lepinje, a koliko su se izvještile u tomu, uvjerili smo se i sami za našeg inspekcijskog pohoda.

Nakon "Loze" eto nas u još jednoj kultnoj splitskoj ćevabdžinici; "Kantun Paulina". Na klupicama ispred "Pauline", kao i obično, nema mjesta - blaženog osmijeha i s lepinjom u ruci uz lokalce sjede i furešti.

- Ne morate se bojat' gastritisa kad kod nas jedete ćevape, svaki dan ovdje stiže svježe meso, i to samo kvalitetna junetina, a lepinje pečemo u našoj pekari na Visokoj. Nećete ovde vidit ni mikrovalne ni pekača; somune držimo na pari, u loncu, to je naša stara, iskušana metoda - govori vlasnik Ante Bilić Prcić, čiji je djed u ovom poslu od davne 1960. godine, dok se "Paulina" na istom mjestu nalazi od 1976. godine, uvijek jednako dobra.

I "Ba!Će" već se udomaćio u Splitu - zadnjih desetak godina Splićani guštaju u tradicionalnom sarajevskom ćevapu koji se, u pravilu, radi od junetine, uz dodatak teletine i(li) ovčetine.

Ćevabdžinica u Križevoj ulici ima definitivno ugodniji interijer od ostalih s našeg popisa, sve je čisto i fino, a posuđe na kojem poslužuju tradicionalno. Ćevapi su im, složio se naš žiri, standardno dobri, kao uostalom i lepinja i kajmak.

Zaključak četveročlane inspekcije jest da se u Splitu mogu pojesti zbilja odlični ćevapi, i da ne morate poći u Banju Luku da bi vidjeli što je pravi banjolučki ćevap.

Bosna je došla k nama, sa svom svojom puninom okusa, barem kad je u pitanju ova kulinarska ponuda.

Što se onih "okorjelih" ljubitelja "splitskog" ćevapa tiče, i oni mogu biti zadovoljni - njihove su ćevabdžinice i dalje na istom mjestu, novi gastronomski trendovi ništa im ne mogu.

 

Najbolji ćevapi (sveukupna ocjena):


1) Den-si

2) Sunset

3) Gyros

4) Ba!Će

5) Kantun Paulina

6) Lozo

 

Najbolji po kategorijama:


Najbolji kajmak: Sunset

Najbolja lepinja: Gyros

Najbolji interijer: Ba!Će

Najdulja tradicija: Kantun Paulina

Najbolje osoblje: Lozo

 

Naslovnica Gastro