Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Napokon smo shvatili da se bolnice na vrhunskim lokacijama mogu masno unovčiti. Srušimo ih i tamo dovedimo još guzica i sisa, još koktela i suncobrana...

uvik kontra

Ideja o gradnji bolnice na Klisu je naprosto savršena, toliko fascinantna da zdrav razum teško može povjerovati u nju: pacijenti bi se oporavljali na friškom brdskom zraku, odjeli bi se mogli širiti na sve strane, gore bi radili vrhunski stručnjaci, a Split bi se konačno riješio dviju starih, oronulih zgrada po čijim se hodnicima gužvaju dosadni penzioneri, a šefovi klinika moraju se sami brinuti o pituravanju zidova i nabavi opreme, čak i klimatizacijskih uređaja.

Svijet u kojem smo se našli, čovječanstvo prve polovice dvadeset i prvog stoljeća bez ikakve sumnje zahtijeva ovakva rješenja. I nikakvih zastoja i podozrenja ne smije biti. Na mjestu 'civilne' i 'vojne', na mjestu Firula i Križina, na lokaciji uz more, gotovo u središtu grada, ne može i neće biti mjesta za takve zamorne, uvijek para željne i u isti vrijeme prezadužene, gadljive sadržaje kao što su bolnice.

Sumporni smrad

Split je grad koji proživljava svoje zvjezdane trenutke, ljudi iz svakog kantuna ovog planeta žele noge oprati u njegovu moru i napasati oči na njegovim zidinama, vape da se najedu tradicije u njegovu ugostiteljstvu i načine selfije koje će s ponosom podijeliti tisućama pratitelja na društvenoj mreži: "I ja sam bio u Splitu, gradu bez bolnice, gradu zdrave sadašnjosti." Kakve postelje, igle, transfuzije i infuzije, kakvi bolesni starci, krvave dvorane i iznemogle medicinske sestre, kakvi redovi pred vratima liječnika koji dnevno pregledaju i napišu dijagnoze za najmanje pedesetak gnjavatora koji dolaze smarati svojim nemoćima!? Ovo će biti grad zdravlja, mladosti, guzica i sisa, nabildanih torza, koktela i party tura, jeftinog alkohola i tisuća ležaljki, suncobrana i Mediterana kakav je nekad bio.

Ako je vjerovati arheologiji, stari grčki Aspalathos iliti rimski Spalatum, više od dvjesto godina prije nego što je Dioklecijan ondje odlučio urediti vilu za odmor s pet zvjezdica, bio je mjesto hramova i lječilišta posvećenih Eskulapu, bogu liječništva koji je iscjeljivao zmijama. Dva sina njegova, Podalerije i Mahaon, nastavila su ćaćin zanat, a kćeri su bile nešto poput bolničarki: Akeso, Iaso, Panakeja, Egli i Higijeja (Higija), ova je zadnja najznačajnija - bila je oličenje duševnog i tjelesnog zdravlja, a od njezina je imena nastala riječ higijena.

Kakve su budaletine bili ovi stari Grci i Rimljani kad nisu prepoznali značenje ove, kako se to danas lijepo kaže, destinacije, pa su se ondje toćavali u sumpornom smradu i rekuperavali pod stručnim nadzorom, umjesto da su već tada udarili temelje grani koja rađa najbolje plodove - turizmu. Nešto oko toga slutio je Dioklecijan, ali u svojoj staračkoj škrtosti mislio je samo na sebe, pa je načinio ekskluzivni smještaj i terme samo za guzicu svoju i svoje ekipe.

Ali da je znao on i oni prije i poslije njega da se dvije bolničetine na vrhunskim lokacijama nedaleko od mora mogu unovčiti za čak 85 milijuna eura, pa kad bi se to prevelo u sestercije, shvatili bi u kojem smjeru treba ići ovaj poluotok.

Helikopterom na Klis

Trebalo je proći skoro dvije hiljade godina kako bi se nama, baštinicima njihovih razvalina, upalila neonka pa da zbrojimo dva i dva i u isti mah riješimo se dviju zgrada koje podsjećaju samo na bolest, starost, neugodu i smrt. Te ih lijepo srušimo i riješimo se zauvijek toga ćumeza. A na njihovo mjesto dovedemo investitore i još guzica i sisa, još koktela i još suncobrana, a umjesto postelja intenzivne njege na kojima se mukte izležava splitska sirotinja, dobit ćemo lubinova muda na posteljicama od mrkve u umaku od đumbira i soja sosa. I mlatit pare. A kolpa li kakvog sretnika na Sućidru ili Plakaluši, helikopterom će letjeti u bolju budućnost ravno na Klis, nebu pod oblake.

Kako mudrost oduvijek dolazi s Istoka, tako je i ovo naše prosvjetljenje stiglo u vidu kineskih investitora koji ne pitaju za cijenu - samo za lokaciju - trebalo je biti promućuran pa dokučiti da bi nova bolnica na Klisu stajala u lipo onoliko koliko bi se zaradilo prodajom bolnica na Firulama i Križinama!

Čast glasonoše ove pametne ideje s Dalekog istoka pripala je Milanu Kujundžiću, vrlo uspješnom kujundžiji vrlo uspješnog hrvatskog zdravstva, a poput ehotona koji ne ostavlja mjesta sumnjama i defetizmu glas su tog sunčanog, sretnog popodneva proširili svi mediji: "Kinezi grade bolnicu na Klisu, Firule i Križine idu na bubanj!"

O sretna li grada, sretne li države, sretnih li pacijenata koji tako pametnu i uspješnu vlast uzdržavaju! Čim dođu iz Zagreba na "more" - jer imenica "more" za naše kontinentalce označava sve područje od Ičića do Prevlake koje leži uz ili u slanoj vodi - prosvijetljeni božanskim suncem krenu od destinacije do destinacije (imenica koja označava sva ona bezimena mjesta na istoj lokaciji, bez smisla i važnosti izvan sezone), prepuni razvojnih planova kojima će nas teleportirati u sretnu budućnost. Da! Svi smo čvrsto uz naše državne i lokalne druide: imat ćemo grad bez bolnice, bez bolesti, bez likara i bez pacijenata. Prvi. Jedini. Glavni. Zdravi. Turistički. Split.

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE