Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Zašto je slučaj s TTTS-om savršen zločin? Samo je trebalo uraditi - ništa. A urbanistički planovi ostat će samo pusti snovi orobljenoga grada

Uvik kontra

Čudo se događa u Splitu: konačno se počelo razmišljati o planiranju.

Kad već nemamo Urbanistički zavod, a naravno da ga nemamo jer bi interesne skupine mogle u tom slučaju objesiti privatne interese o klin (premda ne treba sumnjati da bi se snašli oni u svakom slučaju), prezentiran je, onako sličicama, ali ipak, i treći projekt koji se bavi sjevernom stranom grada.

Nažalost, desetljećima je taj dio grada urbanistički zanemarivan, jednom proglašen industrijskom zonom, ostao je tako maćan na planovima i kad već odavno nije bilo industrije. Premda je i laiku jasno da je to najvrjedniji zapušteni resurs, gotovo netaknut čeka nužno širenje grada.

Nazvan logičnim imenom Split 5, nedavno prezentiran crtić predviđa novo gradsko naselje s pogledom na more koje se često zaboravlja, jer Splićani smatraju da more postoji samo s juga. No, valja se prisjetiti da gotovo svi dalmatinski otočni gradovi i mjesta imaju more sa sjevera pa im ništa ne fali.

Stoga je prostor tzv. Splita 5 zapravo pogođeno mjesto za širenje grada. Prethodna dva masterplana bavila su se ovim područjem kroz prometni kaos koji će nastati izmještanjem kolodvora, a onda su morali dotaknuti i Istočnu obalu, koja bi se praznila od kolodvorskih sadržaja.

Prvi, koji je izradila austrijska tvrtka "IC consulenten" hladno je realan: sve što se radi treba i financirati, po mogućnosti novcem privatnih investitora, pa je tako naglasak stavljen na javne - prometne sadržaje i stanogradnju u Kopilici, te turizam na Istočnoj obali.

Studenti arhitekture iz engleskog grada Batha, u drugoj predstavljenoj studiji, bavili su se splitskim urbanizmom i sadržajima na poprilično "relaksiran" način. Njihov je projekt uključio puno, puno javnih sadržaja, a uzor su im sređeni, pitomi gradovi bogate Europe.

Premda oku i duši ugodan, teško će ga biti nakalemiti na barbarski način razmišljanja o urbanom prostoru kakav kod nas godinama dominira, iako bi se mnogo onog što su studenti zamislili moglo implementirati i u austrijski masterplan.

Jedna i druga studija, o kojima će još biti rasprave, uvažile su želju splitske Lučke uprave o izmještanju dijela pomorskog prometa iz gradske luke, zasad samo kamionskog, a u budućnosti, tko će vjerovati, i putničkog, što bi bila još jedna otmica javnog prostora gradskog porta građanima i otočanima, u korist, naravno, turizma.

Veo misterije

Split 5, za razliku, protivi se luci na Stinicama i ondje smješta – sve i svašta. Prva je zamjerka što prijedlog nema imena i prezimena, ne zna se tko ga je projektirao (govori se o "grupi arhitekata") ni tko ga je naručio, spominju se "vlasnici tvrtki i zemljišta", a riječ je o prostoru od oko pola milijuna kvadrata, koji se prostire između Škvera i Brda.

Svega se tu našlo: zgrade visoke i niske za dvadesetak tisuća stanovnika, na istoku obuhvata javni sadržaji, škola, vrtić, park, povezani šetnicom, a onda i – akumulacijsko jezero dubine metar i po – za one koji ne vide more!

Ispod jezera garaže. Umjesto luke govori se o plaži Stinice i šetnici nad kojom bi se uzdizala buduća čuvena splitska operna zgrada. Konzervativniji arhitekti prozvali su ovu viziju "Dubai na Stinicama".

Na drugi pogled dosta je nelogičnosti; zgrade bulje u zgradu, lijeno su polegnute i rotirane u autocadu poput Bobisovih "mađarica". Vanjski rub je grub, podsjeća na ugiz u fetu dinje. Most koji bi trebao biti (uz Operu) marker prostora, izgleda vrlo dosadno.

Urbanizam je vrlo ozbiljna stvar, nije ni čudo da od njega bježi velika većina arhitekata, a svakako nije igra kompjuterskim simulacijama.

Ipak se čini da je riječ o skupu dobrih želja izvedenih na brzinu i - najveća zamjerka - obavijenih velom misterije o autorima i investitorima. No, jedno valja priznati, u Splitu se već milijun godina nije planiralo ništa a kamoli naselje, pa i je ovaj pokušaj nešto vrijedno pažnje i uključivo u buduće planiranje.

A možemo mi planirati koliko hoćemo dok grad stižu egipatska zla kao na traci: nečinjenje korisnih i činjenje koruptivnih poteza na račun građana koje se proteže godinama unatrag stiglo nas je u svojem najgorem obliku na pomalo zaboravljenom TTTS-u u vidu izgubljene sudske parnice.

Grad mora stanovitom doktoru "i ostalima" isplatiti oko 150 milijuna kuna. Po gradu se priča da je cifra na koju bi pristali vlasnici tamošnjih terena koji su prelazili iz ruke u ruku bila smiješna u odnosu na ove milijune koje će sada morati platiti građani. Ovo je savršeni zločin; samo je trebalo uraditi - ništa. I građani će platit, a onda će se plijen podijeliti.

Za tolike izgubljene novce, ne, za samo jedan milijun od tih stotinu i pedeset milijuna privatnik bi štetočinu objesio za neku stvar nasred Rive. Ovako nikom ništa. Ne može se otkriti gdje je falinga i kad se dogodila, jer je cijelom zapletu pomogao i košmar hrvatskih sudova, zemljišnika i propisa.

Ali naravno da može, samo što uskoci rijetko navraćaju u drugi hrvatski grad. Dokopaš se činovnika koji je uradio "ništa" i lijepo ga pod prijetnjom pržuna upitaš tko mu je naložio da napravi "ništa" u trenutku kad je trebalo. Dok si udario dlan o dlan eto ti cijele hobotnice, brže bi se riješilo nego u salunu na Divljem Zapadu.

No Splićani, eto, nisu divlji, a nisu ni zapad, pa će šutimice sve ovo platiti. A planovi će ostati samo pusti snovi orobljenoga grada.

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE