Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Damir Šarac o 'Junajtid Splitu': Plan je predobar da bi se dogodio gradu čije su prometnice nalik granatiranoj ratnoj zoni, koji nema vode kad padne jača kiša, koji još ne odvaja škovace...

PROGRAM ZA SANJARE

Poslanica splitskoga gradonačelnika Andre Krstulovića Opare povodom splitskog Masterplana koji bi trebao razriješiti neuralgiju Istočne obala i Kopilice, juga i sjevera grada, započinje izazovom ovom novinskom prostoru; piše poteštat kako smo navikli na ono "Uvik kontra" pa makar i na svoju štetu, dijelimo se oko svega i razumijemo baš u sve.

Kako je baš ovdje slobodna zona "uvik kontre" red je da i kontriramo. Istina, ne razumijemo se baš u sve, ali postavljamo pitanja i tražimo nelogičnosti. To je, valjda se možemo složiti, također ozbiljan posao kao i onaj koji su ovih dana predstavili austrijski planeri strateškog projekta koji će izmijeniti lice grada. Kako se tamo nespretno navodi – zaokrenuti ga. Samo ne piše u kojem smjeru.

Novi bi projekti trebali omogućiti brži pristup gradskoj luci, aerodromu, otocima, utjecati na smanjenje broja vozila u gradskom središtu, smanjiti turističke i linijske autobuse (doslovno prepisano, kako smanjiti?!) te pretvoriti grad u urbano policentrično središte.

Da se odmah oko nečeg složimo: dobro je planirati, dobro je u planiranje uključiti što više informacija, stručnjaka i pametnih ljudi, dobro je uhvatiti se nakon gotovo stotinu godina problema od kojeg su sve vlasti bježale, a Regulacijski plan 1924. godine radio je – opet stranac, podržavam – njemački arhitekt Werner Schürmann.

Masterplan splitske budućnosti izradili su bečki projektanti, a dobra je stvar, platila ga je u iznosu od 600 tisuće eura Europska banka. Njegovo ime "Split United" moglo bi se prevesti kao "spajanje raspolućenog". Ovako napisan na engleskom što je lingua franca našeg vremena, poprilično otkriva od njegova sadržaja – uz velike infrastrukturne projekte od kojih bi koristi imala zajednica vozećih i stanarskih građana, u njemu je malo previše benefita za one izvan Splita i one najbogatije.

Kako drugačije protumačiti zamisao Istočne obale, trenutačno najvrjednijeg lokaliteta s ove strane Jadrana, na kojem je zamišljen skroman javni sadržaj, ali jesu 283 stana, treba li pogađati, za najimućnije i po astronomskoj cijeni kvadrata. Uz elitne stanove su i hoteli, a turizam bi, pogađate, bio posađen i na prostor zgrade "Dalmacijavina" uz kako je navedeno "turističke atrakcije", prevedeno – muzej.

Preletimo na drugu stranu obožavanog poluotoka; ondje se na inicijativu gradske Lučke uprave planira izgraditi luku za ro-ro brodove, koji bi prevozili kamione do otoka. Ta ideja nije samo suluda jer se za dvostruko produžava plovidba do najbližih otoka, Brača i Šolte, a do svih ostalih još za sat vremena i jer tih trajekata nema niti će ih biti, nego krije u sebi mokre snove vladara gradske luke: da se stari porat čitav prepusti turistima, a boduli i građani bi na škoje putovali sa Stinica.

Apsurdno, imperativ Masterplana je most Svetoga Duje koji bi se pružio preko Kaštelanskog zaljeva: kako bi se on uskladio s tim ro-ro plovilima? Dizao bi se svakih pola sata, što?

Sve ovo za turiste, do građana još nismo došli. Kao da je malo što su na istu inicijativu izgrađena megapristaništa za kruzere pod Katalinića brigom, pa su potpuno uništili vizuru grada s mora, obesmislili kamene klisure na ulazu u porat i svjetionik-spomenik, a u plićaku Bačvica svakog je dana parkiran jedan ploveći neboder. Totalno vizualno zagađenje! I sad bi se u luci trebali razguzičiti turistički brodovi, a građanima i otočanima... da ne kažem što.

Dalje: kroz "grad budućnosti" prometovala bi nakon uređenja kolodvora u Kopilici laka željeznica do starog kolodvora? U skladu s trendovima, valjda električni gradski metro? Poznajući Hrvatske željeznice, teško.

Kopilica bi postala moderan kvart za stanovanje, obrazovanje, dobila bi poslovni centar, te javne, zabavne i turističke sadržaje. Daj, sveti Duje, da tako bude. Plus predviđenih devet tisuća stanova.

Slici (fu)turističke Kopilice teško bi se našlo prigovora. Na mjestu "Prometovih" garaža gradili bi se POS-ovi stanovi, a zamišljeno je podići i nove stambene zgrade, trgovine, prostore za umirovljenike, parkove, uz obalu i ugostiteljstvo. A prometni kaos koji već vlada tim dijelom grada rješavat će se multimodalno. Valjda ne opet pitarima.

Lijepo je sanjati, još ljepše planirati. "Junajtid Split" je, uz sve zamjerke, nekako predobar da bi se dogodio gradu čije su prometnice i pločnici nalik granatiranoj ratnoj zoni, čije cijevi ispišaju polovicu zagrabljenog Jadra, koji nema vode kad padne jača kiša, koji na silu radi "privremeni" kolodvor baš u Kopilici bez pripremnih studija, koji još ne odvaja škovace i ne zna se kad će, čija je povijesna jezgra isisana od stanovnika i sadržaja zagušena ugostiteljskim rekvizitima, koji životari od turističke lemozine, koji još nema okončanu sanaciju gradskog deponija ni uređeno najveće, žnjansko kupalište – a i ostala su u sramotnom stanju.

Stoga "Ujedinjeni Split" podsjeća na mladog, nezaposlenog čovjeka koji živi od materine penzije, a na vlažni zid barake u predgrađu narisao je vilu s bazenom uz more koju će imati – za deset godina. Kako, nije važno, ljepota je u oku sanjara. Stoga je "uvik kontra". Zato što nešto treba raditi i danas, kad se grad oko nas ruši i suši.

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE