Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Gradovi kao stare kurbe

Samo pare, pare, pare, a nitko ne razmišlja o onome sutra i onome prekosutra. Što će biti, što će ostati, kud ovo vodi. To se, moji gradski političari i građani, zove strategija.

Uoči konferencije koja će se u organizaciji 'Slobodne' održati u Splitu a bavit će se, pojednostavljeno, problematikom 'suživota' turista i građana u povijesnim jezgrama starih dalmatinskih gradova, naši reporteri razmilili su se prijestolnicama našeg turističkog čuda i zanimljivo, zabilježili navlas iste probleme s kojima se suočavaju lokalci.

Dubrovčane, Splićane, Šibenčane i Zadrane neraskidivim lancima povezane sa svojim povijesnim jezgrama koje kolokvijalno i nazivaju 'Grad' more slične brige: najvredniji dio našeg življenja, sama duša kamenih gradova nam je oteta!

Neki stanovnici ili svakodnevni ovisnici o pjacama, kalama i rivama podnose to s više ili manje duha, neki shvaćaju to isisavanje realnog života kao tragediju, a drugi kao cirkus kojem se valja smijati i izdržati do prvih jesenskih kiša kad se povijesnim jezgrama događa potpuno obratna stvarnost, ostaju puste, mračne i oslobođene svega što bi interesiralo stanovnike.

Dubrovačke gospođe sa Straduna šokirane su nekom vrstom ljetnog kućnog pritvora kad ne mogu izići iz portuna, a unutar zidina može se hodati jedino po gusto načičkanim glavama. Šibenčani su nervozni jer uočavaju da grad postaje sve manje njihov i njima namijenjen. Splićani, tek nekoliko stotina onih koji su preživjeli turističku okupaciju, zbijaju gorke šale sa svojom sudbinom. A lijepo je to sublimirao zadarski kolega Mišel Kalajžić sa sugovornicima, ono što važi za njihov grad slično je svugdje: turistička jurnjava umjesto ugodnog, dokonog uživanja u mediteranskom ambijentu, fingiranje života kakav je nekoć bio, brza potrošnja jeftinih sadržaja koja ne ispunja ni domaće ni furešte.

I premda pokušavamo naše gradove ušminkati kao stare kurbe uoči sezone, građani ispod debelog sloja pomade jasno vide da smo infetani istom bolešću: infrastrukturnim raspadom ispod civilizacijske razine suvremenog doba. Vodovodne cijevi prolijevaju vodu uz gubitak i do 80 posto (što uredno plaćamo), ulice su premrežene električnim kabelima i zamagljene smradom iz kojekakvih betula, iz šahtova nadiru fekalije, nema parkirališnih mjesta, štekati su požderali javni prostor i suncobranima zastrli nebo, seoski sajmovi su ponuda povijesnih gradova, korupcija i klijentelizam cvjetaju na jedinom resursu koji donosi pare...

Samo pare, pare, pare, a nitko ne razmišlja o onome sutra i onome prekosutra. Što će biti, što će ostati, kud ovo vodi. To se, moji gradski političari i građani, zove strategija.

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE