Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Nepodobni ban

U propalome jednoumlju, sjetit će se stariji, bilo je zabranjeno pjevati domoljubne pjesme. Zbog „Ustani bane“ ili „Vile Velebita“ mnogi je svat završio na informativnom razgovoru, mnogi glazbenik pod kroničnom hipertenzijom, a mnogi mladenci u kartoteci sumnjivaca. Do današnjega dana nerazjašnjen je, zapravo, iracionalni animozitet ondašnjih udbaša i partijaša prema ovim objektivno benignim budnicama.

Valjda su ti nezasluženo slavni pjesmuljci svojedobno dospijevali na crne političke liste zbog republičkoga ključa i puke ravnoteže u hrvatsko-srpskim odnosima: tamo su zabranili kraljevsku himnu „Bože pravde“, pa su kod nas – kao kolateralne žrtve – u bunker morali makar „Ban“ i „Vila Velebita“.

Tito i rep

Ruku na srce, što je istinski provokativno i subverzivno za bilo koji režim u prilično redikuloznom slavljenju gorske vile, našeg roda dike, kroz arhaične i prilično imbecilne stihove? Što su – pak - jugoslavenski diktator Broz i njegova klika imali toliko protiv slavnoga hrvatskoga bana? Jelačić je ukinuo kmetstvo: bio je, dakle, svojevrsni socijalist i reformator u svojemu vremenu baš kao i najpoznatiji Kumrovčanin u njegovu vaktu. Ratovao je, k tome, veoma uspješno protiv Mađara, a i Titu je nakon rezolucije Informbiroa najveća opasnost prijetila iz pravca Mađarske na čijoj se granici povremeno i ginulo od sovjetskih zrna.

Jedino što je realno slavnoga konjanika gonilo u potpunu opreku maršalu bila je njegova klasa, njegov materijalni status i njegova plemićka titula. Zavidio mu je zagorski kicoš i s vremenske distance na brokatnoj odori, zlaćanim širitima, paunovoj perušini na šubari i konju s banskom ormom. Zato je navodno i presudio u uklanjanju njegova spomenika sa središnjega zagrebačkog trga riječima: „Okrenite mu rep kamo hoćete, ali njemu tamo nije mjesto“.

Izgledalo je donedavno da je 1990. povijesna pravda pobijedila i da je ban zauvijek vraćen svome narodu da ga čuva od dušmana. Ali, ne lezi vraže. Ovih dana iz najdomoljubnije naše stranke sve češće dopiru revizionistički glasovi kako Jelačić Bužimski baš i nije bio oličenje pravoga hrvatskoga domoljuba, kako se u bitki kod Pešte navodno i uneredio u gaće, kako je imao lažni invaliditet i kako ga je pomalo ishitreno nakon samo 150 godina proglašavati narodnim junakom, dok pojedinci opravdano sumnjaju i da je bio peder.

Nema više "Ustani, bane!"

Već neko vrijeme u stranačkim prostorijama i na skupovima nije poželjno nekritički urlikati njemu u čast „Ustani, bane!“. Neki dan se u jednome autobusu na povratku s Bleiburga nekolicina hadezeovaca malo zaboravila pa spontano pustila iz grla „…mađarske zastave digo Hedervary, hoće našu Hrvatsku da nam pomađari…“, a već ih na zagrebačkome glavnom kolodvoru navodno dočekale ispisnice, rješenja revizije invaliditeta i razrješnice iz svih nadzornih odbora, bez prava žalbe.

U HTV-ovu emisiju „Otvoreno“ onomadne rutinski pozvalo Slavena Leticu kao gosta, pa mu – pričaju – naglo naknadno otkazali: sjetio se netko u zadnji čas kako je u izbornoj kampanji 2003. sociolog na bijelome konju preobučen u bana Jelačića jahao na Svetu Geru. Nakon što su nedavno jednoglasno dali punu potporu ravnatelju HTV-a Siniši Kovačiću u njegovoj domoljubnoj misiji, članovi Hrvatskoga generalskog zbora već intenzivno razmišljaju o novoj inicijativi - otvorenom pismu predsjednici Republike da se hitno preimenuje ratna škola „Ban Josip Jelačić“ zbog „više nego nezgodnih suvremenih konotacija njegova povijesnog nedjela nad našim najboljim susjedom“.

Po koalicijskim kuloarima intenzivno se špekulira da obrazovna reforma zapinje zbog HDZ-u sporne i krajnje neprihvatljive definicije u pučkoškolskim udžbenicima povijesti, a po kojoj je ban Josip Jelačić „povijesna ličnost koja je i danas u svijesti naroda prisutna zbog borbe za državnu i narodnu neovisnost“. Prvi potpredsjednik Vlade Karamarko inzistira na osvješćivanju njegove krajnje destruktivne uloge u hrvatsko - mađarskim odnosima koja je – citiraju doušnici bliski Mostu – „oštetila Hrvatsku za brojne unosne uloge“.
Osam HDZ-ovih zastupnika neobjašnjivo je palo u nemilost nakon što su prošle sedmice, ne sluteći zlo, opušteno feštali na Hajdukovoj "Biloj noći“ u zagrebačkom hotelu "Panorama".

Stranački ih kolege više ne pozdravljaju na saborskim hodnicima, retuširani su sa službenih slika, a ako ih sretnu u gradu, prijatelji im sumanuto pretrčavaju na drugu stranu ulice. Danima su se mislili što su skrivili i unatrag pretresali što su kome rekli, a onda zaključili da je razlog podozrivosti prema njima puno ban-alniji: zabavni program u "Panorami" vodio je, naime, Marijan Ban.

Nema više Ray-Ban

Da u nedovoljnu budnost katkad posrnu i najviši stranački dužnosnici svjedoči slučaj glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića, koji je na sastanak Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a došao i pred Karamarka hrabro kročio sa sunčanim naočalama Ray-Ban. Za njega, doduše, nije baš do kraja sigurno je li slučajno ili namjerno smislio ovu podmuklu provokaciju i perfidnu izdajničku asocijaciju...

Kakogod, više je nego tragično da je napaćeni ban Jelačić iznova politički nepodoban i neslužbeno „baniran“, baš kao i u vrijeme udbaške jugokomunističke strahovlade. Spomenik mu je, doduše, još na mjestu, ali već se po kantunima čuje da bi na njegovo mjesto bilo puno priličnije staviti nekoga modernijeg, poslovnijeg i boljeg Hrvata, s malo više kose i boljim vezama u upravi MOL-a.

Patrioti-romantičari dugo su vjerovali da su Hrvati devedesetih išli u rat samo kako bi mogli nesputano slaviti brončanoga bana i pjevati domoljubne pjesme. Ne živi se – međutim - od pjesme, draga nacijo. Kod nas se oduvijek najbolje živi od narodne gluposti.

Naslovnica Špurtilom i ostima