Mišljenja Priroda i društvo

Priroda i društvo

Zlatko Gall

Politika je na velika vrata ušla u hrvatsku popularnu glazbu

Politika me u životu uvijek pratila u stopu/Bacala duge sjene uvijek kad mi krene/Od radnih akcija, stabilizacija i rata/privatizacija i zatvorenih vrata tvornica, oduvijek mi za petama…“. Tako je pjevalo "Hladno pivo" i dalo pravu dijagnozu o sveprisutnosti politike kojoj, očito, ne može pobjeći ni (popularna) glazba. Klišeji vele da postoje „glazbenici eskapisti“ i „glazbenici savjesti“.

Točnije oni čije će skladbe imati nazivnik „udri brigu na veselje“ i oni drugi koji će nastojati svojom glazbom i stihovima kazati i ponešto – često veoma kritično – o svijetu oko sebe. Na prvu će vam sigurno na pamet pasti protestni američki folk pjevači poput Woodieja Guthriea i Petea Seegera, veliki Bob Dylan, ali i – zašto ne – Štulić i Jajo, i Thompson i TBF, i El Bahattee i Edo Maajka.

Vruće političke teme

Od devedesete naovamo kad je postalo moguće otvoreno govoriti o politici a da se s tobom ne pozabavi Partija, službe sigurnosti ili SUBNOR (doduše, danas to rade braniteljske udruge), politika je na velika vrata ušla u hrvatsku popularnu glazbu.

Naravno ne u šlageristiku, već u rock i – još i više – hip-hop. Zapravo, gotovo da nema i aktualne ili „vruće“ političke teme kojoj se ne bi s lakoćom mogla pridjenuti neka starija ili novija pjesma. Kao pouzdani pokazatelji dešperacije i turobnog stanja u “nacionalnom parteru“ o kojem pjeva i "Elemental": „Vrlo dobro znamo da smo zapeli u blatu, zapeli u vremenu u nečijem tuđem ratu; Glavonje nas gledaju sa visine, kradu nam iz usta kao gladne psine; A mi šutimo oduzeti, nevažni, izuzeti, poraženi; Sjete nas se samo kad su izbori“ („Ljuljaj brod“).

Nije samo sveprisutan neki novi, kazao bi Tin Ujević, „lelek (hrvatskog) sebra“, već i mnoge konkretne „dijagnoze“. Stihovi skladbe „Tranzicija“ "Dubioze kolektiva" apsolutno bi mogli pojasniti političku strategiju Milana Bandića i njegove stranke: „Kako vjetar puše mijenjaju se dresovi/ Bile su petokrake sad moderni su fesovi/Kratak je put od druga do gospodina/Traje dok se nije uhljebila rodbina“.

Ako mislite da ono o zvijezdama i fesovima nema baš nikakve veze sa zagrebačkom Gradskom skupštinom, stanite malo i promislite o glasanju o promjeni imena Trga maršala Tita.

A Agrokor, Dalićka, „borgovci“…? I za njih ima lijepa pjesma: „Heroyix“ TBF-a: „U zemlji apsurda zakon je ka Burda, pa se po njemu kroji sve po zakonu; samo izbroji i začepi pravu rupu, to je lako; Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon, zajebat sve nas, ma nema problema, zakon je pun rupa poput goblena pa vezi sliku za sebe, rođake i priku…“.

Kratku i jezgrovitu dijagnozu aktualne konzervativne rekonkviste plastično prikazuju Elementalovi stihovi „Slušamo savjete, hodže, popa i prote; pa štancamo djecu jer gume su grehote“ („Priroda i društvo“), a ista pjesma daje i brutalno istinitu pouku o „osebujnoj“ hrvatskoj mirovinskoj politici „Penzića je previše a proračun je koma al' pitaj bilo koga u penziju bi iš'o odma'; Da može nešto smuljat da komisija to potpiše, iz firme bi odma' pun mu je kurac više“.

Profesionalni domoljubi

Korupcija po kojoj smo visoko na rang-listama ili nepotizam i „rodijački“ kapitalizam s uhljebima u javnim poduzećima također imaju idealnu pjesmu. Pače, himnu u stihovima "Tram 11" “Ko ti čuva leđa?“: „Proširi poso među svojima neće stat, zamijeni tvoje ljude mojima brat ko brat; Jer tako znam ko mi čuva leđa, znam ko me vrijeđa, pogledaj kak se širi naša međa“.

I profesionalni „domoljubi“, „ratnici“ iz saborskih klupa i friški “branitelji“ bez dana ratnog staža imaju (posebno u danima obilježavanja tragedije Vukovara) svoju pjesmu koju je odavno sročio El Bahattee: „Imate povlasti previše i sve ovlasti; Samo vi ste zaslužili živjet a gdje su ostali; Ako imate snage za dignut bocu, Uzmite lopatu zasučite rukave uzmite motiku, Znam napravili ste puno prošli svašta, Al sranje vam se previše i olako prašta; Srozali ste ugled čovjeka koji je obranio moj dom, Pohlepni ste bez granica i radite po svom“ („Čovjek pod naponom“).

Za sve one pak koji napuštaju Hrvatsku kao zemlju beznađa "Elemental" je spjevao stihove u temi „101 razlog“: „Daj mi šansu, samo šansu, čak ne moram i ' u branšu; Samo nešto da me smiri, ma, jebali te papiri/Iz daljine uvijek, jasnija je slika; jedino se bojim - vratit ću se nikad.“

Hrvatska tranzicijska politizirana pjesmarica golema je i vraški zanimljiva, no tu je i bezbroj inozemnih skladbi koje bi sasvim lijepo sjele uz mnoga domaća aktualna politička „opća mjesta“. Poput, recimo, sjajne skladbe Crosbyja, Stillsa i Nasha „Marrakesh Express“.

Naslovnica Priroda i društvo

VIŠE IZ RUBRIKE