Mišljenja Priroda i društvo

Priroda i društvo

Zlatko Gall

Priča o Makedoniji koja još ne zna svoje ime, ni kamo zapravo ide: život uz rulet u ritmu 'sedam osmina'

"Tamo gdje vječno sunce sja, tamo je..."? Ove tri točkice u tekstu izvanvremenog hita grupe Time, kako stoje stvari, još neko vrijeme neće biti popunjene. Jer Makedonija, o kojoj je riječ, i dalje ne zna hoće li Grci pristati na "dogovoreno" ime Republika Sjeverna Makedonija i tako konačno maknuti balvane s puta koji bi nekadašnju najjužniju jugoslavensku republiku približio Europskoj uniji, NATO-u ili, najkraće rečeno, "europskim integracijama". Pročitana optikom Zapada, Makedonija je i dalje "u banani".

Medije pune tekstovi o spektakularnom bijegu bivšeg premijera Nikole Gruevskog u Mađarsku. Podsjetimo, nakon što je postala pravomoćna osuda na dvije godine zatvora (a još pet sudskih procesa je u tijeku), bivši premijer, koji je drmao Makedonijom deset godina i, kako kažu, uzeo goleme novce, pod misterioznim je okolnostima pobjegao u Mađarsku.
Politička situacija u zemlji je "turbulentna", a Makedonija, veli statistika, jedna od najsiromašnijih zemalja Balkana. No – gle apsurda – iako je Hrvatska puno "bogatija" od Makedonije i njezinih pet tisuća "evrića" po stanovniku, na popisu "Doing Business" Makedonija je puno bolje plasirana od Hrvatske. Apsurd? Možda, no sigurno nije jedini kad je Makedonija u pitanju.
Ne samo zbog Skoplja čiji su novokomponirani konjanički spomenici odavno predmet sprdnje civiliziranog svijeta, a pseudoantička arhitektura novih "reprezentativnih" državnih zgrada, nalik kulisama iz nekog starog spektakla Cecila B. DeMillea, kičasto naličje grada s otrcanim fasadama i urušenim kućercima, već i zbog golemog nerazmjera u "lajfstajlu" onih koji imaju i onih koji (ništa) nemaju.

Priča iz Gevgelije

Čak i brzopotezno špartanje Makedonijom pokazuje veliki kontrast između predivne prirode i otrcanih gradskih ulica, ili između fascinantnih vinograda u vinskim regijama i kućeraka u obližnjim selima i naseljima.

No, to je Makedonija. Zemlja čudesnog voća i povrća koje bi u zlatu plaćali "uljuđeni Europejci", gastronomije koja oduzima dah i vina koja – i kvalitetom i kvantitetom – moraju u očaj baciti hrvatske vinare. Makedonija je naprosto zemlja suprotnosti, pa i nekih pravih fenomena. Poput "čuda u Gevgeliji". Tipičan makedonski gradić s dvadesetak tisuća stanovnika nekoć je bio znan kao toponim o kojem se pjevalo u pjesmama koje su veličale bivšu državu "od Triglava do Gevgelije", kao bitna točka na cesti koja spaja Solun s Beogradom, Zagrebom i Ljubljanom, a onda početkom devedesetih kao provincijska "adresa" koja je debelo platila danak raspada države i tranzicije. Istina, i danas u Gevgeliji nećete naći blještave nebodere globalnih kompanija, raskošne avenije s reklamama ili "picnute" novogradnje, no riječ je ipak o jednom od najbogatijih gradova u Makedoniji. Zašto? Zbog kocke.

Gevgeliju danas svi zovu makedonskim/balkanskim Las Vegasom, gradom koji (dobro) živi od brojnih kockarnica koje su niknule uz samu granicu s Grčkom.

Međunarodna kompanija koja u Gevgeliji ima tri golema hotela lasvegaškog tipa i, naravno, kockarnice, u svom portfelju ima još devet manjih kockarnica. U svima su, naravno, zaposleni lokalci, a svaki od hotela/kockarnice upošljava tijekom cijele godine više od petsto radnika: kuhara, sobarica, čistačica, konobara, krupjea, zaštitara, vozača (koji neprestano dovoze i odvoze vikendaške goste)...

Zna li se da preko vikenda u Gevgeliju stigne trinaestak tisuća gostiju – a čak i zimi hoteli/kockarnice ni radnim danom nikad nisu prazni – te da organizirane ture stižu autobusima iz Grčke, Bugarske te iz Srbije, s Kosova i cijele Makedonije, titula balkanskog Las Vegasa sigurno nije pretjerana. Ako ste na spomen kockarnice zamislili prizore iz filmova o Jamesu Bondu, dame u večernjim haljinama ili pak muškarce utegnute u crnim odijelima s nezaobilaznim leptir-kravatama, fulali ste sto posto.
Publika koju možete zateći za nekim od tisuća automata, ali i za stolovima na kojima se igra teksaški poker, "Black Jack" ili rulet, nalik je likovima kakve možete naći na svakom balkanskom autobusnom kolodvoru, na tržnici, u kafiću...

Tu su mladići i djevojke u ne baš brendiranoj odjeći, sredovječni parovi na "vikend-izlasku", pa i nemali broj vremešnijih koje biste prije očekivali u redu za socijalnu pomoć ili na igranju šaha u kakvom klubu umirovljenika negoli u kockarnici. Kockarnice, naravno, vrte goleme novce, uz rulet i pokeraške stolove znaju se dobiti ili izgubiti bogatstva, VIP gostiju s pozamašnim novčanikom ne manjka, hoteli su turboluksuzni, no ono što gevgelijske kockarnice možda čini drukčijima od drugih jest da su postale mjesta i za izlazak lokalnog stanovništva. Za one koji će uz desetak potrošenih eura "ubiti večer" uz automate te neograničeno iće i piće u "restoran-samoposluživanju". Kocka je, naravno, porok. Pače, izaziva i gadnu ovisnost, no u Gevgeliji ona je gradu i širem okružju donijela jedini mogući život. Baš kao i turizam Hrvatskoj.

Dakako i svima onima koji su zbog korupcije, uhljeba na državnim jaslama i pretvorbenog kriminala prokockali izglede da do kore kruha ne dođu samo kao konobari, čistačice, sobarice ili krupjei.


Čak i brzopotezno špartanje Makedonijom pokazuje veliki kontrast između predivne prirode i otrcanih gradskih ulica, ili između fascinantnih vinograda u vinskim regijama i kućeraka u obližnjim selima i naseljima.
No, to je Makedonija

Naslovnica Priroda i društvo

VIŠE IZ RUBRIKE