Mišljenja Priroda i društvo

Priroda i društvo

Zlatko GALL

Između histeričnog ljeta i čemerne zime

Ugodnu zimsku klimu treba obogatiti ponudom

Povijesna jezgra je zagušena i nabijena do pucanja, od štekata koji su poput zloćudne bolesti požderali urbano tkivo ne da se živjeti, partijaneri su život u gradu učinili nesnosnim, a ljetne noći pretvorili u pravi pakao… Elektronička glazba koja trešti s Poljuda u vrijeme Ultre tjera lokalno stanovništvo u prigradska izbjeglištva ili na rezervne seoske adrese, baš kao i decibeli s Gripa, Bačvica, improviziranih „diskoteka“-kafića oko pazara i Rive...

Programi Splitskog ljeta na otvorenim gradskim lokacijama dodatno unose kaos u ionako turistima prepune uske kalete i pjacete Grada koji u ljetnim mjesecima jedva diše. I to na škrge.

Otprilike ovako glase sezonske lamentacije Splićana – ali i Dubrovčana, Šibenčana, Zadrana… - zbog turističkih migranata, okupacije dalmatinskih povijesnih jezgri hordama “backpackera“ i partijanera „kojima ništa nije sveto“, a najmanje mir lokalnog puka.

A onda stignu prve kiše i bure i nakon kojeg dana ushita što „grad konačno pripada nama“, krene nova jadikovka o jadu i čemeru provincijske pustinje u kojoj i prije prvog mraka kalete i ulice postaju avetinjski prazne, a život se – makar za zimskih poslijepodneva i predvečerja – preseli na novu logičnu lokaciju: u shopping centre.

Pogled u budućnost

Imaju li Splićani i drugi žitelji dalmatinskih gradova razloga za grintanja ili ljutnju? Naravno da imaju. I Splićani „od kolina“ i oni „od adrese“. Jer, turizam nam je doista kaotičan, neplaniran i suštinski neodrživ s divljačkim i bahatim posvajanjima javnih prostora, „rodijačkim“ ili ortačkim dilovima te sezonskim otimačinama na uštrb onih koji bi radili (i upošljavali) tijekom cijele godine. A zima je baš hebena. Osim u vrijeme Adventa kad se, barem u špici predbožićnih događanja, reprizira dio ljetne atmosfere.

No, što uraditi da se situacija promijeni? Da li zazivati „stara dobra vremena“ koja se zavijena u blještavi staniol nekritične nostalgije najčešće ističu kao predturistička idila? I zazivati povratak u budućnost. U „idiličan“ Split u kojem se i prepuna Pjaca praznila u osam navečer, u Split u kojem se iz avetinjski praznih „rubnih dijelova“ – što je uključivalo sve poslije Gospe od Pojišana i Higijenskog u bivšoj Balkanskoj ulici - ili betonskih spavaonica Splita 3, jurilo u Grad oštriti noževe i škare, kupovati namještaj i izvanbrodske motore… Kad se u povijesnu jezgru odlazilo u spizu, na brijanje i šišanje, po knjige, ploče, cipele, košulje, brokve i vide…

Splitu – baš kao ni drugim dalmatinskim gradovima – ne treba pogled unatrag niti žal za mitskom boljom prošlošću, već – kako bi to kazala otrcana fraza – pogled u budućnost. Treba mu/im ljetni komunalni red i sve ono što se zove održivim turističkim razvojem, ali i promišljanje o životu nakon sezone. I to u svim segmentima života. Recimo, odustajanje od famozne ljetne „depandansne kulture“ iliti od megalomanskih sezonskih kulturnih događanja s “vrhuncima niskih dometa“. Pa zvali se oni Igre ili Ljeta i lupali u talambase visoke kulture i tradicije.

Treba nam ulaganje u kulturnu (i svaku drugu) infrastrukturu koja bi, umjesto sezonskih „spektakla“, jamčila kulturnu proizvodnju „in situ“. Pa da jednom kad se pokupi šator u periferiji ne ostaju samo prazne livade, već programi koji će i u turobnoj zimi jamčiti život.

U kazalištima i malim glumištima, u galerijama i muzejima, klubovima sa živom svirkom i „živom knjigom“, čije održavanje košta manje od operne premijere s dva reprizna izvođenja ili uvozne izložbe kojoj je, uz goleme novce, jedina zadaća dokazati da Hrvatska, eto, nije provincija i kulturni šupak Europe.

'City break' turizam

I eto nas opet na turizmu za neka bolja vremena. Onome koji nije stihijski, već osmišljen pa da se, recimo, umjesto novih kičastih opravica za turističke manekene na sajmovima, besmislenih kampanja i očajnih, no skupo plaćenih slogana, pokuša u dalmatinskoj provinciji utemeljiti „city break“ turizam koji bi u mrzlom siječnju i veljači subvencioniranim letovima low-cost prijevoznika dovlačio sjevernjake u toplije krajeve.

I uz iće i piće (koje, uzgred, u „turističkom gradu Hvaru“ zimi nećete naći ni za lijek), ugodnu klimu i sunce ponudio im i kulturnjački program s atraktivnim kabareima, svirkama, malim izložbama, eno i gastro prezentacijama….

A jednom kad se shvati da sve to nije „tek“ za turiste i namjernike, već prvenstveno za nas građane, možda će doista naša histerična ljeta i elegične zime biti prošlost.

Naslovnica Priroda i društvo

VIŠE IZ RUBRIKE