Mišljenja Priroda i društvo

Priroda i društvo

Zlatko Gall

Verbalni zločin i medijska kazna

"Hajde da rolamo, hajde da lomimo/ daj da se ljuljamo i kotrljamo/ Kako bubanj kaže", pjevao je Električni orgazam u svom starom i neumrlom hitu. Takav je bubanj. Zove na ples, udara ritam, cima neke tribalne atavizme, a, ako je po crkvenim fundamentalistima, za razliku od božanske melodije, ima u sebi i nešto sotonskoga. Ili barem poganskoga. No što je s bubnjarima?

Slučaj bubnjara Amara Češljara mogao bi, recimo, poslužiti kao nadahnuće za neku novu pjesmu zgodnog naslova "Kako bubnjar kaže". A bubnjar koji je svoj kruh donedavno zarađivao u pratećem bendu Dina Merlina i lupajući u grupi Letu štuke, sa svog je Facebooka – komentirajući članak na portalu Klix.ba o mostarskom prosvjedu nakon izbora u BiH – poručio: "Ma tenk poslat i opleti. Ovo je ba ludilo. Nema tu glave za razgovore."

Nema tu razgovora

I bio je u pravu. Nakon što su silni mediji prenijeli njegovu tenkovsku uputnicu za rješenje frke oko prosvjeda, nije bilo nikakve "glave za razgovore", već su mu poslodavci uručili otkaz i dali nogu iz oba benda. Zašto? Pa, Dino Šaran i njegovi Letu štuke su to lijepo objasnili: "Šokirani smo i zatečeni izjavom našeg bubnjara Amara Češljara i ovim putem se ograđujemo od nje.

Primorani smo mu otkazati suradnju zbog svega što u toj izjavi stoji. Takav govor nije ni u primisli naš stav niti sadržaj naših pjesama. Upravo suprotno. To znaju svi poštovaoci naše muzike. Svi protesti ili izjave koji ne šire govor mržnje i ne ugrožavaju javni red i mir su legitimni i demokratski. Suprotan stav nikad nećemo podržati. Širimo mir i ljubav jer nam je to prijeko potreban lijek", napisali su na svojim stranicama na Facebooku.

Tko god je ikada slušao odličan bend Letu štuke, sigurno nije iznenađen. Uostalom, Dino Šaran je odavno kazao: "Ograđujem se od svih tih manijaka, šminkerskih opanaka" ("Dembelija"), i kliknuo: "Svi na ulice, dižimo guzice/ Jer svijet je u nama, a ne u kulama/ Svi na ulice, nek padnu ubice/ Spalimo zastave sve, bacimo curama" ("Tesla"). Napisao je on mnogo toga u svojim ljubavnim pjesmama "s ključem" dokazujući tisuću puta da su Štuke grupa koja širi ljubav "jer nam je to prijeko potreban lijek".

Je li Amar Češljar pao kao žrtva iznuđene "političke korektnosti"? Je li mu se odveć strogo sudilo za par redaka napisanih na nesretnom Facebooku? Ili, da postavimo pitanje malo drugačije: može li se osoban stav, političko uvjerenje i svjetonazor odvojiti od "lika i djela" javnih osoba pa bili oni i "samo" bubnjari?

Pitanje nije od jučer jer postavljalo se tisuću puta. Čak i kad su bili u pitanju veliki umjetnici, poput Knuta Hamsuna, norveškog pisca i nobelovca ali i simpatizera nacista i Quislingova režima, ili pak velikog pjesnika Ezre Pounda, koji je bio gorljivi pristaša Mussolinija, Hitlera, britanskog fašista Oswalda Mosleyja...

Nedvosmisleni javni istupi i komentari, baš kao i "neoprezne" izjave ili "duga jezičina", i mnoge su pravednike umalo koštale karijere. Bez obzira radilo se o Johnu Lennonu, čija je lapidarna i iz konteksta izvađena rečenica "popularniji smo od Krista" gotovo uništila američku turneju Beatlesa, ili Morrisseyu koji je zbog svojih opaski o "halal" klanju životinja (kao uvjereni borac za životinjska prava) prozvan kao islamofob te ovog ljeta bio prisiljen otkazati dio svoje europske turneje.

Jebiga, tako je to u svijetu. Kod nas, naravno, mnogo rjeđe ili nikako. Možda nekog i stigne kakva kazna i osuda javnosti zbog Facebooka, no zbog laprdanja u Saboru i u javnim medijima malo će tko odgovarati. Najmanje onaj famozni zastupnik koji je u Sabor došao glasovima dijaspore i tamo se proslavio kao uvjereni "mrzitelj manjina, komunista, antifašista, Istre, ateista i Ivana Gorana Kovačića, (kao) samoprozvani patriota i huškač", kako ga je svojedobno lijepo opisao tjednik "Express".

Sve je zapravo jasno

Jesu li i "expressovci" ovom kvalifikacijom prekršili zakon? Teško, no s druge strane ideološke provalije stižu upravo takve ocjene i zazivanje sankcija. I dok kažeš Šeks, svaka rasprava o govoru mržnje zaglibi u relativiziranje verbalnog delikta, mantre o pravu na slobodu govora i izražavanja te jalovu debatu kojoj je nazivnik trakavica je li ustaški pozdrav "za dom spremni" aboliran korištenjem u Domovinskom ratu.

A stvari su tako prokleto jasne. Govor mržnje, naime, u pravnom smislu znači diskriminatorski ili rasistički govor. Točnije, govor kojim se omalovažava, vrijeđa određena društvena skupina ili pripadnici te skupine koje karakteriziraju neke objektivne značajke kao što su nacija, vjera, spolno opredjeljenje ili neki drugi kriterij.

Tako govore pravnici. Tako misle i Dino Merlin i Letu štuke. S punim pravom zbog čega je, konačno, jezičavi bubnjar sklon tenkovima i ostao bez posla. Za razliku od onog zastupnika kojeg je u Sabor posjela dijaspora koji na svojem Facebooku piše "Jasenovac je laž", a kolege u Saboru naziva "mentalnim Jugoslavenima čiji se mentalni sklop transgenetski prenosi" ili, naprosto, "izdajnicima".

Naslovnica Priroda i društvo

VIŠE IZ RUBRIKE