Mišljenja Priroda i društvo

Priroda i društvo

Zlatko Gall

Zlatko Gall: Što buduće frizerke mogu naučiti od Samsona, a kozmetičarke o sv. Lovri?

Priroda i društvo

Taman kad pomisliš da u prosvjeti ništa ne može biti luđe i besmislenije, stiže novo iznenađenje. Tako se iz programa trogodišnjih srednjih škola (nekoć znanih kao ŠUP iliti škola učenika u privredi) u okviru takozvanog dualnog programa izbacilo biologiju, povijest i geografiju. Doduše, za sada samo za zanimanja prodavač, kozmetičar, dimnjačar i staklar, no za koju godinu će reducirani program primjenjivati i u svim drugim strukovnim školama. Zašto? Pa – vele u Ministarstvu – zbog veće konkurentnosti na (globalnom) tržištu rada. Što će onda u programu ostati? Naravno hrvatski jezik, matematika, informatika, strani jezik te – zar ste uopće sumnjali – vjeronauk kao izborni predmet.

Pametno, nema šta, jer za reći pravo kome treba biologija, amebe, kopljaši, dinosauri i Darwinova laprdanja kad se zna da je svijet star šest tisuća godina i stvoren za napornog radnog tjedna Stvoritelja. Što će nam povijest, rimska i franačka carstva, stari Grci i Perzijanci, stogodišnji rat i križarske vojne kad znamo da sve bitno počinje od stoljeća sedmog kad su Kluk, Lovel, Buga & company ugledali Jadransko more. Čemu, osim ako ne kanite otići na pub-kviz ili u „Potjeru“, štrebati glavne gradove Azerbajdžana, Malija, Mozambika, Kambodže… ako su vam jedina „pozitivna geografija“ važna za tržište rada Irska i Njemačka.

Apostoli i staklari

S vjeronaukom, naravno, stvari stoje posve drukčije. Ako ste, recimo, frizerka, kako bez vjeronauka i Biblije spoznati misterij trajne ondulacije? Kako bez starozavjetne priče o Samsonu razumjeti važnost uporabe regeneratora, a bez Ivana Krstitelja važnost temeljitog namakanja vlasišta ili skontati zašto ipak kosu valja prati redovito. Ama baš isto vrijedi i za kozmetičarke.

Priča o sv. Lovri koji je umro mučeničkom smrću „na gradelama“, može sjajno poslužiti kao upozorenje mušterijama što im se može dogoditi ako se izlažu suncu bez krema sa zaštitnim faktorom i ne koriste sredstva za hidratizaciju kože.

I staklari mogu profitirati od vjeronauka. Istinabog, nitko od apostola nije bio staklar, no u staklu ima nešto „onozemaljsko“ jer nas, kako je to netko lijepo napisao, „očarava svojom neuhvatljivom osobnošću, svojom nevidljivom prisutnošću“. Baš kao i božansko biće. Zna li se da je stara biblijska Galileja imala izniman pijesak za izradu stakla, zar je čudno da je pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić nadahnuto napisao: „Mogli bismo slobodno reći kako je iskra nebeske vatre, objavljenje i poruka božanskog zrna koje se odvojilo od zvijezde, ovdje palo na zemlju i postalo staklo“. Prodavači/trgovci pak iz vjeronauka mogu, ako žele, izvući brojne pouke. Recimo, iz Evanđelja po Ivanu (2:13-25) i Isusovog izgona trgovaca/prodavača iz hrama (zbog svetogrđa, ali i zbog varanja kupaca visokim cijenama). Poučno, zar ne?

S dimnjačarima stvari stoje drukčije. Oni bi, naime, mirne duše mogli bez vjeronauka. Istina, ispravan dimnjak je jako važan kad se u kaminu pali badnjak, no dimnjak je nekako mnogo više povezan sa „svjetovnim“ sijedim starcem u crvenoj opravi koji se kroz njega provlači noseći darove, negoli s Malim Isusom ili svetim Nikolom, kojima nije do tih vratolomija. Za razliku od dimnjačara, mnoga bi zanimanja koja nisu ušla u ovu prvu rundu „dualnog programa“ mogla štošta korisnog za tržište rada naučiti iz katekizma i pohađanja vjeronauka.

Pašticada bez mesa

Naravno, najprije tesari/drvodjelci/maranguni koji nastavljaju obrt sv. Josipa, a onda i kuhari i polaznici ugostiteljskih škola. Jer priča iz Evanđelja (Matej 14:13-21,Marko 6:30-44, Luka 9:10-17 i Ivan 6:1-13) o Isusu koji je s pet kruhova i dvije ribe nahranio pet tisuća gladnih muškaraca i još toliko žena i djece, vraški je poticajna. Pa, kao i ona Titova „snađi se druže“, daje sjajan naputak što napraviti kad vam pri kraju radnog vremena u gostionicu navale gladnuši iz desetak turističkih autobusa. Dobro, nikad ih neće biti baš deset tisuća, ali biblijska priča poučno veli da se i od namirnica jedva dostatnih za jednoga uz zagovor Svevišnjega, s obilnom dozom konšerve, ostataka hrane, i restlovima iz hladnjaka može nahraniti gladne. Baš kao na Jadranu usred sezone kad se riblje juhe rade i od kuhinjskih krpa s kojima se briše riba, a pašticada od ostataka mesne plate.

Je li novim programom za zanatske škole zadovoljna Crkva? Zacijelo jest iako im se – ako je suditi po pismu svim ravnateljima osnovnih škola na području Splitsko-makarske nadbiskupije, koje je poslao Katehetski ured nadbiskupije – ne mili odredba novog zakona prema kojoj roditelji moraju dati pisanu suglasnost za uključivanje svoje djece u izbornu nastavu. Točnije - u vjeronaučnu nastavu. A to je, vele, suprotno Vatikanskim ugovorima koji jasno propisuju na koji način se upisuje vjeronauk pa je, drže, na djelu prikriveni nagovor da se djeca ispišu s vjeronauka. Jer, tvrde, „kada je vjeronauk jednom izabran ne smije ga se više stavljati učenicima i roditeljima na izbor”. Baš kao i crkveni brak. U oba slučaja naravoučenje je jasno: tko se zeznuo, neka trpi do kraja!

Naslovnica Priroda i društvo

VIŠE IZ RUBRIKE