Mišljenja Priroda i društvo

Priroda i društvo

Zlatko Gall

Od šminke i Tita do turističkog 'šita'

Umre Tito i dođe na nebesa gdje ga dočeka majka. Pa mu veli: Joj, Jožek, tak te dugo nisam videla pa mi povedaj kak ti je bilo dole na Zemlji?

- Pa znaš mama, dobro mi je bilo – veli joj Tito. – Imal sam svoju zemlju, SFRJ se zvala, najbolje automobile, pušio vrhunske cigare koje su radili samo za mene i pio najbolji viski… Imal' sam i krasne žene, u svakom gradu bila je po jedna moja vila a imal sam samo za sebe i celi jedan otok!

Mama se oduševi pa mu kaže: Bogu fala, Jožek, a ja sam se jadna bojala da se buš povezal s onim komunistima!

Priroda je božanstvena

Stari vic nudi odgovor na pitanje što i kako s tim "Titovim otokom/otočjem" u doglednoj budućnosti. Najkraće rečeno, Brioni/Brijuni bi morali kao zalog za svoju budućnost naći mjesta i za komunističkog bonvivana svjetskog glasa kojem su u goste stizali svjetski lideri i selebritiji, za rajsku prirodu, golf, proplanke s egzotičnim životinjama u safari parku, ostatke rimske vile s pripadajućim hramom, termama i gospodarskim objektima u uvali Verige, ali i za kockarnicu, vrhunske restorane i cafee te elitne hotele u kojima bi za debele novce ljetovali bjelosvjetski bogatuni.

Ili, drugim riječima kazano, kad bi se spojili Tito i njegovo doba te ostavština Kupelweiserovih s golf terenom još iz 1922. i famoznim spremištem za brodove (koje se u doba jugo-vojske nadahnuto zvalo "čamčara") a postojeći objekti temeljito preuredili u turbo-luksuzne vile i apartmane, Brijuni bi konačno mogli biti ono čemu su zapravo i namijenjeni: elitno lječilište i ljetovalište o kojem je od početka snivao Paul Kupelwieser. Ili, ako baš hoćete, nešto a la Havana prije Castra.

Brijuni su, nažalost, danas sve samo ne elitna turistička adresa. Istina, priroda je božanstvena! U portu ispred "Neptuna" – koji je nalik olinjalom hotelu iz šezdesetih, no s cijenama Hvara i Dubrovnika jer za mali espresso valja kešnuti 20 kuna – puno je orada i strijelki od barem tri-četiri kila i pravih jata pica porcijaša koji umiru od starosti jer je zabranjeno "pecanje", jeleni i dalje bolje od kosilica šišaju travu golf terena, a cijelo je otočje prepuno autohtonog i uvoznog raslinja, pitoresknih uvala i pitomih životinja.

No, nekoć uređene plaže za turističke goste danas su zapuštena groblja razbijenih plastičnih ležaljki i "pedalina", hrđe koja je pojela beton negdašnjih mulova, smeća koje se danima ne čisti dok su negdašnji objekti JNA poput "Jurine" i "Franine", u kojima ovih dana boravi belgijsko-hrvatska ekipa koja na Brijunima snima film, turobni podsjetnici na otočnu "obranu i zaštitu" iz Jožekovih dana.

Mogu li Brijuni biti nešto drugo? Naravno da mogu, ali ne u današnjoj Hrvatskoj. Jer, nemojmo se lagati, u trenu bi se na stražnje noge digao cijeli naš političko-aktivistički spektar. "Zeleni" bi – dao bih se kladiti - krenuli s mantrom u ugrozi nacionalnog parka, njegovog osjetljivog ekosustava i bogate no fragilne flore i faune zaboravljajući, naravno, da bi visoki stupanj zaštite i u slučaju elitnog a ne masovnog turizma bio, u najmanju ruku, kao u vrijeme dok su Brijune čuvale sivomaslinaste uniforme. Ili današnji čuvari nacionalnog parka.

"Crni" bi sigurno popizdili na sam spomen Tita kao jednog od nositelja brendiranja Brijuna. Zacijelo još i više na ideju formiranja velikog multimedijalnog muzejskog centra u kojem bi naglasak bio pomaknut s hard-core politike (Brijunskog plenuma i svega ostalog što je i presudno određivalo jugoslavensku povijest i krojilo svagdan…) na slavne goste i političare koji su stizali na otočje te na bonvivanski karakter njihova domaćina.

Uz izložbe osobnih Maršalovih predmeta (poput onih koji su pred koju godinu bili izloženi u Klovićevim dvorima), možda i samog Broza po uzoru na onog iz Madame Tussauds, paradnih uniformi i kicoških odijela, rezača za cigare i tabakere te, dakako, ne samo famozni "cadillac" već i još štogod iz impresivnog voznog parka. Onog cestovnog i morskog.

Izdaja naših naroda

"Crvenima" bi pak pao mrak na oči na još jednu "izdaju" svenarodnog dobra i prodaju/predaju otočja liberalnom kapitalu te krvopijama koji se goje na trudu proleterijata. Sigurno bi se čuo i argument o uskratu dolaska na Brijune "malome čovjeku" kao da su za života "najvećeg sina naroda i narodnosti" oni bili otvoreni za socijalističkog šljakera i radničku "siću" s dna kace.

I zato će vjerojatno Brijuni do daljnjega ostati takvi kakvi jesu. S turistima koji u osrednjem hotelu s paprenim cijenama ića i pića osrednje kvalitete s prvim mrakom umiru od dosade; s izletnicima koji nakon "razgovora" s Titovim kakaduom Kokom i dvosatnom vožnjom vlakićem ili golf-autićima napuštaju Brijune, ne ostavljajući na otoku previše kuna ili pak sa saborskim ljetnim zdrugom koji na otoku ljetuje za simboličnu siću.

Jer, kad ste brzopotezno posjetili safari park, vidjeli rimske ostatke u uvali Verige, fotografirali slonicu, muflone i jelene, posjetili ne baš impresivne muzeje… na Brijunima nemate što tražiti. Osim, naravno, ako vas baš ne zanima gdje su se u moru mukte ili za sitne novce brčkali Kolinda Grabar-Kitarović, Ivo Sanader, Branko Horvatin, Nenad Stazić i Milanka Opačić.

Naslovnica Priroda i društvo

VIŠE IZ RUBRIKE