Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

'Planina straha' jest krimić, ali i studija
prokletstva življenja u skučenoj, maloj zajednici

Librofilija

'Planina straha' jest krimić, ali i studija prokletstva življenja u skučenoj, maloj zajednici koja na sve došljake gleda s podozrenjem, a na svoje članove kao na pripadnike velike obitelji u kojoj svatko ima svoje mjesto u hijerarhiji

Zvuči paradoksalno, ali je tako: "Planina straha" debitantski je naslov prekaljenog pripovjedačkog profesionalca. Španjolac Agustín Martínez vrlo je zaposleni scenarist televizijskih kriminalističkih serija i zacijelo bi ostao u toj ulozi da ga nije počela kopkati ideja koja je tražila skupu inscenaciju u veličanstveni i surovi ambijent pirenejskih zabiti blizu granice s Francuskom.

Poznavajući producente i njihovu strast da šparaju na svakome koraku, uplašio se da će ga (opet) slomiti i natjerati da svoju priču situira nekamo bliže velikom gradu i studijskoj infrastrukturi, pa je na koncu odustao od pisanja scenarija i upustio se u svoju prvu romanesknu pustolovinu. Taj potez pokazao se višestruko mudrim, jer je ovaj roman izvorno objavljen 2015. do danas preveden na desetak jezika i prodan u visokim nakladama, a tri godine kasnije dobio je i svoju televizijsku verziju na čijoj se produkciji nije štedjelo.

Pirenejska vukojebina

Agustín Martínez u jednom je intervjuu priznao da je poželio baviti se pripovijedanjem nakon što je odgledao prvu epizodu kultne serije "Twin Peaks". Iskra toga nadahnuća itekako je vidljiva na stranicama "Planine straha". Radnja romana zbiva se u fiktivnome mjestu Monteperdido, pirenejskoj inačici čuvene američke vukojebine, ali dok se tamo rješavao misterij jedne djevojke, Laure Palmer, ovdje imamo posla s dvije nestale djevojčice.

Jedanaestogodišnjakinje Ana i Lucía nestale su na povratku iz škole i svi napori policije i mještana da ih pronađu nisu urodili nikakvim plodom. Otada je prošlo puno vremena, dovoljno da propadnu neke novine koje su pratile slučaj, a neki novinari potonu u bijedu. Pet godina kasnije u klancu nedaleko sela dogodila se prometna nesreća. U olupini automobila pronađena je Ana s ozbiljnim ozljedama glave, što je staru traumu iznova razgorilo. Gdje je druga djevojčica, Lucía, tko je poginuli muškarac koji je upravljao karamboliranim automobilom, zločinac ili spasitelj, što se točno zbilo prije pet godina, kako su otete djevojčice preživjele sve to vrijeme?

Odgovore na ova pitanja tražit će mjesni žandari, ali i istražitelji koji su stigli iz velikog grada, inspektori Santiago Baín i Sara Campos. On nije samo njezin šef, nego i neka vrsta zamjenskog oca kojemu ima zahvaliti što je konačno stala na noge i koliko-toliko uspjela sabrati svoj život.

Agustín Martínez besprijekoran je zanatlija koji je kadar nadmoćno održavati napetost, premda bi mu se priča lako mogla raspršiti jer barata ansamblom od dvadesetak važnih, sasvim osebujnih likova. Da biste se makar površno obavijestili o kakvim se unikatnim dramskim personama radi, spomenut ću samo primjer lokalnog veterinara koji u slobodnome vremenu piše krimiće, i to loše, ali na patuésu, regionalnom dijalektu kojim, da sve bude još kompliciranije, u selu malo tko govori, jer se uglavnom sporazumijevaju na vlastitom gemištu katalonskog, baskijskog, kastiljskog i francuskog. Od njegova zanimanja i hobističke infišacije kudikamo su važnije privatne slabosti i strasti, ali njih mi nije umjesno otkrivati da vam ne pokvarim gušt.

Sredovječni Španjolac (Martínez je rođen 1975.) nije, međutim, samo zanatlija, pa makar i besprijekoran. On je i malo – zapravo puno – više od toga. "Planina straha" (knjigu je prevela Silvana Roglić) jest krimić, ali i studija prokletstva življenja u skučenoj, maloj zajednici koja na sve došljake gleda s podozrenjem, a na svoje članove kao na pripadnike velike obitelji u kojoj svatko ima svoje mjesto u hijerarhiji. U Monteperdidu sva je moć koncentrirana u krugu Bratovštine, skupine pobožnih mještana koji su davno zaboravili na izvorni razlog okupljanja, pa danas diktiraju ritam života cijele zajednice.

Vrlo često oni igraju vrlo korisnu ulogu: ne puštaju svoje sumještane da se sami hrvaju s teškim problemima, nego im bez zadrške pomažu. No, sve njihove laskave vrline lako se izvrgavaju u nepodnošljive mane, jer im nitko ne može umaknuti strogom nadzoru.

Naravno, u takvom ambijentu gdje ukorijenjeni običaji vrijede tisuću puta više od bilo kojeg zakonskog akta, a interna seoska hijerarhija ne haje za službene činove i društveno ovjerene uloge, teško je probijati se kroz šikaru indicija, to prije što sve one sugeriraju kako je za otmicu i utamničenje djevojaka odgovoran netko iznutra, vjerojatno poštovani član zajednice.

"Planina straha" dojmljivo upozorava kako bismo slatke tlapnje o malenim mjestima srca moga, te toplini zajedništva i pripadanja ipak trebali uzimati s ozbiljnim rezervama, ne sa zrnom nego s cijelom kacjolom soli.

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE