Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Ivica Ivanišević

Ivica Ivanišević: Zašto naš svijet pitanje vlastite diskriminiranosti testira na trivijalnim proizvodima? Prije nego o Nutelli, naš bi čovjek trebao razmisliti kakvu hostiju dobiva

Jučer, danas, malo sutra

Ne, ali da – tako je po prilici glasio zaključak odaslan s visoke europske adrese koja je trebala jednom za svagda raščistiti dvojbu uživaju li potrošači s istoka Europe u robi jednake kvalitete kao i oni sa zapada.

Umjesto jednoznačnog, svima jasnog odgovora, dobili smo okruglo pa na ćoše izmotavanje: Da, sporni proizvodi fakat se razlikuju i svojim sastavom i svojom ambalažom, ali ne, to ne znači da su različitih kvaliteta, da su jedni bolji do drugih. Tko je do sada sumnjao da ga se tretira Europljaninom drugoga reda, jer ne može kupiti pravu nego mu je na raspolaganju samo patvorena Nutella, u budućnosti će, bojim se, još glasnije ispovijedati svoju vjeru u dvoličnost EU-a.

Zanimljivo je, međutim, kako naš svijet pitanje vlastite diskriminiranosti testira na trivijalnim proizvodima kakvi su čokoladni namazi ili izbjeljivači rublja, a zatvara oči pred kudikamo krupnijim primjerima nametnute mu "drugotnosti". Hrvatska je zemlja gorljivih vjernika ili se takvom barem voli predstavljati. To bi, valjda, trebalo značiti kako ovdašnjim ljudima nije svejedno tko ih duhovno vodi i naviješta im evanđelje. A opet, bezbroj je primjera, oni iskrsavaju na dnevnoj bazi, koji svjedoče kako Hrvati krotko trpe neukusne pastirske ispade koji su u gorkoj zavadi s temeljnim zasadama kršćanstva. Dok iz Vatikana stižu poruke o potrebi međusobnog uvažavanja različitosti i brizi za najranjivije društvene skupine, dok se ljubav promiče kao temeljno načelo, dio našeg klera zlo kompostira i prilježno zalijeva, nemajući kad prije da sjeme isključivosti rodi plodovima gnjeva.

Nemam želuca

Niti imam želuca niti mi na raspolaganju stoji dovoljan prostor da bih makar u grubim crtama nabrojao sve markantnije incidente što su se zbili u režiji naših prelata samo u zadnjih nekoliko mjeseci, no to nije ni potrebno. Svatko s pamćenjem boljim od amebe itekako je svjestan svih mučnih storija koje bi, po logici stvari, trebale mučiti naš svijet više od kućarina Nutelle. Ali ih na neku čudnu foru ne muče.

Prirodno i povijesno pravo Hrvata na čokoladni namaz jednak onome kakav se može kupiti u Schleswig Holsteinu branili su mnogi i na mnogim mjestima. Ne pamtim, međutim, da se itko zauzeo za pravo ovoga naroda da slijedi pastire koji će biti "homologizirani" sa službenim naučavanjem vječne Crkve kao što su to, recimo, prelati u nekim drugim, sretnijim državama.
Nad ovim zanimljivim fenomenom trebao bi se zamisliti i neki vatikanski čimbenik, u najmanju ruku kakav znatiželjni podtajnik. Katolička crkva je, kao što znamo, najstarija aktivna tvrtka na svijetu, pravna osoba iza koje su dva tisućljeća bogate tradicije. No, to još uvijek ne znači da bi trebala ignorirati iskustva bitno mlađih poslovnih subjekata. Ako jedan McDonald's brižno nadzire svoju globalnu mrežu zalogajnica, zašto to ne bi činila i Sveta stolica sa svojim, kako da kažem, krijepilištima duha?

Da hoće, mogla bi definirati svoje nacionalne podružnice kao franšize, pa svakih nekoliko godina iznova raspisivati natječaj za najbolje ponuđače koji bi se birali rigoroznom procedurom. U tome slučaju Vatikan bi sačuvao punu kontrolu nad pastoralnim radom, a prelati si više ne bi mogli priuštiti luksuz iskakanja s tračnica evanđelja, šireći mržnju kao sipa crnilo. Ako ti je, brajkoviću moj, do slavljenja zločinaca koje si prigodno zamotao u šuškavi staniol bogobojaznosti i domoljublja, žalim slučaj, to ti više neće proći. Lijepo skupi prnje i još ljepše napusti župnu crkvu, dakle, poslovni prostor ugledne korporacije sa sjedištem u Vatikanu.

Priučeni duhovnici

Kad bi svećenici izašli na slobodno tržište i u otvorenom nadmetanju s drugim potencijalnim zakupcima vatikanske licence iznijeli svoju ponudu, svi bi, i vjernici i Sveta stolica, bili načistu s time što nas čeka. Konačno, u slučaju bilo kakvog iskakanja izvan zone ugovorom preuzetih obveza, franšiza bi se mogla poništiti, natječaj vratiti na početak, pa iznova birati nekog drugog izvođača duhovnih radova. Svi bi bili na dobitku, i Vatikan, i hrvatskih vjernici. Čak bi i nevjernicima poput mene pao kamen sa srca, jer više ne bih morao slušati priučene duhovnike od dva petka kako drobe opake budalaštine zaklonjeni autoritetom najstarijeg poduzeća, prve multinacionalke u povijesti.

Da zaključim, prije nego što počne kukati zbog kakvoće Nutelle, naš bi čovjek trebao dobro razmisliti kakvu mu hostiju podvaljuju na pričesti. Je li ona jednako blažena i krepka kao i one koje se služe u Rimu ili je suha i gorka, pa se lijepi za zube, grebe nepce, zapinje u grlu i kao kamen pada na želudac.

Naslovnica Jučer danas malo sutra

VIŠE IZ RUBRIKE