Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

JA SAM MAJKA Sanjaju li androidi majčinske snove?

FILM: I Am Mother; SF triler; Australija, 2019.; REŽIJA: Grant Sputore; ULOGE: Clara Rugaard, Hilary Swank; OCJENA: ****

'Ja sam majka' vjerno slijedi smjernice očeva SF-a Kubicka, Scotta i Camerona, tj. 'sci fi' klasika 'Odiseja u svemiru', 'Istrebljivač' i 'Terminator', ali i ide dalje. Baš kao droid iz filma, 'I Am Mother' je naizgled bazična izgleda/dizajna, no odbija biti nečiji klon i posjeduje nešto svoje u vidu jedinstvene vizije i filozofije, te nepredvidljivosti.

Video neumitnog napretka robota i umjetne inteligencije proteklih dana naveliko kruži društvenim mrežama i mnogi ga "šeraju". U prvom od tri (podijeljena) ekrana robot pokušava hodati i pritom nespretno tetura. U drugome robot ne samo da već hoda, nego i skakuće kao atleta. Treći ekran je, pak, rezerviran za nezaboravnu uvodnu scenu iz "Terminatora 2" kad endoskelet skaši ljudsku lubanju.

Strah od "ustanka strojeva" i robo-apokalipse polako se seli iz filmova u stvarnost. Hoće li roboti podčiniti čovječanstvo i preuzeti vlast od svojih kreatora, sve je aktualnije pitanje koje bi u budućnosti moglo dobiti potvrdan odgovor. Znanstveno-fantastični triler "Ja sam majka" je u tom pogledu stigao u "A1 Videoteku" kao naručen da dodatno potakne debatu pred dolazak novog "Terminatora" u kina.

U videoteci možete rentati veoma ugodno žanrovsko iznenađenje koje ima potencijal budućeg klasika ili kulta kao nastavljač tradicije kvalitetnog niskobudžetnijeg, neblockbusterskog SF-a desetih godina 21. stoljeća ("Distrikt 9", "Mjesec", "Izvorni kod", "Čudovišta", "Ispod kože", "Predodređenje", "Signal", "Ex Machina", "Upgrade", "Uništenje", "Kin"...).

Ambiciozan i kompleksan SF osmišljen je i sproveden kao svojevrsni nastavak ili "update" filma "Ex Machina" Alexa Garlanda, odnosno barem nastavak njegovih centralnih preokupacija. Radnja filma je jednako svedena i također ambijentirana u izolirano podzemno postrojenje, ovdje nakon smaka svijeta, "trenutka istrijebljenja".

Tu robot, nazvan Majka (glas Rose Byrne) poput umjetne inteligencije u "Alienu", nadgleda ljudske embrije, čini se, u svrhu repopulacije planeta. Jedan od njih se razvija u Kćerku (Clara Rugaard) kad ga Majka "aktivira" kako bi udahnula život. "Trenutačno ljudi: jedan", javlja računalo.

Prvih desetak minuta filma odvijaju se bez izgovorene riječi, ne računajući Majkino pjevanje "Baby Mine" iz Disneyjeva "Dumba" kako bi uspavala bebu. Pratimo u gotovo nijemoj tišini kako Majka podiže dijete i nježno skrbi za Kćerku poput prave (ljudske) matere učeći je nekadašnjem svijetu preko emisija "The Tonight Show with Johnny Carson".

Tišinu razbija samo veoma atmosferična elektronička glazba Dana Lacombea, toliko dobra da se gotovo mogla naći u "Blade Runneru 2049" i novom "Terminatoru". Osjeća li robotska Majka išta za to dijete ili su njezini (majčinski) "osjećaji" programirani/simulirani?

Kad Kćerka odraste u znatiželjnu tinejdžericu i na vrata postrojenja jednog dana bane ranjena Žena kao potencijalna "prirodna" majčinska figura kalibra Sarah Connor (dvostruka oskarovka Hilary Swank stamena poput Linde Hamilton), Majka kao da pokazuje znakove ljubomore prema "konkurenciji".

No, čekajte malo, odakle ta žena? Izgleda da je Majka lagala Kćerki u vezi svijeta vani gdje ništa ne može preživjeti zbog razine zagađenosti od "zaraze", a u kojem je ona slovila za jedino živo ljudsko biće. "Morala sam te zaštiti od nekih činjenica", Majka kaže Kćerki koja odrasta i prirodno propituje svijet oko sebe.

Istovremeno, Žena uvjerava Kćerki da je Majka "droid kao oni vani" kakvi terminiraju ljude i muče djecu. Kome će Kćerka vjerovati, robotu ili pripadnici svoje vrste koja dovodi u pitanje sve što joj je majka govorla? I ako je sve što Žena tvrdi istina, što točno onda Majka radi s Kćerkom?

Paranoja raste među likovima, podižu se klaustrofobične tenzije, a svako iduće otkriće samo daje nove slojeve prvijencu redatelja Granta Sputorea. "I Am Mother" upravo tipuje na dinamiku među likovima, zanimljivo trima ženama.

Muškaraca nema u filmu, a jedini jedan, Luke Hawker, nalazi se - zahvaljujući inzistiranju na praktičnim efektima - u odijelu Majke, robota "ljudski" slojevite "majčinske" psihologije. Majčinstvo, tehnologija, terminacija i (pro)kreacija centralne su teme filma o (robotskim) majkama i djeci čovječanstva.

"Stvorila sam te ženom kakva si sad", Majka će reći Kćerki. A Kćerka bi mogla postati njezin kontrapunkt - nova Sarah Connor, majka budućnosti čovječanstva u filmu koji vjerno slijedi smjernice očeva SF-a Kubicka, Scotta i Camerona, tj. "sci fi" klasika "Odiseja u svemiru", "Istrebljivač" i "Terminator", ali i ide dalje.

Baš kao droid iz filma, "Ja sam majka" je naizgled bazična izgleda/dizajna, kao npr. Chappie, no odbija biti nečiji klon i posjeduje nešto svoje u vidu jedinstvene vizije i filozofije, te nepredvidljivosti. "I Am Mother" je moralno provokativan i dubiozan SF za koji često ne znamo kamo će (s)krenuti i posebice završiti.

Weta pogodila metu

Niski budžet filma povremeno je vidljiv kad se kamera preseli izvan bunkera, ali dizajn i vizualni efekti Majke su prilično sjajni. Potpisuje ih kompanija Weta Workshop koja se, nakon "Gospodara prstenova", "King Konga" i "Avatara", nametnula kao jedan od najjačih igrača na tom polju.

Naslovnica Cinemark