Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

ALPHA + A-X-L Vuci samotnjaci od prošlosti do budućnosti

FILM: Alpha, A-X-L; SAD, 2018.; REŽIJA: Albert Hughes/ Oliver Daly; ULOGE: Kodi Smit-McPhee, Jóhannes Haukur Jóhannesson; Alex Neustaedter, Becky G; OCJENA: *** 1/2, **

Nešto drukčije vizije 'čovjekova najboljeg prijatelja', odnosno 'dječak i njegov pas' filma donose 'Alpha' i 'A-X-L' koji su se pojavili istovremeno na tržištu. U prvom filmu to je prapovijesni divlji pas, tj. vuk, u drugom – mehanički ratnik.

Dupli pas su odigrali "Alpha" i "A-X-L" dodavajući loptu jedan drugome u kinima kako bi izbacili protivničke igrače iz igre. Pušteni u (američku) kinodistribuciju u razmaku od tjedan dana, "Alpha" i "A-X-L" su ciljali preuzeti štafetu od hita "Smisao života jednog psa" iz 2017. godine i potvrditi popularnost žanra filmova o psima u eri superjunačkih i inih blockbustera.

Otkako se četrdesetih godina prošlog stoljeća Lassie vratila kući filmovi o psima su jedan od najtradicionalnijih žanrova. Pedesete su imale Starog Žuću koji se jednako uvukao u srce publike, pozdravio ga je i Jim Carrey u "Maski". Obol žanru dala je početkom sedamdesetih čak i hrvatska kinematografija s "Vukom samotnjakom" Obrada Gluščevića, čiji divlji njemački ovčar Hund spada među omiljenije filmske pse.

Žanr je bio osobito popularan na prijelazu osamdesetih u devedesete s (akcijskim) komedijama kao što su "K-9", "Turner&Hooch", "Beethoven" te avanturama "Bijeli očnjak" ili "Na putu kući: Nevjerojatno putovanje", a i nulte milenijske godine imale su, recimo, drame "Hachiko: Priča o psu" i veliki kinohit "Marley i ja". Nešto drukčije vizije "čovjekova najboljeg prijatelja", odnosno "dječak i njegov pas" filma donose "Alpha" i "A-X-L".

U prvom filmu to je prapovijesni divlji pas, tj. vuk, u drugom – mehanički ratnik. Znači, filmovi prate (d)evoluciju pasa od daleke prošlosti do moguće budućnosti, gdje nije isključeno da će četveronošci biti roboti i vojevati ljudske bitke na bojnom polju, stvoreni za "napad istraživanje i logistiku", što bi bio prijevod A-X-L-ova akronima na hrvatski ("Attack, Exploration, Logistics").

U jednoj sceni "A-X-L-a", u laboratoriju u kojem je stvoren eksperimentalni ratni pas budućnosti, projicira se vječni odnos pas-vlasnik i podrijetlo čovjekova najboljeg prijatelja kroz stoljeća, a prva slika kao da evocira "Alphu". Bez Alphe ne bi bilo A-X-L-a. Filmove povezuje i osnovna priča o prijateljstvu mladića i nesvakidašnjeg psa. Zanimljivo, i jedan i drugi su ranjeni.

Mladi Miles (Alex Neustaedter) sletio je s krosera, robotski pas se, pak, ozlijedio dok ga je jurio misleći da je prijetnja. Protagonist "Alphe", Keda (Kodi Smit-McPhee), pao je s litice u lovu na bizone i porezao vuka kad ga je ovaj kasnije napao. Miles će popraviti A-X-L-a, Keda pomoći Alphi da preživi te i sam preživljavati uz njegovu pomoć.

Dakle, novost je da je A-X-L robotski odgovor na vojnog psa Maxa iz istoimena filma, to jest što je Alpha vuk i što se priča "Alphe" odvija u Europi prije 20.000 godina, ne današnjoj Americi, no u srži oba ostvarenja je više-manje klasični "boy and his dog" arhetip na relaciji sprijateljavanje-dresiranje. Razlika je u egzekuciji.

Naime, "A-X-L" prečesto djeluje kao Netflixov generički direktno-na-TV film skromnih vizualnih učinaka, pri čemu robotski pas nije pretjerano ekspresivan i uvjerljiviji je kao animatronička lutka nego digitalna kreatura koja se uzaludno želi nametnuti kao konkurent Transformerima i Power Rangersima.

Istovremeno, "A-X-L" pokušava biti kombinacija "E.T.-ja", "Kratkog spoja" i "Željeznog diva", ali ne uspijeva, među ostalim i zato što autori ne znaju koji bi ton filma podesili, šarajući između obiteljskog SF-a za djecu/mlade i horora kad se prilično zastrašujući bionički pas odluči osvetiti "bullyju" za kaznu što ga je zapalio. "Ne znam jesam li uplašen ili se zabavljam", reći će Miles, a to neznanje se prenosi i na film.

Ni "Alpha" se ne libi iskeziti oštre zube, no filmski ujednačenije spaja strah i (obiteljsku) zabavu, "10.000 prije Krista" i "Ledeno doba", bivajući im superiorniji, naročito prvome. Životinjski junak je ovdje računalno uvjerljiviji u scenama kad ga ne glumi pravi vuk, a sam film vizualno atraktivniji, stilski upošljavajući vizuale spektakla "300" (stripovske siluete).

Neke slike u "Alphi" upravo su fascinantne, s beskrajnim neukroćenim krajobrazima i kamerom koja često iz Božje perspektive sagledava opstanak naših predaka, početak prijateljstva između dvije vrste i pripitomljavanje prvog divljeg psa u povijesti. Keda od slabića postaje alfa vuk, a alfa vuk njegov ljubimac u filmu koji se može titulirati kao tinejdžerski "Povratnik" iz kamenog doba ili "Apocalypto" iz paleolitika.

Sličnost s potonjim filmom podcrtava hrabra odluka redatelja Alberta Hughesa ("Opasni po društvo", "Knjiga iskupljenja") da "Alphu" snimi na (fikcijskom) prahistorijskom jeziku i tako pojača autentičnost, ali i umanji komercijalne potencijale.

Alpha je vjerno služila mladog vlasnika u filmu, ali publika baš i nije bila jednako tako privržena da pretvori "Alphu" u blockbuster od formata, zbog čega ga nismo gledali u hrvatskim kinima, nego je dotrčao ravno u videoteke, kao i "A-X-L".

Zarada "Alphe" od 98 milijuna dolara u svjetskim kinima (budžet: 51) smatra se blagim razočaranjem, dok "A-X-L" nije uspio uhvatiti niti deset milijuna utrška u Americi, pa mu je ukinuta široka distribucija na međunarodnu tržištu. Znače li ove brojke da "dog movies" pripadaju povijesti ili ne, povijesni film je bolji od futurističkog. "Alpha" je alfa i omega za "A-X-L-a".

Prijatelji ne grizu prijatelje

Takoreći nijedna scena "A-X-L-a" ne ostaje u sjećanju, za razliku od "Alphe". Valja istaknuti scenu kad Keda propadne kroz led, a Alpha ga polušava izvući. U "A-X-L-u" junak uči psa kako "prijatelji ne grizu prijatelje", a i sam pas "još uči kao štene" i postaje sofisticiraniji što je u većem kontaktu s ljudima. Keda uči Alphu da mora pričekati svoj red za jelo.

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE