Kultura Kultura

ekskluzivni intervju u splitu

Tony Cragg, kipar svjetske klase: Ne znači mi baš nešto da je moja skulptura 'Constant Change' na dražbi u Londonu postigla rekordnu cijenu


 

ekskluzivni intervju u splitu

U Splitu je upravo otvorena velika izložba Tonyja Cragga, kipara svjetske reputacije i karijere, koja na tri mjesta – u Galeriji umjetnina, Zavodu HAZU i u galeriji "Kula", koja je ovo gostovanje i organizirala – donosi skulpture i crteže ovog umjetnika. Tony Cragg je i osobno nazočio svečanom otvorenju izložbe koja u Splitu ostaje do 17. studenoga, pa je Duje Mrduljaš, vlasnik "Kule", s pravom izrazio ne samo čast i zadovoljstvo što postavlja izložbu takvog kalibra, nego i ponos što je, nakon gotovo dvije godine rada, u Split doveo i Tonyja Cragga, britanskog kipara koji već tri desetljeća živi u Njemačkoj, ali i na drugim mjestima. Sa sir Tonyjem, kojem je kraljica Elizabeta II. dodijelila vitešku titulu prije tri godine, razgovarali smo neposredno pred veliko otvorenje njegove splitske izložbe.

Ovo vam je prva izložba u Hrvatskoj?

- Da, prva. Premda... Izlagao sam ih nekoliko puta u bivšoj Jugoslaviji koja je, treba reći, bila znatno otvorenija za suvremenu umjetnost od drugih, tada socijalističkih zemalja. Bilo je to na samom početku moje karijere, kasnih šezdesetih i sedamdesetih, kad sam imao izložbe u Makedoniji, Bosni i Hercegovini i u Srbiji.

Koja je bila vaša prva reakcija na poziv da izlažete u Splitu? Jeste li uopće ikad prije čuli za Split i "Kulu"?

- O da, naravno da sam čuo. Split je u Njemačkoj jako popularan grad. Uostalom, u Njemačkoj, gdje živim, jako je puno ljudi iz Hrvatske, a imao sam i studente iz vaše zemlje. Čini mi se da su svi moji poznanici već bili u Splitu ili će uskoro doći tako da...

Prije otvaranja ste pogledali postav, zapravo postave. Jeste li zadovoljni napravljenim poslom?

- Vrlo sam zadovoljan. Tu su nekoliko dana ranije došli moji asistenti i pomagali u postavljanju izložbe, ali ekipa u Splitu je odlično prezentirala moj rad. Galerija umjetnina je odličan prostor, odličan, i skulpture na otvorenome, okružene tom lijepom zgradom, izvrsno komuniciraju s okolinom. A "Kula"... Pa čujte, u tom prostoru bi i znatno skromnije skulpture izgledale izvanredno. Impresioniran sam prostorom "Kule", ali i mladim gospodinom Mrduljašem, koji s toliko žara i toliko entuzijazma radi svoj posao. Prvi put u životu imao sam priliku vidjeti kako galerist osobno, svojim rukama, postavlja moje radove. To je jako dojmljivo.

Zacijelo dobivate puno ponuda za izložbe širom svijeta. Kako birate što prihvatiti, a što odbiti?

- Meni je žao odbijati ponude, ali to je, nažalost, nužno. Ne rukovodim se nečim što bih jasno mogao formulirati. Ne privlače me "trendy" mjesta, niti novac, niti prestiž. Život je prema meni bio milostiv, imao sam sreću da sam mogao kako želim i što želim i živjeti od toga. Uz pomoć mojih asistenata i ljudi koji rade za mene, napravim neki odabir. Eto, tako sam odabrao i Split.

Šteta što ostajete samo jedan dan.

- Da, i meni je žao, ali... Znate, moj raspored je prilično gust. U Split sam došao iz Švedske, gdje provodim ljeta. Nedavno sam otvorio izložbu u Firenci, zbilja veliku izložbu, a idućeg mjeseca otvaram izložbu u Londonu. Iz Splita letim u Njemačku i, nakon što se vratim iz Londona, otvaram sezonu radova, da tako kažem. Tijekom ljeta u Švedskoj sam napravio mnoštvo crteža, mnoštvo skica, tako da sad trebam prionuti stvaranju skulptura na osnovi nekih od tih skica i crteža.
U Splitu je izloženo 49 vaših crteža...Vama je crtež jako bitan?

- O da. Ništa bez crteža. Znate, svako dijete koje možda jednog dana postane umjetnik, svako dijete počne sa crtežom. Tako i ja. Sve počiva na olovci i papiru. Znate, crtež je čudesan. Stavite samo dvije točke na papir i iz te dvije točke možete stvoriti nebrojene varijacije. Spojite te dvije točke kako želite...

Ravnom crtom?

- Ha ha, ne, to nije umjetnost, to je geometrija. Dvije točke možete spojiti oblom crtom, zavojitom linijom, kaotičnim kružnicama, elipsama, možete okolo-naokolo kružiti oko te dvije točke... A kad imate više točaka koje želite spojiti, stvar se usložnjava i postaje magija. Da, crtež je doista bitan.

Jesu li vaši crteži tek predlošci za skulpture ili oni imaju i svoj samostalni umjetnički život?

- Kako koji crtež! Neki su, dakako, studije na osnovi kojih kasnije radim skulpture, neki su možda i započeti kao studije, ali sam kasnije odustao od skulpture pa sam nastavio raditi na crtežu. Neki crteži jednostavno nisu podobni da bi postali skulptura, da bi dobili treću dimenziju, da bi se oprostorili.

Uostalom, crteži se, barem tako izgleda nama laicima, rade znatno brže i lakše od skulptura, pogotovo onih velikih.

- Pa da. Kiparstvo je skupa umjetnička disciplina. U kiparstvu je sve skupo - od nabave samih materijala, do rada na tim materijalima, do transporta skulptura, osiguranja... Kad sam bio mladi umjetnik, materijale sam skupljao posvuda, stvarajući iz njih, iz plastičnog otpada, stakla, iz prirodnih materijala, kamenja, drveta, od odbačene žice i željeza, nove entitete. No, čovjek se mijenja, mijenja se i njegova umjetnost, mijenjaju se i materijali, mijenja se njegov pogled na svijet i umjetnost, i na materijale, naravno.

Većina povjesničara umjetnosti koji pišu o vašim radovima ističu upravo tu vašu sklonost različitim materijalima.

- Ja sam kipar. Što bi me drugo moglo zanimati osim materijala? I umjetnosti iz tih materijala, naravno... Materijali, materija, jesu važni za kipara.

U nekim intervjuima koje sam pročitala vi o materijalima i materiji govorite gotovo religiozno.

- Mislite? Ne bih rekao. Ali, vidite... U osnovi riječi materijal, na svim jezicima, pa i na vašem, jest materija, a u osnovi riječi materija je mater, majka. Iz materije svijet izniče, materija je majka svijeta, majka stvarnosti, majka umjetnosti.

Vi ste materijalist?

- Ha ha... I vi, kao i mnogi drugi, izgovarate tu riječ kao pogrdu. To što smatram kako je sve niknulo i niče iz materije ne čini me materijalistom u značenju koje sugerira vaš izraz lica. To što smatram kako je materija majka ideji ne znači da ideju ne smatram važnom, dapače. To ne znači da osjećajnost, ljepotu, emociju ne smatram važnom. Dapače! Ja samo tvrdim kako su i emocije i ljepota i svijest o toj ljepoti nikle iz materije. Recimo ovako, kako biste slijepom čovjeku opisali boju? Crveno? Što je crveno? Što je zeleno? Onaj tko nikad nije imao uvid u svijet materijalne crvene ili zelene, tko to nema u svojoj glavi, on ostaje i dalje slijep za te pojmove, koliko god se vi trudili prenijeti mu svoje iskustvo i svoj doživljaj boje. Razumijete?

Razumijem.

- Znate, u svijetu umjetnosti često nailazim na neku vrstu deklariranog, ali ne i stvarnog idealizma. Svi su idealisti, ali u velikoj mjeri žude za uspjehom i slavom i ostalim pokazateljima statusa.

No vi jeste uspješan čovjek.

- Jesam. Kao što sam već kazao, imao sam sreće. Život je prema meni bio milostiv.

Je li sreća dovoljna? Što ste svojim studentima, jer dugi niz godina ste bili i profesor, nastojali prenijeti kao važno?

- Znatiželju. Trud. Vjeru da mogu stvarati nešto važno i dobro. Upornost u nastojanju da stvore nešto novo, nešto svoje. Savladati materijal i tehniku, to nije teško, to je zanat. Ali umjetnost, umjetnost mora biti važna, mora pobuđivati osjećaje, mora biti posrednik između materijalnog i duhovnog svijeta, mora biti... Mora biti važna.

Jeste li uspijevali prenijeti te poruke?

- Hm... Trudio sam se. Dao sam sve od sebe. Danas je malo teže prenositi tu vrstu poruka jer umjetnost je postala mjesto gdje se, osim ostaloga, postiže i uspjeh. Kad sam ja odlučio studirati umjetnost, moji su roditelji bili očajni. Biti umjetnik nikako nije sugeriralo uspjeh i karijeru, naprotiv. Danas je biznis ušao i u umjetnost. To samo po sebi nije loše, ali ne bi smjelo biti presudno. Naime, ako nemate taj žar, tu žudnju da se izrazite baš kao umjetnik, a ne kao, recimo, inženjer, liječnik, bilo što drugo, onda to nije put k uspjehu nego ka frustraciji.

Ipak, evo pred mjesec dana i manje, vaša je skulptura "Constant Change" postigla na dražbi u Londonu rekordnu cijenu. Laska li vam to?

- Pa da, laska mi. Ali, vjerujte mi, ne znači mi to baš nešto. Tu sam vijest pročitao u novinama bez veće emocionalne reakcije. Riječ je o radu koji sam napravio prije skoro 15 godina, ta je skulptura davno napustila moj život i moj studio.

Ne pratite život svojih djela nakon što odu od vas?

- Ne. Moje su mi skulpture važne dok su u mome studiju. Dok su u mome studiju, one su projekcija moje osobe, moje umjetnosti, moga života. Kasnije... No, kasnije one imaju neku svoju drugu priču. Jest, neki od tih radova postižu nevjerojatne cijene na tržištu, ali za mene... Za mene su ti radovi uvijek oni radovi kako sam ih vidio u svome studiju. To je kao da imate nekog bliskog, kćer, sina, koji je postigao neki fantastični uspjeh u svome području. Vama je to, naravno, drago, ugodno, ali... Ali za vas je riječ o onom istom djetetu kakvo je bilo dok ste ga imali samo za sebe. Nijedan uspjeh, novac ili slava ne mogu promijeniti taj osjećaj. Razumijete?

O da. I više negoli možete zamisliti...



U Split došao zbog Duje Mrduljaša
Ponosan sam i zahvalan na prilici da prvi put u životu izlažem u vašoj zemlji i da se taj moj debi događa baš u vašem lijepom gradu. Kazao je to Tony Cragg, britanski kipar, jedan od trenutno najcjenjenijih u svijetu, otvarajući svoju trodijelnu izložbu.
- Prvi put sam u Splitu, ali se nadam da ću vrlo skoro naći vremena vratiti se i ostati ovdje više dana kako bih potvrdio sve ono što sam lijepog o ovom gradu čuo od svojih prijatelja - kazao je Cragg pred prepunom dvoranom palače Milesi.
- Prije putovanja, moja me je supruga pitala kojeg ću vraga u Splitu. U takvoj sam, naime, gužvi i imao sam samo 24 sata da doletim iz Švedske, otvorim i pogledam svoju izložbu, i vratim se u Njemačku. Zašto sam morao doći? Zato da pokažem veliko poštovanje Duji Mrduljašu koji se toliko trudio oko izložbe, koji je ovom velikom poslu prišao s visokim profesionalnim standardima i sa strašću amatera. To je izvanredan, impresivan spoj koji se, nažalost, rijetko susreće u svijetu umjetnosti, dodao je Tony Cragg kasnije, kad se brojna i šarolika publika, sastavljena od umjetnika, povjesničara umjetnosti, studenata, ljubitelja umjetnosti... već bila razišla.


'Laska mi da je moja skulptura 'Constant Change' na dražbi u Londonu postigla rekordnu cijenu. Ali ne znači mi to baš nešto. Riječ je o radu koji sam napravio prije skoro 15 godina, ta je skulptura davno napustila moj život i moj studio'

Naslovnica Kultura