Kultura Kultura

načitana marulova dica

Grozdana Ribičić, ravnateljica Gradske knjižnice Marka Marulića, kojoj ni Hajduk nije ravan po broju posjeta

načitana marulova dica

Žene čine 66 posto čitatelja, 34 posto je muškaraca. Što se tiče dobnih kategorija, 66 posto su odrasli, 24 posto djeca, a 10 posto je mladihU Mjesecu hrvatske knjige, od 15. listopada do 15. studenoga, članarina će biti besplatna za polaznike prvih razreda osnovne i srednje škole

S Grozdanom Ribičić, novom ravnateljicom Gradske knjižnice Marka Marulića, već neko vrijeme planiramo obaviti razgovor za novine. Imenovana je u lipnju, mandat joj je počeo u srpnju, a sve do jučer bilo je prevruće za susret.

Jesu li dva mjeseca premalo za zbrajanje dojmova na novoj poziciji?

– Za neke je zasigurno premalo, no za neke nije. Nije nevažno da sam na mjesto ravnateljice došla "iz kuće". Upoznata sam s mnogim aspektima rada i poslovanja knjižnice. Budući da sam u svojoj struci aktivna od samih početaka svoje karijere, poznajem cijeli kontekst. Koliko god je ravnateljstvo zahtjevnije od dosadašnjih poslova, iskustvo mi umnogome pomaže u procjeni situacije i razmjerno brzom detektiranju mehanizama. U svakom slučaju, zanimljivo je i izazovno.
Pripremam izvješće o zatečenom stanju. Naravno, onoliko koliko važniji angažmani, u koje smo se odmah upustili, dopuštaju. Pritom mislim i na važna tehnička pitanja, kao što je popravak vanjskih kliznih stijenki, opasnih za život prolaznika. Njihov je popravak bio zaustavljen u lipnju, no mi smo ga opet pokrenuli, a bome i sretno dovršili.

Spomenula bih zamjenicu gradonačelnika Jelenu Hrgović Tomaš, zahvaljujući kojoj se pokrenulo rješavanje toga dugogodišnjeg problema. Pokrenut je i popravak krovišta. Nije ugodno kad vas zatekne prizor prokišnjavanja središnjeg Odjela za odrasle.
Budući da zadnjih godina nisam bila na izvoru informacija o potezima uprave knjižnice, dosta se posvećujem proučavanju pravog stanja, onom iza površnih slika koje se često predočavaju u javnosti. Za to treba vremena i svakako ću ga odvojiti.

Kroz Središnju knjižnicu i podružnice godišnje prođe ukupno 450 tisuća ljudi. Velika je to fluktuacija, time se ni Hajduk ne može pohvaliti. Međutim, on ima vrlo dobru povratnu informaciju o raspoloženju krajnjih korisnika. Kako kod vas stoje stvari?

– Točno, često smo isticali da nam po broju posjeta ni Hajduk nije ravan. Podatak se odnosi na ukupan broj posjeta u mreži od deset knjižnica, dakle korisnika knjižnice, kao i svih onih koji posjećuju različita događanja u njezinim prostorima.
Istina je da godinama pokušavamo održavati postojeće stanje i u određenoj mjeri to i uspijevamo. No, ima dosta prostora za poboljšanje. Kad napravim usporednu analizu podataka iz zadnjeg izvješća Zavoda za knjižničarstvo pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici koji se odnosi na ukupno stanje narodnih knjižnica u RH u 2018., ja kao ravnateljica ne mogu biti zadovoljna položajem splitske knjižnice. Tu prvenstveno mislim na broj upisanih članova, na sredstva koja se izdvajaju za kupnju knjižnične građe, broj stručnih i educiranih djelatnika, broj knjižnica, bibliobusnu službu i druge stavke ključne za dobru poziciju naše knjižnice. Pohvalno je što se ustalio broj upisanih korisnika, nakon pada otprije nekoliko godina. I vjerujemo da su oni zadovoljni postojećom uslugom. Na nama je, međutim, da u knjižnicu privučemo nove članove.

Dugogodišnja ste zaposlenica GKMM-a, u sustavu ste od 1985. Po vašoj SWOT analizi, prednost je bogatstvo knjižnične građe i usluge, a nedostaci su nedovoljan broj primjeraka građe u mreži, nejednake mogućnosti razvoja knjižnica u mreži, nedostatak e-knjige zbog zakonske nereguliranosti... Knjižnica je još uvijek domena analognog pristupa?

– Naravno da je knjižnici osnovna djelatnost knjiga i pristup knjizi. Knjiga je još uvijek – a istraživanja pokazuju da to vrijedi i za mlade – mnogima draža u analognom obliku. No, knjižnica mora pratiti suvremene tehnologije i trendove, a to znači pripremati se i za jaku digitalnu inačicu. Baš kao što ni čitanje u digitalnom obliku nije istovjetno čitanju u tiskanom obliku, to nam dokazuju neuroznanstvenici, i ove dvije vrste knjižnica imaju svoje specifičnosti. Najvažniji segment razvoja digitalne knjižnice je dobra informatička podloga i uređen sustav autorskih prava, a to ne ovisi samo o knjižničarima. Kao što je javnost imala priliku vidjeti, u Hrvatskoj se ove godine počinju pokretati e-knjižnice. Nedavno su s posudbom e-knjiga krenule i Knjižnice grada Zagreba. Budući da imamo zajedničku informatičku podlogu, i mi planiramo vrlo brzo krenuti s tim. Činjenica je da živimo u vremenu potrebe za objema vrstama knjige, analognom i digitalnom, i u tom će se smjeru razvijati i naša knjižnica. Pritom, tu je i zanimljiv podatak do kojega se došlo prigodom istraživanja tržišta knjiga u RH: oko 70 posto građana ima mogućnost čitanja e-knjiga, no ipak je ne koriste u velikom postotku. Naša iskustva pokazuju da naši građani još uvijek vole doći u knjižnicu, birati, porazgovarati, razmijeniti mišljenja, iskustva... U planu nam je i dalje razvijati mrežu knjižnica i otvarati ih u napučenijim dijelovima grada, osobito tamo gdje ima više mladih obitelji i djece.

E da, spominjali ste mogućnost da se pokrene novi odjel za djecu i mlade na Mejašima. Kako vam ide s time?

– Vijećnici gradskog kotara Mejaši, s Vicom Mihanovićem na čelu, već su neko vrijeme iskazivali potrebu za otvaranjem knjižnice u njihovu kotaru, koji vapi za kulturnim sadržajima. To su prošle godine podržali i bivša uprava i Upravno vijeće knjižnice. Otišli smo do kotara Mejaši vidjeti dokle se došlo u realizaciji projekta. Budući da je prostor već gotovo spreman, ubrzano smo počeli sređivati dokumentaciju kako bismo se mogli prijaviti na natječaj Ministarstva kulture za opremanje knjižnice, što bi moglo financijski pomoći Gradu Splitu u otvaranju odjela. U pitanju je novi objekt, u sklopu POS-ovih zgrada, no nedostatan je za mješoviti odjel budući da mu je površina oko 100 četvornih metara. U planu nam je otvoriti odjel za djecu i mlade jer su upravo Mejaši kotar koji je nastanjen brojnim mladim obiteljima s djecom. Krene li sve po planu, otvaranje bi moglo biti u 2020. i bio bi to lijep poklon za 65. godišnjicu splitskih dječjih knjižnica. Kako je rekla moja kolegica Vesna, koja živi u kotaru Mejaši: "Nek bude barem za moju unučad kad već nije bilo za moju djecu." Vjerujem da će Grad, koji podržava ovaj projekt, učiniti sve da se taj odjel što skorije otvori.

Kako biste ocijenili rad vaših prethodnika? Kakvu ste suradnju i komunikaciju imali s njima?

– Što se tiče komunikacije s bivšom upravom, to je vrijeme kojeg se nerado sjećam. Ja sam osoba koja iz prošlosti uči, no svoju energiju usmjeravam za dobro danas i još bolje sutra. Sreća je da živim u 21. stoljeću i da mi je demokracija omogućila da kroz aktivan rad u stručnim udrugama ostvarujem svoje ideje. O rezultatima i radu bivše uprave reći ću više i dokumentirati u svojem izvješću o zatečenom stanju u knjižnici, koje uključuje i prethodno razdoblje.

Nedavno je završio i Festival svjetske književnosti. Odaziv je bio dobar, atmosfera još bolja, ima usporedbi s Pričiginom... Za dogodine najavljujete još opsežniji program, pa i strana imena.

– Ovogodišnji je Festival, kako ga je njegov organizator Seid Serdarević i sam nazvao – tranzicijski. Naime, budući da smo raspolagali s malo vremena, da bismo uspjeli išta organizirati i uopće splitsko izdanje Festivala održati živim, u kratkom je vremenu osmišljen program koji je na kraju, zbog raznolikosti gostiju, tema i moderatora, ispao dobar i građanima zanimljiv. Zahvaljujem Ingrid Poljanić, kolegici u mirovini koja je na moju molbu uskočila u zadnji tren i svojim nesebičnim zalaganjem u kratko vrijeme uspjela organizirati dvije atraktivne večeri, te ih i moderirala. Zahvaljujem i splitskim književnicama i voditeljicama udruge KURS i Hrvatske matice iseljenika – Podružnice Split, koje su pomogle da obranimo čast knjižnice, Festivala i Splita. Nametnula se tema splitskih književnica. I ovaj su put žene pokazale da imaju veliku hrabrost, ali i senzibilitet za veće društvene vrijednosti. Kako su i izvrsne pripovjedačice, te su neke od njih i zvijezde Pričigina, javlja se i ova usporedba. Mene to veseli, snaga riječi je poslovična, da ne kažem biblijska. Za sljedeću godinu obećala sam da ćemo, računajući na suradnju sa Seidom Serdarevićem, događaj planirati na vrijeme i u dogovoru s organizatorom Festivala pripremiti opsežniji program, te ćemo, naravno, imajući na umu prirodu Festivala, u Split nastojati dovesti neke od eminentnih svjetskih autora.

Unutar radne biografije u natječajnoj dokumentaciji istaknuli ste iskustvo stručne obrade i inventarizacije, kao i to da ste uvijek nastojali što više približiti knjigu i instituciju knjižnice građanima Splita. Katalogizirajmo ugrubo splitske čitatelje... Što vole čitati, koje su to dobne i spolne skupine, koji socijalni isječak?

– GKMM je narodna knjižnica i kao takva mora zadovoljiti potrebe i želje za građom različitih kategorija korisnika.
Prema istraživanju GfK-a, Split i njegovi čitatelji odražavaju hrvatski prosjek, a to pokazuju i naše statistike. Žene čine 66 posto čitatelja, 34 posto je muškaraca. Što se tiče dobnih kategorija, 66 posto su odrasli, 24 posto djeca, a 10 posto je mladih. S obzirom na to da djeca i mladi do 19 godina čine otprilike 20 posto stanovništva Splita, pokazuje se da su zastupljeni u boljem prosjeku kad je riječ o učlanjenosti u knjižnicu. Drago mi je da se nakon niza godina članarina za djecu i mlade smanjila; nažalost, opet zahvaljujući intervenciji izvana, a ne iz same knjižnice. Sa zadovoljstvom najavljujem da će u Mjesecu hrvatske knjige, od 15. listopada do 15. studenoga, članarina biti besplatna za polaznike prvih razreda osnovne i srednje škole.
Više čitaju visokoobrazovane osobe i mlađi do 24 godine. Najčešće se čita beletristika, a vrlo malo poezija. Istodobno, u našoj knjižnici bilježimo sve veći interes studenata. To je dokaz da se Split razvija u snažan sveučilišni grad, čemu u prilog idu i nedavno objavljeni podaci o sve boljem statusu našeg Sveučilišta u svjetskim razmjerima. Nameće se zadatak da kao knjižnica pokušamo ozbiljnije pratiti njihove potrebe za građom. Napominjem, i dalje u duhu komparativnih analiza, da podaci GfK-a pokazuju da se više čita u Zagrebu i u Primorju, što je opet odraz ulaganja navedenih gradova u svoje knjižnice.

Notes vam je pun ciljeva: osim knjižnica po rubnim kotarevima, planirate bibliobusnu službu, male slobodne knjižnice, tehnološke inovacije, multimedijalne i online usluge... Nešto je od toga vjerojatno već u procesu realizacije?

– Na nama je da što prije izradimo strateški plan razvoja naše mreže knjižnica jer je postojeći star dvadesetak godina. Taj bi strateški plan obvezno morao uključivati pokretanje bibliobusne službe. Naša županija, inače druga po veličini u RH, jedna je od rijetkih koja nema svoju bibliobusnu službu. Da ironija bude veća, imali smo je među prvima, no onda smo je sami ugasili. Osim toga, novi Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti nalaže da županije moraju imati bibliobusnu službu. Krajem prošle godine knjižnica je dobila poziv Ministarstva kulture za potencijalnu mogućnost pokretanja bibliobusne službe preko projekta Europskog socijalnog fonda "Knjižnicom do čitanja – čitanjem do inkluzivnijeg društva". Koji je razlog što bivša uprava nije reagirala, ne znam. Nastojat ćemo to promijeniti. U vezi s tim, prije nekoliko dana ponovno smo dobili poziv za sudjelovanjem i zadovoljstvo mi je reći da smo se odazvali. Cijeloj priči sam na neki način i sama pridonijela budući da sam sudjelovala u promjenama Prijedloga novoga Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti te je usvojen i moj prijedlog koji se odnosio na konkretne obveze županija. Ova dva zadatka i njihova realizacija zahtjevan su cilj, a uključuju i sve ostale projekte koje ste naveli. Izazovi su tu. Upravo je u tijeku realizacija brojnih projekata iz 2019. Među njima su i Male slobodne knjižnice, uspješno postavljene ovog ljeta na plaži Bačvice, dok se ostale planira postaviti u suradnji sa zainteresiranim kotarevima tijekom Mjeseca hrvatske knjige. U tijeku je apliciranje novih projekata za 2020., a među njima su i novi, multimedijalni projekti. Planiramo u 2020. godini obilježiti i 1600 godina od smrti svetog Jere, zaštitnika Dalmacije, prevoditelja, ali i nas knjižničara.

Što nam možete reći o iznosima koje Grad Split izdvaja za kupnju knjiga? Znamo da je na GV-u izglasano da će za knjižnicu biti izdvojeno 400 tisuća kuna. Komentirali ste kako je to više nego prijašnjih godina, ali još uvijek nedovoljno. Koliko bi bilo dovoljno i s obzirom na koje realne potrebe?

– Novac za nabavu knjiga se, prema standardima za narodne knjižnice, raspoređuje prema nekoliko kriterija. Među najvažnijima je broj stanovnika i broj članova. Upravo se izrađuju novi standardi, koji bi se trebali donijeti do kraja godine, jer su važeći standardi iz 1999. i kao takvi su zastarjeli. Ministarstvo kulture svakom gradu dodjeljuje financijsku potporu, ali uz uvjet da isti iznos, minimalno, dodijeli i osnivač, odnosno grad. Godinama je pravilo da Grad Split ne dodjeljuje koliko bi trebalo. Prvi je put ove godine dodijeljen veći iznos, 400 tisuća kuna. Zahvaljujemo gradskoj upravi i vijećnicima što su ove godine spasili obraz Gradu i prvi put dali veći iznos nego do tada jer nam je prijetila blokada od Ministarstva. Međutim, trebalo bi, prema usporedbi s drugim hrvatskim gradovima, barem još toliko. Vjerujem da ćemo nastaviti u dobrom smjeru. Split to treba, ali i zaslužuje!


moć čitanja
Knjige smanjuju stres

Inicijatorica ste i sudionica u kvalitetnim projektima približavanja knjige osjetljivim ambijentima i skupinama, kao što su knjižnice u pedijatrijskim ambulantama, čitateljski program za roditelje i djecu u kaznionicama kojim se pomažu emocionalne veze djece i roditelja zatvorenika... Kako biste definirali društvenu ulogu i moć knjige?

– U vremenu brzine, povišenog adrenalina i površnosti, idealnog za različite vrste manipulacije, u vremenu kad imate osjećaj vlastite raspršenosti, čitanje knjige koja vam odgovara može vam pomoći da se "skupite", fino posložite. Istraživanja kažu da samo šest minuta čitanja zanimljive knjige smanjuje količinu stresa za dvije trećine.

Knjiga i čitanje vrhunski su civilizacijski dosezi koje uzimamo zdravo za gotovo. Ne razmišljamo o njima i njihovoj važnosti. I ne samo to. Danas ih, što zbog neznanja, što zbog bahatosti, bagateliziramo. Treba se stalno podsjećati na sve silne učinke koje čitanje ima na kvalitetan razvoj djeteta: ono je podloga za uspješnu komunikaciju, usmenu i pismenu, za stjecanje znanja, razvijanje koncentracije i pažnje, danas deficitarnih kod svih dobi, za razvoj kritičkog mišljenja, empatije, za usvajanje moralnih vrijednosti, pa sve do onoga bez čega ne bismo bili to što jesmo – razvoj mašte. Knjigom značajno obogaćujemo naš emocionalni i intelektualni svijet. Njezina uloga i njezina moć su neizmjerni. Tiče se svih nas i zato je odgovornost na cijelom društvu, ali i na svakome od nas.

Naslovnica Kultura