Mišljenja Cinemark

PUTOVANJE JEDNOG PSA Reinkarnacija i manipulacija čovjekova najboljeg prijatelja

FILM: A Dog's Journey; obiteljska drama; SAD, 2019.; REŽIJA: Gail Mancuso; ULOGE: Kathryn Presscott, Dennis Quaid, ; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ** 1/2

Nastavak slijedi domišljatu cikličku, 'reinkarnacijsku' formulu 'budističkog' prethodnika. U 'Smislu života jednog psa' to je bilo originalno, ali u slabijem nastavku formula djeluje kao ponavljanje filmskog kruga. Živi, umri, ponovi. To zvuči kao 'Beskrajni dan' ili 'Na rubu budućnosti', no 'Putovanje jednog psa' nije taj kalibar filma i nema osjećaj za autoironično, odnosno ako i ima drži ga na kratkoj uzici. Zato je osjećaj za manipulativno i jednodimenzionalno pušten s lanca. Film ima neodoljivih scena za GIF-ove i bez daljnjega je gledljiv, ali se previše trudi da bude umilan i to postiže ponekad (pre)jeftinom manipulacijom, s malo kreacije da bi ga načinila svježim poput originala.

Lavež psa Enza nije još utihnuo, a u hrvatska kina je već utrčao novi "pasji" film "Putovanje jednog psa" i želi da ga podragate i pogledate. Ovaj ima dobar pedigre. "A Dog's Journey" redateljice Gail Mancuso nastavak je velikog hita "Smisao života jednog psa" Lassea Hallströma.

Taj film je 2017. u svjetskim kinima zaradio preko 200 milijuna dolara i u našima bio fino gledan. Dvije godine kasnije, evo dakle drugog dijela koji je zaradio manje, no još uvijek solidnih 70-ak milijuna dolara, i zahvaljujući prethodniku dolazi u dobro vrijeme za ljubitelje pasa na filmu.

Ove godine smo, uz Enza ("Nevjerojatni život psa Enza"), ugostili akcijske pse Halle Berry i Brada Pitta u "Johnu Wicku 3" i Tarantinovu "Bilo jednom u Hollywoodu", a sada i četiri četveronožne zvijezde "Putovanja jednog psa", počevši od Bailyja.

Nastavak počinje tamo gdje je prethodnik završio – s vremešnim Bailyjem na farmi nekadašnjeg vlasika, ostarjela Ethana (Dennis Quaid), te njegove supruge Hannah (Marg Helgenberger). "Ovo postaje sve teže", govori Bailey s glasom komičara Josha Gada kad ga Ethan navodi da skoči, ali svejedno to napravi jer je "rođen spreman".

Prekrasni mješanac australskog ovčara i bernardinca se obožava igrati s Ethanovom unukom CJ (Emma Volk). "Njoj padne, ja pojedem", veselo će Bailey koji se prema CJ odnosi zaštitnički i herojski staje pred konja ako treba da je slučajno ne pregazi. Idilu samo kvari CJ-ina majka Gloria (Betty Gilpin), samohrana nakon smrti Ethanova sina.

"Netko je pojeo njezinu hranu", Bailey daje nevini pasji pogled na mrzovoljnu Gloriju koja ubrzo odlazi s farme odvodeći CJ. Odlazi i Bailey s ovoga svijeta nakon što, sirot, dobije rak i bude uspavan, ali vraća se u tijelu divne bigl kujice Molly, željan ispuniti obećanje koje je dao Ethanu da pazi na sada odraslu CJ (glume je najprije Abby Ryder Fortson pa Kathryn Presscott iz recentnog horora "Polaroid").

"Super je opet biti štenac", zalaje Bailey kao Molly. Znači, "A Dog's Journey" slijedi domišljatu cikličku, "reinkarnacijsku" formulu "budističkog" prethodnika: kad "glavni" pas ode na "onaj" svijet, vraća se u obličju drugih, što omogućava filmu da ima više pasjih junaka umjesto jednog, tj. publici predstavi različite pasmine i možda pogodi onu njihova psa koji ih čeka kod kuće.

U uspješnijem prethodniku "A Dog's Purpose", koji je u nadahnutijim "filozofskim" momentima mogao djelovati kao "dog movie" u režiji Terrencea Malicka, to je djelovalo originalno, posebice zbog pseće perspektive na ljudski svijet i unutarnjim monologom psa koji će proživjeti mnoge različite živote.

Koliko god da nam je teško bilo ispratiti smrt svakog psa, optimistična nota je prevladavala u tome da on(a), reinkarnariran(a) u nekog drugog, živi vječno do kraja ovog ili onog života. S druge strane, u slabijem nastavku formula djeluje kao ponavljanje filmskog kruga s porukom da je "nemoguće biti sretan bez psa". Živi, umri, ponovi.

To zvuči kao "Beskrajni dan" ili "Na rubu budućnosti" s Tomom Cruiseom, ali "Putovanje jednog psa" nije taj kalibar filma i nema osjećaj za autoironično, odnosno ako i ima drži ga na kratkoj uzici. Zato je osjećaj za manipulativno i jednodimenzionalno pušten s lanca. Gloria je prikazana kao negativka mahom što ne voli pse pa tek onda jer je alkoholičarka itd.

Možda će netko i ovog kritičara optužiti da ne voli pse kad ne daje hvalospjeve filmu, međutim to bi bilo "lajanje na krivo stablo". Imao sam (neprežaljenog) psa, a na rođakovog gledam kao da je moj koliko smo se zavoljeli tijekom svega dva višednevna susreta. I lajkao sam "Woof Woof" stranicu na Fejsu da mi neodoljivi psići uljepšaju dan.

"A Dog's Journey" ima neodoljivih scena za GIF-ove i bez daljnjega je gledljiv, no film se previše trudi da bude umilan i to postiže ponekad (pre)jeftinom manipulacijom, s malo kreacije da bi ga načinila svježim poput originala, ali puno humora u vezi "kakice" i tome slično.

Priča o CJ koja želi pronaći samu sebe i svoje mjesto pod suncem samo je povod da ona isprovocira melodramske situacije za nekog od pasa, od kojih su jedne doista simpatične ("Poližite si lice već jednom!"), a druge ustvari okrutne za njih i nas.

Da je ovo bolji film kao prethodnik, možda ne bismo toliko išli za tim kako ovaj serijal u nastajanju već drugi put zaredom upriličuje višestruke smrti pasa, svjesno iznuđujući suze od publike. John Wick je prvi put producentima nekako progledao kroz prste. Sada bi ih mogao slomiti.

Kako nanjušiti rak

Pohvalno je da se film dotiče obuke pasa da otkrivaju zločudne bolesti i tome posvećuje određenu minutažu. Obuku prolazi kujica Molly, a rak će u prijatelju vlasnice nanjušiti četvrta (re)inkarnacija Baileyja - slatki mali Max.

Naslovnica Cinemark