Mišljenja Cinemark

ZLOČIN BEZ KRIVNJE: SLUČAJ COLLINI Egzorcizam fašizma

FILM: Der Fall Collini; drama; Njemačka, 2019.; REŽIJA: Marco Kreuzpaintner; ULOGE: Elyas M’Barek, Franco Nero; DISTRIBUCIJA: 2i Film; OCJENA: *** 1/2

'Slučaj Collini' istjeruje demone njemačke ratne prošlosti. Kreuzpaintner nije Spielberg, ali uspio je napraviti vrlo solidan dramski pravosudni triler koji pravovremeno podsjeća na užase fašizma i postavlja pitanja o pravu i pravdi.

Demone sramotne ratne prošlosti njemačka kinematografija nastavlja hrabro egzorcirati. "Zločin bez krivnje: Slučaj Collini" Marca Kreuzpaintnera najnoviji je u nizu novomilenijskih filmova započetih dramom "Hitler: Konačan pad" ("Sophie Scholl: Posljednji dani", "Život drugih", "Krivotvoritelji"...).

"Der Fall Collini" nastavlja gdje je stao "Im Labyrinth des Schweigens" Giulija Ricciarellija. Oba su "televizične" sudske drame o procesuiranju zataškanih nacističkih zločina(ca). U jednom i drugom filmu slučaj, njegov prvi/najveći dotad, vodi ambiciozan mladi odvjetnik hrvajući se s moralnim i legalnim peripetijama, a prošlost je dočarana flešbekovima.

I "Slučaj Collini" je trebao biti predstavnik Njemačke za Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja baš kao "Labirint zločina", ali na kraju je ipak odabran osvajač Srebrnog medvjeda - "Razbijačica sustava". Međutim, "Der Fall Collini" je nešto bolji i osobniji film od "Im Labyrinth des Schweigens".

Nastao je prema istoimenu romanu njemačkog bestselerskog pisca Ferdinanda von Schiracha koji je prošao put Johna Grishama. Von Schirach je bivši odvjetnik, a njegovi su pravnički trileri prevedeni na više od 30 svjetskih jezika, uključujući i hrvatski ("Krivnja", "Zlodjelo").

Roman je 2011. godine izazvao senzaciju nakon što je postalo jasno da je pisac pronašao inspiraciju u životnoj priči vlastita djeda Baldura von Schiracha, vođe Hitlerove mladeži tijekom Drugog svjetskog rata, osuđenom u Nürnbergu na 20 godina zatvora za zločine protiv humanosti.

Osobnu priču je kombinirao sa slučajem SS-ovca Friedricha Engela koji je 1944. naredio smaknuće talijanskih zarobljenika kao odmazdu za partizanski napad na njemačke vojnike. Piščev alter ego u romanu i filmu je Caspar Leinen (Elyas M’Barek), novopečeni odvjetnik turskog podrijetla, što priču čini politički kompliciranijom.

Leinen kao javni branitelj dobiva slučaj ubojstva bogatog čovjeka Hansa Meyera (Manfred Zapatka), direktora MMF-a i dobitnika odlikovanja savezne Njemačke. Meyer je Leinenu bio očinska figura - u njegovoj je obitelji odrastao i proveo dobar dio djetinjstva.

"Bez njega bi prodavao kebabe", Leinenu kaže Meyerova unuka i prijateljica iz djetinjstva Johanna (Alexandra Maria Lara, njemačka Toni Collette), nezadovoljna što će braniti njegova ubojicu. "U sukobu si interesa", spočitava mu Johanna.

"Nismo u srodstvu, da sam liječnik morao bi spasiti serijskog ubojicu", trezven je Leinen koji će se na sudu natjecati s utjecajnjim tužiteljem Richardom Mattingererom (Heiner Lauterbach), njegovim bivšim profesorom. Naime, Meyera je u prvoj sceni, u Berlinu 2001., napucao njemački Talijan Fabrizio Collini (Franco Nero), Leinenov budući klijent.

"Mrtav je, predsjednički apartman", kaže Collini sav krvav zaposlenici hotela. Upucao je Meyera s tri metka i dobrano ga izudarao nogom u glavu. No, kako Collini šuti kao zaliven, izgovarajući manje riječi i od Nerovih špageti-vestern junaka, pitanje je zašto, tj. njegova motivacija je nejasna.

Slojevi misterije zašto je jedan talijanski useljenik ubio uglednog člana njemačkog društva postupno se ljušte poput glavice luka, upareni Leinenovim sjećanjima na djetinjstvo i njegovim rovarenjima po duši dok otkriva nove dokaze u vezi Collinijeve motivacije i pozadinsku priču klijenta. Spomen "glavice luka" je na pravom mjestu: film biva emotivno sve angažiraniji kako ide dalje i mogao bi potjerati poneku suzu na oko.

Doznaje se da je – oprez: "spoiler" – Collini uzeo zakon u svoje ruke jer Meyer je bio oficir SS-a, ratni zločinac odgovoran za strijeljanje talijanskih seljana/civila kao odmazdu zbog partizanskog napada tijekom kojeg su stradala dva njegova vojnika. "Deset civila za jednog vojnika, 20 za dva", govorio je Meyer podsjećajući sadzimom na Amona Goetha iz "Schindlerove liste".

Naravno, režiser Kreuzpaintner nije Spielberg, ali uspio je preskočiti zamku TV drame i napraviti vrlo solidan i filmičan dramski pravosudni triler koji pravovremeno podsjeća na užase fašizma i postavlja pitanja o (ne samo njemačkom) pravu i pravdi. Zakon je omogućio da zločin(c)i prođu nekažnjeno jer, kako kaže tužilac, "istina ili ono što smatrate istinom nije nikome od koristi".

Šokantno otkriće u dobi od 12 godina

Von Schirach je u dobi od 12 godina doznao tko mu je bio djed. U knjizi iz povijesti naletio je na sliku na kojoj je pisalo "Baldur von Schirach, lider Hitlerove mladeži".

Naslovnica Cinemark