Kultura Kultura

Librofilija

Grafički roman koji škodi zdravlju

 Librofilija

Svakog izolacionista koji želi zakračunati granice da ih nijedan emigrant nikada ne prekorači, trebalo bi osuditi na čitanje 'Alphe'. Svijet bi tada, možda, postao bolje mjesto

Gare du Nord jedan je od šest pariških kolodvora, po broju putnika – a godišnje ih tamo prispije ili otamo krene oko 222 milijuna – najprometnija je željeznička stanica u cijeloj Europi. Sjeverni kolodvor odredište je za kojim čezne Bjelokošćanin Alpha Culibaly, stolar iz Abidjana, suprug Patience i otac malog Badiana.

Da je Nijemac ili Englez, čak i da je Hrvat, svoju bi čežnju lako namirio: kupio bi avionsku kartu, nakon nekoliko sati ugodna leta stigao u jednu od tri pariške zračne luke, Charles de Gaulle, Orly ili Beauvais, pa odatle taksijem ili javnim prijevozom do Gare du Nord. Ali on ne može slobodno putovati gdje mu se prhne, njemu treba viza. A da bi je dobio, mora udovoljiti cijelome paketu drakonskih kriterija koje su francuske vlasti postavile, što je, u njegovom slučaju, nemoguća misija.

Zašto, međutim, Alpha tako silno želi doći u Pariz i koji ga vrag tjera da prije svih drugih znamenitosti što ih nudi ta blistava metropola on želi posjetiti jedan šporki kolodvor? U blizini Gare du Nord sestra njegove supruge ima frizerski salon. Valjda. Odavno se nisu čuli da provjere što ima novoga, jer su telefonski razgovori između takvih udaljenosti preveliki luksuz. Alpha se nada da će kod šogorice zateći svoju suprugu i sina koji su prije njega krenuli na veliko putovanje u bolji život. Naravno, bez vize, ali uz nešto novca kojim su kupili varljivo obećanje da će ih šverceri ispratiti do Francuske.

Na toj točki počinje "Alpha", grafički roman što ga a quattro mani potpisuju Bessora i Barroux. Dama ima podosta razloga predstavljati se kao građanka svijeta i, sukladno tome, lijep broj ozbiljnih motiva da se naruga svima koji svoje zemlje štite surovim viznim režimima, ali im to nije dosta nego bi ih još i ogradili bodljikavom žicom. Rođena je u Belgiji, majka joj je Švicarka, otac Gabonac, a školovala se na različitim adresama u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama.

Nakon što je završila Visoku poslovnu školu u Parizu, u Ženevi se počela baviti međunarodnim financijama. Taj je profesionalni izbor nije, međutim, naročito usrećio, pa je upisala studij antropologije, gdje je dogurala najdalje što se može. Premda je postala doktorica znanosti, antropologijom se nikad nije profesionalno bavila, jer je u međuvremenu otkrila svoju književnu strast i stekla afirmaciju kao autorica hvaljenih romana i zbirki kratkih priča.

Biografija njezina (profesionalnog) partnera jednako je kozmopolitska. Rođen je u Parizu, dobar dio formativnih godina proveo je u sjevernoj Africi, a karijeru je, osim u domovini, gradio u SAD-u i Kanadi. Uspješan je ilustrator, jednako cijenjen kada nekoj temi iz domene politike ili biznisa treba dati primjereno likovno ruho i kao autor nagrađivanih knjiga za djecu.

Ovaj par do te se mjere prilagodio jedno drugome da ti se ponekad mora učiniti kako su dva potpisa na naslovnoj stranici greškom otisnuta. Alphino putovanje opskurnim švercerskim rutama u društvu osebujnih nesretnika kakav je i sâm (a posebno je upečatljiv Kamerunac Antoine koji želi dospjeti do Španjolske, jer čvrsto vjeruje da može zaigrati za prvu momčad Barcelone) predstavljeno je izlaganjem u prvome licu. Kako je putnik stalno na rubu golog preživljavanja, on nema ni vremena ni volje za kićene ispovijesti, iscrpno detaljiziranje i česte digresije. Alpha je fokusiran na svoju muku, škrt na riječima, suh, bolno svrhovit i precizan. A takav je i Barrouxov crtež: ekonomičan, sveden na osnovno, oslobođen svih viškova, čak i boje, koja iz oceana prevladavajućeg crnila i sivila tek tu i tamo zna izbiti na površinu u nekom vitalističkom detalju. Njegov rukopis koji dosljedno oponaša naivnu, infantilnu figuraciju moćan je kontrapunkt dramatičnom, "surovo odraslom" sadržaju. Bessora i Barroux minimalnim su izražajnim sredstvima postigli naizgled čudo: priču kakvih, na žalost, ima na stotine tisuća, uzdigli su do razine arhetipa i mjere svih stvari.

Na koricama ove knjige trebalo bi stajati jedno od onih upozorenja kakva se obično lijepe po kutijama cigareta. Čitanje ovog grafičkog romana doista može loše utjecati na vaše zdravlje: rastužiti vas, rasplakati, razbjesniti... Ako vas ne pogodi nijedan od ovih simptoma, tek se tada trebate zabrinuti. Jer samo sociopat može sklopiti zadnju stranicu ovoga remek-djela bez gutanja gorke gvalje u grlu i šmrcanja. Svakog izolacionističkog govnara koji želi zakračunati granice da ih nijedan emigrant nikada ne prekorači, trebalo bi osuditi na čitanje "Alphe". Svijet bi tada, možda, postao bolje mjesto.

Naslovnica Kultura