Mišljenja Cinemark

DOMINO I slabiji De Palma je bolji od prosjeka

FILM: Domino; triler; Danska/Francuska/Italja/Belgija/Nizozemska; REŽIJA: Brian De Palma; ULOGE: Nikolaj Coster-Waldau, Carice van Houte; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: ***

Drugorazredni De Palma još uvijek može biti 'au pair' s prosječnim prvorazrednim filmom. De Palma je fasciniran modernim 'youtubeovskim' videima koji mogu biti na pola puta između filma i zbilje. Filmski voajerizam nije se promijenio od 'Odjevene da ubije' naovamo, samo dobio novo ruho.

Kritike "Domina" su pretjerano porazne. Neki ugledni strani kolege idu toliko daleko i pišu kako ne bi znali da je film režirao Brian De Palma bez njegova imena otisnuta na plakatu/špici. Predložili bismo im promptnu provjeru dioptrije u najbližeg oftamologa. Autorski rukopis je prepoznatljiv i u slabijem De Palminom filmu poput "Domina".

A drugorazredni De Palma ("Domino", "Crna Dalija", "Strast") još uvijek može biti "au pair" s nekim prosječnim prvorazrednim filmom, poglavito u režijskom smislu. Jedna od očitih manjkavosti "Domina" su generičke produkcijske vrijednosti kakve upošljavaju tipični "direktno-na-video" filmovi digitaliziranog novog milenija, osobito oni snimljeni na (istočno)europskim lokacijama.

"Domino" posjeduje njihovu neprivlačnu, siroviju "digitalnu" glazuru, lišenu raskošne kolorne rapsodije kakva karakterizira De Palmine najbolje uratke. Ovo nije ni izbliza "filmičan" (kamoli briljantan) film kao "Carrie", "Odjevena da ubije" ili "Pucanj nije brisan", ali je (meta)filmski i - "depalmovski".

De Palma je još uvijek jedan od redateljskih sinonima za "pure cinema" i njegovo autorstvo uspijeva u drugi plan potisnuti problematičnu produkciju (bila na korak do gašenja zbog financija), što se posljedično osjeti u filmu čije je skraćivanje na jedva 85 minuta trajanja ostavilo traga na naraciji i karakterizaciji.

Pa opet, kod De Palme je od (pričanja) priče i likova oduvijek bilo važnije kako je oslikati, tj. snimiti njihove tumače. Domino efekt radnje De Palma uspostavlja "depalmovski" vizualno u prvoj sceni. Kamera kućnog Almodovarova snimatelja Luisa Alcainea (snimio i "Passion") zainteresiranija je za pištolj na stoliću nego za ljubavnike u krevetu.

Iskravši se jedva jedvice iz zagrljaja ljubavnice, pištolj će zaboraviti policajac Christian (Nikolaj Coster-Waldau) i eto lančane reakcije kad se on i njegov stariji partner Lars (Søren Malling) odazovu na navodnu prijavu za obiteljsko nasilje.

Pokazat će se da je posrijedi nešto puno gore. Lars ostaje sa sumnjivim tamnoputim tipom vezanim lisičinama (Eriq Ebouaney) i posuđuje Christianu svoj pištolj da ode u stan na katu provjeriti stanje. Christian ondje otkriva eksploziv i oružje, ali do trenutka kad se vrati natrag, crnac se oslobodio, prerezao Larsov vrat i dao se u bijeg preko krovova.

Orkestracija scene je punokrvni De Palma. Dok temeljne "hičkokovske" tenzije gradi dramatična, operna glazba De Palmina stalnog suradnika Pina Donaggija, sumnjivac ulazi u dizalo s Christianom i Larsom. Christian opaža kapljice krvi na njegovim cipelama.

Nešto kasnije, De Palma koristi diopter leće i drži crnca u krupnom prvom planu, a Larsa u drugom, oba u podjednakom fokusu. Kad zločinac skoči kroz prozor i Christian krene za njim, De Palma koristi priliku da oda počast "Vrtoglavici" i završi scenu sa "slow motionom", nakon što obojica padnu s krova na rajčice koje će im ublažiti pad, a ošamućeni policajac gleda kako ubojicu otimaju CIA-ovci na čelu s Martinom (Guy Pearce).

CIA želi da ovaj, Libijac Ezra Tarzi, obavi prljavi posao za njih kad se već nalazi u potrazi za vođom ISIL-a Salahom Al Dinom (Mohammed Azaay) kako bi osvetio brutalno umorstvo oca. Martin ide toliko daleko da ga ucjenjuje s životom supruge i djece, poglavito sina kojeg Ezra gleda preko ekrana nadzorne kamere.

Gledanje i nadgledanje su De Palmini signaturni voajerski/metafilmski motivi ("Dressed To Kill", "Blow Out", "Body Double"), izvrsno iskorišteni u sceni pokušaja bombaškog napada na koridi, gotovo u cijelosti sagledanoj preko dalekozora.

Uvijek inspirativnu granicu fikcije (kinematografija) i nefikcije (stvarnost) redatelj ovdje ispipava kao u političkom filmu "Redacted". Čini se da je De Palma fasciniran modernim "youtubeovskim" videima koji mogu biti na pola puta između (žanrovskog) filma i zbilje.

Recimo, jednom prilikom se analizira "profesionalni" video ISIL-ova mučenja. "Imaju grafiku, usporeni snimak, čak i dronove", kaže netko kao da recenzira (i) De Palmin film. Doista, Al Din se ponaša kao redatelj i dirigira terorističkim napadom na daljinu. Na djelu je dvostruka režija jer scenu režira i De Palma još jednom sjajnom "trade mark" uporabom podijeljenih ekrana. Ne čudi da nijedan filmski festival nije prikazao "Domino".

U jednom ekranu vidimo nišan strojnice, u drugom teroristicu koja nosi eksplozivni prsluk i rešeta uzvanike na crvenom tepihu filmskog festivala u Amsterdamu, a cijeli video se emitira uživo, u realnom vremenu, na internetu. Filmski voajerizam nije se promijenio od De Palmine "Odjevene da ubije" naovamo, samo dobio novo ruho, tj. pridodao druge kanale za režiju i konzumaciju (ne)kulture nasilja.

'Reunion' zvijezda 'Igre prijestlja'

U filmu glavnu žensku ulgu glumi i Carice van Houten, što dođe kao "reunion" ekipe "Igre prijestolja" (ona plus Coster-Waldau). De Palmi je to prva suradnja s ovim glumcima, dok je Ebouaney glumio u njegovoj "Femme Fatale".

Naslovnica Cinemark