Kultura Kultura

PROFESIJA ČITAČ

Sajam knjiga vratio kulturu na velika vrata u Split: Govore nam da smo smo ludi, ali naša vrsta ne smije izumrijeti!

PROFESIJA ČITAČ

Treći Mediteranski festival knjige je u Splitu, u velikoj dvorani na Gripama, deset tisuća naslova, kažu, ponuđeno je publici ne samo Splita nego i okolice. Knjiga je u hrvatskoj kulturi nešto sveto, često toliko da se neki ne usude ni dotaknuti je, valjda da je ne bi opoganili. Ili se drže one mediteranske: Hvali knjigu, drži se televizije. Ili balota, svejedno.

S druge strane, nedavno su za Noć knjige objavljeni rezultati istraživanja tržišta knjiga u Hrvatskoj. Ono je pokazalo da je u posljednjih godinu dana barem jednu knjigu pročitalo 42 posto stanovništva, dok je godinu prije to napravilo njih 56 posto. Dalje,
24 posto stanovništva u posljednja tri mjeseca kupilo je barem jednu knjigu, što je otprilke isto kao i godinu prije unatoč hrvatskom ekonomskom čudu. Najviše čitaju žene i osobe od 26 do 35 godina, žene najviše i kupuju knjige. To je u neku ruku i logično, jer knjiga je ipak ženskog roda, a nogomet, kompjuter, televizor i domjenak muškog.

Da vidimo kakvo je stanje s čitanjem, spustili smo se izravno u parter dvorane među čitače da vidimo tko i što čita, kupuje li i čime, jesu li čitači knjiga nepovjerljivi prema nečitačima kao, na primjer, prema migrantima. Znamo da pravi, zakleti nečitači neće doći na festival i da ih treba tražiti drugdje.

Odmah uočavamo gospođu u pratnji kćeri, već su pazarile knjigu iako je festival tek otvorio vrata. I nije im dosta, zainteresirano gledaju dalje kao da biraju sa svadbenog stola s kolačima. Riječ je o profesorici njemačkog jezika Mrđani Čagalj i njenoj kćeri Katarini. Za razliku od nekih drugih, otvorene su za razgovor. Kao knjiga. Iako ih, da ne biste možda to pomislili, nije lako pročitati.

- Volim trilere i pročitam ih pet, šest mjesečno - kaže Mrđana.

- Čitam i kod kuće i u kafiću, gdje god imam vremena. Naravno da poznajem ljude koji ne čitaju knjige, ali okružena sam onima koji vole i poznaju knjige. I za rođendane dobivamo i poklanjamo knjige. Knjige kupujemo i tokom godine u knjižarama, a cijena nam nije presudna. Ono što volimo i što bismo htjeli imati doma, to smo spremni platiti i malo više. Ovakvi mediterasnki interliber dobro nam dođe da povoljnije kupimo neke knjige. Sve što kupimo, stignemo pročitati do idućeg festivala. Stavimo na police i rješavamo jednu po jednu knjigu - u germanističkom duhu odgovara profesorica.

Dogodi li vam se, kao mnogim šopingholičarima, da nakon godinu-dvije ne znate što ćete s knjigama na policama? - pitamo.

- Dogodi. Tada ih čitamo ponovo - spremno će.

- Imamo doma svega, od stripova za djecu, kojima smo im prenijeli ljubav za čitanje, do povijesnih knjiga za supruga. Čitamo i na hrvatskom i na engleskom jeziku, sve kuri. A ja na njemačkome čitam uglavnom poeziju. Inače festival je odličan, bili smo i lani, također nešto pazarili. Nadam se da će zaživit i da će puno više ljudi dolazit. Vrlo vjerojatno ćemo se vratit na sajam i u subotu kad bude predstavljanje knjiga za djecu - zaključuje profesorica Čagalj, a s odobravanjem klima glavom i njena kći osmašica Katarina.

I ona puno čita, i mimo školskog programa, na hrvatskome i engleskom, najviše fantasy. Knjiga koju su kupile je povijesno štivo za supruga. Kako do objave teksta to neće biti iznenađenje, objavljujemo. No, možda će mu biti iznenađenje da su nakon toga nastavile kupovati i za sebe te da smo ih poslije vidjeli s prilično punim vrećicama. I to objavljujemo.

Zbog ravnopravnosti spolova krećemo u potragu za muškim čitateljem. Muškarci teže daju izjave, upozorava iskusni kolega Vojko. Vojko B.

Krećemo prema gospodinu koji relativno lako nosi teže kese pune knjižne građe. Količina je poprilična, ali riječ je o bivšem sportašu pa se čini lakše nego što jest. Saznajemo da se radi o Predragu Perišiću, pravniku u Sportskim objektima koji se samo s kata spustio u dvoranu. Ipak, pokazat će se da nipošto nije riječ o čovjeku koji je došao ubiti vrijeme preko marende.

- Volin čitat. Malo gledan televiziju pa stignem dosta pročitat - kaže Perišić.

- Čitan sve šta mi dođe pod ruku. Čitaju mi i dica. Već odavno kupujen knjige i iman doma lipu kolekciju, priko dvi iljade knjiga, od beletristike pa dalje. Kupujen dosta, najviše beletristiku. Uglavnon krimiće. Kupujen i po knjižarama, ali i po kioscima, one jeftinije knjige. Je, zna mi se dogodit da mi se nakupi i višak knjiga. Ove godine sin mi je odnija u jedan kafić di držidu do toga, ne znan koji, priko sto knjiga. Da san mu neke duple i još neke.

Kaže da ne zna šta će prvo doma pročitat od ove tri kesice s kojima smo ga zatekli. Napravit će selekciju pa će vidit. Bit će nešto kao izbornik, kao i puno Hrvata. Pitamo ga za omiljene pisce.

- Da se ne pravin puno pametan, ali šest puti san pročita Dostojevskog, kompletno. Volin Kafku. Njih dva su moj izbor. I od bivše države Meša Selimović. To je, kako bi van reka, meni broj jedan. Ovo je razbibriga. Od ovih novijih sviđa mi se Jo Nesbø. Bija san lani i na njega na festivalu, kad ga je moderator cilo vrime zva Džo. Ali gleda san sa balkona, nisan bija doli u publici - kazao je Perišić dalje svjestan da utakmica traje 90 minuta, a marenda po ure.

Pravilo reprezentativnosti usmjerilo nas je u potragu za osobama koje tek stupaju na seniorsku čitateljsku kategoriju. I ugledali smo tri djevojke kojima bi i Nesbø glavom i stasom skrenuo pažnju s knjiga. Ivana Komić i Petra Musulin, kao prave pripadnice generacije slike, htjele su se fotografirati, ali ne i govoriti za medije. Ali Mandica Milan, Kaštelanka, studentica prve godine kroatistike i anglistike, jest.

- Čitam i uz fakultetske obveze, kad nađem vremena. A nađem ga. I to dosta. Može se naći vremena kad se hoće. Nije to toliko zahtjevno. Čitam otkako sam bila dite. Čitam knjige za mlade, ljubavne romane, trilere, stvarno svašta. U zadnje vrime sam skroz odbacila serije i mobitel i samo se uvatila knjiga. Mobitel stoji kraj mene, ali knjiga je zanimljivija. Uz studentski budžet, knjige kupujem kad su festivali. Odem na Interliber, i ovdi. Povremeno kupin knjigu u knjižari ili na kiosku. A još češće na internetu na engleskom jer tamo su knjige jeftinije. I moji doma čitaju, doduše ne koliko ja. Šta se tiče ljudi koji ne čitaju, ima ih puno oko mene. Čak i studenata, i to onih koji studiraju književnost. Ne znan kako bi to objasnila. Mislin da je u pitanju lijenost. Najteže je uzest knjgu i čitat, lakše je upalit seriju - kaže Mandica jedva čekajući krenuti k štandovima. Pa neka sad netko zapjeva Falile se Splićanke da čitaju više nego kaštelanke.

Za idući susret biramo nekoga tko nam neće tako brzo odmagliti. Nailazimo na iskusnu čitačicu Dragicu Bulić. Još jedna pravnica. I ne čita samo Narodne novine, podneske i protučinidbe, a doživljaj festivala istovjetan je poteštatovu.

- Ovo mi je prvi put na festivalu i odlično je. Kupit ću neku knjigu i za unučicu i za sebe. Volim čitati, sve, od švedske beletristike, povijesnih knjiga, naseljenja Australije, Elene Ferrante. Toliko puno čitam da imam dvi biblioteke. Ona u Omišu mi je bila premala, pa sam išla u Marka Marulića. Zbog čitanja ne propuštam ni televiziju, ni dnevnike, čitam i štampu - kaže ona.
Kao prava pravnica navodi i olakotne okolnosti za nečitače.

- To što ljudi ne čitaju razlog je što smo umorni od gluposti i preživljavanja do kraja miseca. Najprije rješavaju prioritetne stvarni, struja, voda, porez... Ljudi u kafićima čitaju novine jer nemaju novca da ih kupe. Novac je bitan faktor. Ja sam prije kupovala pet dnevnih novina i tjednika jer sam imala novca. A za otić u knjižnicu treba vremena. Knjiga mi nije bijeg od stvarnosti, knjiga mi je gušt. Najdraži su mi ruski klasici, Krleža je zaboravljen, a nedavno sam otkrila Zafona. Volim Joa Nesbøa. Šta lipo piše i šta lipo izgleda, brate. Volim Leeja Childa. A kad se oću odmoriti od HDZ-a, SDP-a i ostalih, onda uzmem pravi pravcati ljubić. A to je Engleska za vrijeme kralja Tomislava, tisuću stota. A od naše literature mislin da ću počet ovog Karakaša studirat. Ima muda za reć mnoge stvari, on je zaslužio da ga pročitan. Iman dosta knjiga kući, a kad se stvori višak, odnesem ih u biblioteku. Vraćam se i pročitanim knjigama jer svi se vole vratit tamo di je bilo lipo, pa makar bila i knjga. Knjige kupujem i u knjižarama i na kioscima i u pošti, zašto ne? Još samo fali da tamo obise teleću glavu, onu finu, obrađenu, znate, onda ću i nju tamo kupovat - komentira gospođa Bulić stilom i opažanjem odnjegovanim na literaturi.

Opet krećemo u potragu za muškarcem, i to onim koji bi se trebao baviti igricama i mobitelima, a ne knjigama. No, kako ćemo vidjeti, Stipe Mustapić, 26-godišnji doktor dentalne medicine, nije ono što smo mislili.

- Volim čitati i posao me u tome ne sprječava. Čitam i kupujem knjige medicinske tematike i knjige općeg znanja, enciklopedije, o putovanjima, biografije i tako. Beletristiku baš i ne čitam, prije sam je kupovao, a posljednjih godina baš i ne. Volim knjige koje obuhvaćaju široko znanje i daju podatke. To je zato što kolega i ja organiziramo kvizove. Imam naviku kupovanja knjiga i redoviti sam sudionik ovog festivala i Interlibera. Kupim knjige i u knjižari i s internetea. Gušt mi je izdvojiti za knjigu. Ne čitam baš svakodnevno, ali u slobodno vrijeme skupljam znanja iz knjiga i s inteneta. Ljudi sve manje kupuju knjige jer dosta članaka i knjiga ima i na intenetu, ali ljepše je čitati na papiru jer nema zamora i ometajućih faktora kao na mreži. Lijepo je neometano čitati u splitskoj Sveučilišnoj knjižnici - kaže Stipe.

I on ima razumijevanja za one koji ne čitaju.

- Ja znam zaštom čitam, a zašto drugi ne čitaju, ne znam. Možda izdavači nisu izdali njima zanimljive knjge: ne osuđujem ljude koji ne čitaju. Svatko ima svoj gušt, ne moraju svi ni čitati, kao što se ne moraju svi baviti ni nekom aktivnošću. Oni koji ne čitaju mogu nešto postići i na kvizovima, ali trebaju imati puno sreće jer tamo je većina načitana i voli se hraniti općim znanjem i informacijama. A oko knjiga, igrica i serija, sve je stvar organizacije, ako želim pogledat seriju, pogledam je. tako je i s čitanjem. Od malih nogu navika sam na čitanje, čitao sam i lektire, u osnovnoj školi i matematičkoj gimnaziji. Nijedna lektira nije smjela biti nepročitana. Navika je ostala. Uz sport i glazbu, uhvatim vremena i za knjigu - kaže mladi dr. Mustapić koji je već pri ulazu kupio dvije knjige.

Ivana Zujić prodaje kavu na štandu kojom se krijepe umorni čitači, prodavači i kupci. Pitamo je za njene čitalačke navike.

- U srednjoj školi sam čitala sve lektire, a na faksu više čitam stručne knjige i literaturu vezanu uz pomorstvo. Ostane mi premalo vremena za čitanje po mom slobodnom izboru. Knjige koje želim pročitati čitam pretežno ljeti, kad idem na plažu. Omiljene knjige su mi "Igra prijestolja" i "Harry Potter". Dio vremena mi oduzme gledanje serija, ali volim pročitati knjigu i pogledati film ili seriju pa da vidim razliku. Uvijek najprije pročitam knjigu. Svakako ću ovdje kupiti koju knjigu. Ljudi kojima sam okružena uglavnom spadaju u one koji čitaju. Za one koji ne čitaju mislim da oni to ne žele, a ne da nemaju vremena. Svi možemo odvojit par sati ili tjedana za pročitat nešto. Na štandu s kavom ne stignemo pročitat ništa, ali čitat ćemo posli - veli Ivana kojoj se kao mladoj studentici možda i mi činimo stari.

Krećemo k jednoj prodavačici na štandu, Ani Bašić, za koju će se ispostaviti da je apsolventica kroatistike i pedagogije, rodom iz Vinišća. Prvi dan nakon posla obišla je štandove, kupila dvije knjige s pripremljenog popisa, a do kraja festivala će, kaže, sigurno još nešto kupiti. Ne traži momka, nego "Osmog povjerenika".

- Čitam sada za diplomski rad, ali čitam i sa strane. Zadnje vrijeme sam se vratila fantastici, a čitam i hrvatske autore, točnije autorice. Tema diplomskog mi je Marija Jurić Zagorka, a čitam i Slavenku Drakulić. Nije mi mrzak ni Jergović. Imam doma četvero koji ne čitaju i kažu mi da san luda šta sve pare dajen za knjige. Mlađoj sestri uspijem i uvalit koju knjigu, ali bratu ne. On kategorički odbija knjige, igra igrice. A mene brine hoće li ponovno otvoriti knjižara Znanje na Pjaci, jer s renoviranjem knjižare uglavnom nestaju. Kupujem na internetu, i to uglavnom engleske verzije jer naši izdavači sporo prevode - veselo će Ana.

Naslovnica Kultura