Kultura Kultura

POSLASTICA U TEATRU

Ne moramo vraćati i 'bježati' sa scene, sve je naše: u novoj splitskoj 'Copeliji' višestruko ćete uživati, jer ima sve - čaroliju, romantiku i nevjerojatne kostime

POSLASTICA U TEATRU

Iako je dan nakon što se na male ekrane vratio “Ples sa zvijezdama” sve drugo na trenutak palo u drugi plan, o novom baletu splitskog ansambla HNK “Coppelia” - premijerno izvedenog prošlog petka – pričat će se sigurno dulje nego o tom formatu.

Više je razloga za to, a prvi je sretna okolnost da se nakon dugo, dugo godina u radionicama splitske nacionalne kazališne kuće stvorila kompletna klasična baletna predstava – što znači da su i kostimi i scenografija naše vlasništvo. Tako da balet neće morati "isplesati" s repertoara zbog toga što su rekviziti posuđeni pa ih treba vratiti, poput "Gusara" i "La Sylphide".

Prokleto siromaštvo!

Drugi razlog je više umjetničke prirode i tiče se autorstva Aivarsa Leimanisa nad koreografijom ovog komada koji predstavlja, uz "Giselle", jedan od najpopularnijih romantičnih baleta na svjetskim pozornicama.

Latvijski koreograf, već 25 godina direktor njihovog Nacionalnog baleta, isti je komad postavio u Rigi i on od 2009. u kontinuitetu traje pred publikom, a obišao je i lijep dio Europe na turnejama. Zašto ne bi tako lijepu sudbinu doživio i ovaj naš?

Jer, iskričava priča o magiji i prijevari, "Coppélia" ima sve što treba dobroj priči: malo čarolije, dašak romantike i mnogo nevjerojatnih kostima.

O čemu je priča? Swanilda i Franz su zaljubljeni, no planove za vjenčanje poremeti im dr. Coppelius i njegova misteriozna kći Coppélia.

Franza ona potpuno zaludi, a Swanilda, koju podržava čopor prijateljica, uzima stvari u svoje ruke i raskrinkava kobnu polulutku-poluženu, te svom neodlučnom zaručniku otvara oči.

Ima tu i zamjene identiteta i dosta humora, a sve vodi ka happy endu i velikoj masovnoj fešti koja slavi ljubav.

Lijepo bi se dala povući i paralela s današnjim svijetom u kojem vladaju silikon i botox pa bi se moglo Swanildu vidjeti kao jednostavnu i samosvjesnu mladu ženu koja odvažno rješava svoje ljubavne probleme, a Coppeliu kao “lutku s naslovne strane”, koja osim besprijekorne plastične vanjštine malo što ima sa životom.

Podsjeća na svijet Tima Burtona

Priča o Coppeliji ima korijene iz putujućih performansa kasnog 18. i početka 19. stoljeća, u kojima su se koristile mehaničke lutke.

Komični balet francuskog skladatelja Léa Delibesa izvorno je 1870. koreografirao Arthur Saint-Léon - koji je umro svega tri mjeseca nakon toga! - a popularnost mu je narasla već nakon pariške praizvedbe, što se nastavilo i kasnije, neovisno o koreografskim verzijama.

Neovisno i o činjenici da je uloga Franza dugo vremena bila ženska, odnosno transvestitska, da bi tek od Petipaove sanktpeterburške koreografije 1884. Franz postao dominantno muška uloga bez parodijskih obilježja.

U drugoj polovici 20. stoljeća nove koreografske zahtjeve postavio je George Balanchine: za New York City Ballet 1974. postavio je novu Coppeliu u kojoj je igrala čuvena Aleksandra Danilova, svjetska baletna zvijezda i njegova prva žena. I mnogi poznati plesači su plesali u ovom baletu, Gillian Murphy, Isadora Duncan i Mikhail Baryshnikov, među ostalim.

Ugledni latvijski koreograf Leimanis glavne je role povjerio splitskim solistima Ivanu Boiku i Evi Karpilovskoj, koji su pokazali siguran i tehnički dotjeran ples.

Uvjerljivi su bili Jaclyn Ann Higgins kao Coppelia i Dmitrij Rodikov kao njezin “otac”, a Lev Šapošnikov kao Gradonačelnik te Bojana Lipovšćak kao Čardaš djevojka ostvarili su šarmantne minijature.

Visoki skokovi Aarona Koka i Daniela Erchov Zayasa uzbudili su publiku, a ansambl u scenama mazurke i svadbenog valcera djeluje potpuno sinkronizirano. Puno pantomime i dramske izražajnosti kod plesača daju predstavi djetinju jednostavnost, tako da je idealna za obiteljski izlazak u kazalište.

Kostimi u nizu prigušenih nijansi i s puno detalja svjedoče o minucioznoj promišljenosti, a scena u kompatibilnim tonovima u drugom činu je detaljima podsjećala na čudnovati svijet Tima Burtona.

Sve u svemu, balet koji će trajati.

Naslovnica Kultura