Kultura Kultura

EKSKLUZIVNO ZA 'SLOBODNU'

Sergej Zaljotin, kozmonaut i heroj Ruske Federacije: Split iz svemira izgleda fantastično, a ako ste spremni dati kandidate, ja sam ih spreman učiti i odvesti 'gore'

EKSKLUZIVNO ZA 'SLOBODNU'
Najvažnije je imati želju. Ako to imate onda ćete sigurno letjeti prema zvijezdama. Kad smo bili na sastanku u ruskom veleposlanstvu razgovaralo se o tome da se u Hrvatskoj odabere dva kandidata koji bi voljeli, željeli i mogli postati kozmonauti. Onda se može ići u tom smjeru ako država pokaže interes.

Kozmonaut koji je bio na dvije svemirske misije. Pilot najvišeg ranga. Heroj Ruske federacije. Sve je to Sergej Zaljotin (r. 1962.). On je i gost petog FantaSTikona. Zaljotinov raspored u Splitu je ispunjen do zadnje minute. Bio je na primanju u Banovini. Otvorio je izložbu u Fotoklubu Split. Održao prvo predavanje. Čeka ga drugo. Ipak, uspio je odvojiti vrijeme za "Slobodnu" prije ručka i sjesti sa nama za ekskluzivni intervju uz asistenciju prevoditeljice.

Kako je točno započeo vaš put prema svemiru?
- Moj put prema svemiru je započeo u pilotskoj školi gdje sam se upisao nakon srednje škole. Ali, pilotska škola u Rusiji pretpostavlja visoku stručnu spremu. Traje pet godina, kao Visoka škola. Za vrijeme studiranja se leti na dvije vrste borbenih aviona. Kad postajemo članovi odreda kozmonauta moramo biti ili piloti, ili znanstvenici ili istraživači. Kasnije, pokušavaju sve to ujediniti.

Otkrijte nam malo kakav je to osjećaj sjediti u raketi i poletjeti ka zvijezdama?
- Koliko god ja to opisivao, to se nikada ne može objasniti do kraja. Kao u jednoj ruskoj poslovici: "Dok ne probaš halvu, ne znaš koliko je slatka." Zato treba sjesti i jednostavno krenuti. I onda možete to shvatiti.

Možete li nam opisati razlike između Zemlje i svemira, u smislu ljudske aktivnosti, odnosa tijela i duha?
- To su potpuno različite situacije doživljaja vanjskog svijeta. I okoliša i svega oko Vas. Na fizičkom planu, odsutnost gravitacije u svemiru dok se okrećemo oko Zemlje ima utjecaja na organizam. Specifičan osjećaj. U psihofizičkom smislu, to je vakum unutar broda i plus toga bliskost zvijezda koje gotovo pa da su na dohvat ruke. I opet postoji dinamika leta, osam kilometara u sekundi. To također ima svoj utjecaj.

Jeste li se ikada našli u opasnosti dok ste bili u svemiru? Recimo, dok ste popravljali svemirsku stanicu Mir?
- Sam let je opasan jer okolo je potpuni vakum. Postoje dva pojma: redovne i izvanredne situacije. U slučaju izvanredne situacije, mi ih pokušavamo unaprijed predvidjeti, ali ipak se ponekad događa nešto nepredviđeno. Na primjer, imao sam situaciju da je otkazalo automatsko spajanje broda i stanice.

Puno puta smo napravili probno spajanje, no to se ipak dogodilo. To je bila redovna, ali izvanredna situacija. Ona se može dogoditi, ali se dogodila neočekivano. Jedna od izvanrednih situacija je što je stanica Mir svakoga dana gubila jedan milimetar tlaka. I to se događalo svaki dan dok nismo otkrili gdje dolazi do gubitka tlaka. Kozmonaut stalno mora biti spreman na neočekivane situacije kad je u svemiru. Na iznenađenja svemira.

Koliko je teško u takvoj stresnoj situaciji ostati smiren i pribran?
- To jedna od stvari koje radimo na treninzima i pripremama. Moramo u svakom trenutku biti spremni na nepredviđene situacije i to je jedna od posebnosti našeg posla. Stječemo vještine kako se boriti protiv stresa. Kozmonauti prolaze slične testove koje je Aleksandar Veliki primjenjivao na svojim vojnicima. Doveo bi vojnike u stresnu situaciju i ako bi ih uhvatila panika onda bi ih otpustio. Ako bi bili spremni na borbu onda bi ih ostavio u službi. Jednako vrijedi za kozmonaute. Ima sličnih situacija i u drugim zanimanjima, recimo skok padobranom je također stres.

Je li pogled na Zemlju iz svemira doista nešto najbolje na svijetu?
- Mislim da u svemir treba otići upravo zato da se vidi Zemlja s visine od 1500 kilometara.

Jeste li ikada vidjeli svoju kuću iz svemira?
- Moja kuća se nalazi na više od 52 stupnja zemljopisne širine, a to nije kut koji je moguće vidjeti iz svemira. Mi startamo iz Bajkanura, a na toj širini ne mogu vidjeti svoj grad. Inače bi to možda bilo moguće. Ali, Split iz svemira izgleda fantastično.

Vidjeli ste Split?
- A što mislite, zašto sam došao ovdje... (smijeh)

Koliko dobro filmovi pogađaju osjećaj bivanja u svemiru? Koji je najbolji?
- Najbolji film o astronautima je američki “Apollo 13”. Najbliže je pravoj situaciji. Radnja je lijepa, a i film je snimljen u posebnim uvjetima, u bestežinskom stanju.

Jeste li pogledali “Prvog čovjeka”?
- Kako je Armstrong rekao, mali korak na Mjesecu je veliki skok za čovječanstvo. Dobar film, nemam zamjerke.

A “Gravitacija”?
- U “Gravitaciji” ima nekoliko trenutaka koji nisu stvarni, to se ne može dogoditi. U filmu su prebrzi, u stvarnosti se ne možete tako brzo kretati. Tako ne možete ništa napraviti. Redatelj želi privući pažnju gledatelja pa ubrzava kretanje astronauta.

Mislite li da čovječanstvo može doseći Mars? I tko će biti prvi, Rusija, Amerika ili Kina?
- To je jako ozbiljno pitanje. Svi znanstvenici i astronauti rade na tome da se to ostvari. Volio bi da to bude zajednička ekspedicija upravo između te tri velesile. S obzirom da svaka zemlja ima svoj svemirski program, vrijeme će pokazati.

Spominjući Mars, jeste li pogledali i film “Marsovac” Ridleyja Scotta?
- Samo dijelove, ne cijeli.

Biste li voljeli još jednom otići u svemir?
- Razmišljao sam o tome, ali volio bih napraviti nešto posebno. Na primjer, obići Mjesec. Da bude nešto posebno, a ne već viđeno.

Imaju li Hrvati potencijala za astronaute?
- Najvažnije je imati želju. Ako to imate onda ćete sigurno letjeti prema zvijezdama. Kad smo bili na sastanku u ruskom veleposlanstvu razgovaralo se o tome da se u Hrvatskoj odabere dva kandidata koji bi voljeli, željeli i mogli postati kozmonauti. Onda se može ići u tom smjeru ako država pokaže interes. Ako ste vi spremni dati kandidate, ja sam ih spreman učiti i odvesti u svemir.

Elena Zaljotin: Teret slave nose žene

Na intervju sa Zaljotinom došla je i njegova supruga Elena. Iskoristili smo priliku da je pitamo kako se osjećala dok je njezin muž bio u svemiru, tj. je li to čekanje onako dramatično kao u filmovima.

- Bez obzira na to što smo slabiji spol, mi smo i snažne. To je cilj života. I koncentriraš se i pomažeš kako god možeš. Dok se misija odvija radosti nema kraja. Moliš se. Patiš. Dragi Bog pomaže. Najsretniji je trenutak kad nakon velike brige i teške situacije dođu najsretnije minute u kojima raketa sleti i muž je dobro. Težinu i teret slave na sebi nose žene.

Naslovnica Kultura