Kultura Kultura

Nakon Simfonijskog koncerta u Splitu

Ruska violinistica Ksenia Milas: Nosim violinu kod doktora na pregled, emocionalno sam jako povezana s njom i njegujem je poput osobe

Nakon Simfonijskog koncerta u Splitu

Ruska violinistica s talijanskom adresom, Ksenia Milas, nakon Simfonijskog koncerta održanog 1. veljače u splitskom HNK, na mapi svojih glazbenih pohoda pridružila je i centar Dalmacije. Na europskim pozornicama rado je viđena gošća, a nastupe je održala i u Egiptu, Kini, rodnoj Rusiji te brojnim drugim zemljama.

Karakterizira je izvedba širokog repertoara, od omiljenog joj Bacha i Paganinija do suvremenih skladatelja. Švedski skladatelj Jonathan Östlund upravo je njoj posvetio skladbu Paganini Fantasia, a suvremene autore promovira i putem diskografske industrije.

Naime, 2017. Ksenia Milas snimila je Šest sonata za violinu solo, op. 27 belgijskog skladatelja, dirigenta i violinista Eugènea Ysaÿea, a u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju otkrila je i nove diskografske pothvate.

Kontinuirano održava solističke recitale koncentrirajući i s komornim ansamblima i orkestrima, pod vodstvom istaknutih dirigentskih imena, poput Vasilija Petrenka, Darrella Anga, Ahmeda El Saedija, Anatolija Ribalka, Ronalda Masina i Carla Tenana.

Zvjezdani status opravdala je i izvedbom Koncerta za violinu i orkestar u D-duru, op. 35. Petra Iljiča Čajkovskog u Splitu, gdje je unatoč kišnom i tmurnom vremenu, u pratnji supruga, uživala u obilasku grada.

Jeste li prvi put u Splitu i kakvi su vaši dojmovi o gradu?

- Prvi put sam u Splitu, ali već sam nekoliko puta bila u Poreču, gdje sam pratila muža na njegovu masterclassu. Očarana sam Splitom, iako ga nisam stigla detaljno razgledati. Ovaj antički grad prepun je povijesnih zanimljivosti, a iznenadila me i čistoća ulica, što je rijetkost, na primjer, na jugu Italije. Nadam se da ću se vratiti u Split u toplijim danima.

Kakvo je vaše izvođačko iskustvo s Violinskim koncertom Petra Iljiča Čajkovskog?

- Vrlo mi je poseban, to je bio jedan od prvih koncerata koje sam svirala još u mladosti. Osjećam posebnu povezanost s njim, među ostalim i zato što je skladatelj iz moje rodne Rusije. Svakako je među mojim omiljenim djelima.

Netipičan koncert za solista

Čajkovski ga je skladao za violinista Leopolda Auera, koji ga je proglasio neizvedivim te ga je odbio praizvesti. Što je toliko teško u njegovoj izvedbi?

- Koncert nije tipičan za solo violinista, pisan je više simfonijski. Dionice solista i orkestra su integrirane, a ne kao kod violinskih koncerata Niccola Paganinija u kojima je uloga solista odijeljena od orkestra koji ga prati.

Teško je održati korak s orkestrom, a važno je i ne izgubiti fluidnost. Traje oko 40 minuta, što ga također čini bližim simfoniji te solistu otežava izvedbu. Ne smijete se izgubiti u detaljima, potrebno je djelo uvijek promatrati u cijelosti. Izvedba ovog koncerta zahtijeva malo više strpljenja i pripreme.

Kako su prošle probe uz Orkestar HNK Split?

- Vrlo sam zadovoljna i impresionirana fleksibilnošću orkestra, što je rijedak slučaj. Primijetila sam da se trude dati sto posto svojih mogućnosti i bilo je zadovoljstvo surađivati s njima.

Koncert je vodila ženska dirigentica Marija Ramljak, što je za Hrvatsku rijetkost. Je li situacija drugačija u inozemstvu?

- Iako je donedavno bilo neobično vidjeti dirigenticu, situacija se mijenja, kako u Italiji, tako i diljem svijeta u svim profesijama. Žena je prije primarno bila kućanica koja je ostajala s djecom kod kuće, a danas žene uspijevaju raditi iste poslove kao i muškarci, a nekada to rade i bolje.

Obrazovani ste tehnikom ruske violinske škole. Kakva su obilježja te škole i na koji način je implementirate u rad sa svojim studentima na Akademiji u Imoli?

- Nisam toliko sigurna u snagu ruske škole, koliko određenih glazbenih ličnosti ruskog podrijetla od kojih sam učila. Ne znam možemo li uopće govoriti o ruskoj, talijanskoj ili hrvatskoj školi.

Za mene postoje samo dvije vrste škola, one koje funkcioniraju i one druge. Uvijek sam učila od ruskih majstora, poput violinskog virtuoza Borisa Davidoviča Belkina koji je bio učenik Jurija Jankeleviča.

Već godinama živim u Europi, gdje sam usvojila europsku fleksibilnost i eleganciju. Zato nisam sigurna da se u svom radu mogu osloniti isključivo na rusku školu. Nemam velikog iskustva u učenju od Talijana, ali Italija je imala veliki utjecaj na mene u smislu pjevnosti glazbe.

Međutim, svakom djelu i skladatelju, bio njemački ili francuski autor, pristupam individualno. Informiram se o životu autora i vremenu kada je nastala skladba koju izvodim. Ulazim u trenutak skladateljeva života i tako kreiram ideju i o samom djelu. Kod rada sa studentima nije potrebno biti samo profesor violine nego psiholog i prijatelj.

Trebam shvatiti što određenom studentu ide dobro, a što ne, što se događa s njim u životu… Na sreću, pričamo o svemu, jer biti profesor violine ne znači samo uputiti studenta u falš tonove i tehniku, već prepoznati njegov karakter te njegove jake i slabe točke. Ponekad je za uspjeh potrebno pružiti ohrabrenje.

Sviram od pete godine, nastupam od osme

Prvi važan nastup u svojoj karijeri imali ste već s osam godina kada ste svirali uz Filharmoniju Sankt Peterburga. Kako je bilo jednoj maloj djevojčici svirati s tako velikim orkestrom?

- Sviram violinu od pete godine, a na nastupu s filharmonijom izvela sam Violinski koncert br. 22 Giovannija Battista Viottija. Nisam imala tremu, bila sam vrlo entuzijastična, a svi glazbenici iz orkestra pružili su mi podršku, zbog čega mi je nastup ostao u vrlo lijepom sjećanju.

Svirate violinu Augusta Sebastiena Philippea père Bernardel iz 1840. Kakav tretman zahtijeva tako star instrument?

- U splitskom HNK, nažalost, nisam nastupala s tom violinom jer se trenutno nalazi na njezi kod liutaia, graditelja i restauratora instrumenata. Dimenzije te violine veće su od uobičajenih pa ju je malo kompliciranije svirati.

Emocionalno sam jako povezana uz instrument, a treba ga njegovati, poput osobe, jer ga mi violinisti upravo tako doživljavamo. Često nosim violinu kod doktora, liutaia, na pregled, čišćenje i popravke.

Koji su vaši projekti i planovi za 2019.?

- S obzirom na opseg projekata koji me čekaju, sigurna sam da će ova godina za mene biti vrlo plodna. Trebao bi izaći moj drugi CD s vrlo virtuoznim programom talijanskih autora, ali ne mogu više otkriti. Očekuju me i brojni solistički nastupi s orkestrima.

Već 11. veljače sviram u Brescii, a potom idem na turneju s djelima Philipa Glassa. Njegove koncerte, ali i one Maxa Richtera, svirat ću na sjeveru Italije, a aktivna ću biti i u komornom muziciranju.

Integralni opus Johannesa Brahmsa izvest ću u Milanu, a potom i u Londonu, gdje ću sa solistima Londonskog simfonijskog orkestra izvoditi kvartete i kvintete.

Ovako raznovrstan program zahtijeva veću pripremu, ali široki repertoar se stvara od malena. Poslije je potrebno pronaći vremena za proučavanje i vježbanje, jer biti glazbenik znači cjeloživotni rad na sebi.

Naslovnica Kultura