Kultura Kultura

sud kritke

'Ernani' u splitskom HNK: triler gole scenografije i bogatih pjevačkih izvedbi

sud kritke
Lana Kos oduševila je zvonkim, bogatim i fleksibilnim glasom, nadahnutim muziciranjem i uvjerljivim scenskim nastupom.
Lana Kos oduševila je zvonkim, bogatim i fleksibilnim glasom, nadahnutim muziciranjem i uvjerljivim scenskim nastupom.
Redatelj, koji je bio scenograf i kostimograf, odlučio se u potpunosti ogoliti scenu i reducirati svaki suvišan pokret pjevača
Redatelj, koji je bio scenograf i kostimograf, odlučio se u potpunosti ogoliti scenu i reducirati svaki suvišan pokret pjevača
Split(date}-Opera Ernani HNK Split. Dirigent je Ivo Lipanović, dok je redatelj scenograf i kostimograf Giancarlo del Monaco. Na fotografiji Lana Kos. Snimio:Matko Biljak
Redatelj, koji je bio scenograf i kostimograf, odlučio se u potpunosti ogoliti scenu i reducirati svaki suvišan pokret pjevača
Ivica Čikeš imponirao je sigurnim, opuštenim i dostojanstvenim držanjem, moćnim i sonornim glasom,
Zabljesnuo je splitski bas Ivica Čikeš koji je imponirao sigurnim, opuštenim i dostojanstvenim držanjem, moćnim i sonornim glasom, majstorski utjelovivši okrutnog i bezočnog Don Ruya Gomeza De Silvu

Dugotrajnim pljeskom i uzvicima odobravanja i ushita zaključena je prva splitska premijera Verdijeva opernog trilera - opere "Ernani", koja se dogodila protekle subote na sceni HNK.

Verdijevo peto operno djelo za koje je libreto napisao Francesco Maria Piave, na temelju tragedije "Hernani, ou l'Honneur Castillan“ Victora Hugoa, praizvedeno je u venecijanskom Teatro La Fenice 1844. godine, a problematizira pitanje časti koje autor postavlja iznad ljubavi i života samog. Iako pripada Verdijevoj ranijoj stvaralačkoj fazi, u njoj se zrcali sve ono što danas prepoznajemo kao Verdijev forte – urođeni talent za glazbeno uobličavanje dramske radnje, iznimna vještina melodijskog oblikovanja i posebna pažnja koju pridaje zboru.

Mistična jeka

Opera obiluje neobično lijepim, dojmljivim, vrlo pitkim, za pjevače iznimno izazovnim arijama, u kojima svaki glavni protagonist ima priliku predstaviti svu raskoš svoga talenta.

Ipak, oni manje skloni ovome naslovu, djelomice s pravom, tvrde kako su ti pamtljivi i prepoznatljivi brojevi njegova snaga, ali ujedno i njegova slabost jer nakon svake arije dolazi do pada napetosti i uzbuđenja.

Redatelj svjetskoga glasa Giancarlo del Monaco, koji se ovom prilikom prihvatio i uloga scenografa i kostimografa, odlučio se u potpunosti ogoliti scenu i reducirati svaki suvišan pokret pjevača, kako solista, tako i zborista.

Oslobođena bilo kakvog dekora, u ambijentu oblikovanom tek bijelim, plavim i na koncu crvenim svjetlom (oblikovatelj svjetla Wolfgang von Zoubek), u svakom je trenutku upravo glazba bila u prvom planu.

Maestro Ivo Lipanović ponovno je odradio sjajan posao; iz svake je njegove ideje i geste progovarao sam Verdi, od fraziranja, dinamičkog nijansiranja do odabira tempa. U ponešto zahtjevnijim uvjetima (potpuno otvorene scene) uspijevao je ostvariti i očuvati koheziju među svim dionicima.

Orkestar je pod njegovom sigurnom i sugestivnom rukom svirao uigrano, precizno, muzikalno i energično.
Gotovo sasvim prazan scenski prostor stvarao je i neobičan efekt jeke, koji premda je ponekad zadavao problem u koordinaciji zbora i orkestra, izvedbi je dodao prizvuk mistike i sudbinske neumoljivosti.

Zbor splitske Opere (zborovotkinja Ana Šabašov) također zaslužuje samo riječi hvale. Njihov je pjev bio angažiran, odlučan, složan, zaobljenog i ugodnog zvuka, a scenski nastup, u kojemu su kretnje svedene na najmanju moguću mjeru i često namjerno u opreci s glazbenim sadržajem zborske dionice, odrađen je visoko profesionalno.

Upečatljivi solisti

Četvero vrsnih glavnih protagonista svojim su vokalnim i glumačkim kreacijama plijenili pažnju. Potpuno vjerni Verdijevu glazbenom izričaju te redateljevu čitanju i tumačenju glazbene drame ostvarili su snažne i upečatljive role.

Pod pritiskom premijere bilo je i manjih vokalnih i notalnih nesigurnosti, što nipošto nije umanjilo energičnost i autentičnost njihova nastupa. Lana Kos, mlada hrvatska sopranska zvijezda svjetskog sjaja, debitirala je u ulozi Elvire i ponovno, kao i pred koju godinu u ulozi Violette u Verdijevoj "La traviati“, oduševila svojim zvonkim, bogatim i fleksibilnim glasom, nadahnutim muziciranjem i uvjerljivim scenskim nastupom.

Među njezinim partnerima zabljesnuo je splitski bas Ivica Čikeš koji je imponirao sigurnim, opuštenim i dostojanstvenim držanjem, moćnim i sonornim glasom, majstorski utjelovivši okrutnog i bezočnog Don Ruya Gomeza De Silvu, od prvog nastupa u ariji "Che mai vegg'io...Infelice! e tuo credevi“ (vjerojatno i najboljoj numeri te večeri) do zluradog i mržnje punog posljednjeg nastupa ("Ecco il pegno“).

Naslovnu je ulogu uspješno donio talijanski tenor Roberto Iuliano, rastući vokalno i scenski iz čina u čin. Ventseslav Anastasov, pjevač snažna i nosiva glasa, kojega smo upoznali u ulozi Dagonova velikog svećenika u Saint-Saënsovom "Samsonu i Dalili" najviše je dao u trećem činu. Svoj su obol uspješnoj premijeri dali i epizodisti Barbara Sumić (Giovanna), Vinko Maroević (Don Riccardo) i Mate Akrap (Jago).

Zaključno kažimo kako je splitsko kazalište dobilo vrijednu opernu predstavu koja svojim zanimljivim i neobičnim scenskim pristupom, ali prije svega vrijednim pjevačkim ostvarenjima zaslužuje pažnju publike.

 

 

Naslovnica Kultura