Dalmacija Zadar

Aktivizam s Muvače

Kako je 'Čirjakuša' ušla u otvoreni rat s lokalnim šerifima: 'Govorili su da trgujem drogom i djecom, u dvorište mi bacili bombu'; Ali, onda se dogodilo čudo...

Aktivizam s Muvače

Željela je uzgajati retrivere, u svom dvorištu biti okružena životinjama, životni joj je san bio – imati svog konja!
Dijana Čirjak je sada, u svojoj 53. godini, nadomak ostvarenja svojih snova. A prošla je kroz noćnu moru.

Od trenutka kada se pretvorila u simbol otpora lokalnim moćnicima, plaćala je cijenu o kojoj nije ni sanjala: u dubini zadarsko-biogradskog zaleđa "društveni aktivizam“ i "borba za ljudska prava“ puno su zahtjevniji i suroviji sport nego, recimo, u Zagrebu, odakle je došla.

U Polači nema ni traga Georgu Sorosu i njegovom Otvorenom društvu, nema stranih financijera ni tajnih večera s utjecajnim ambasadorima, nema "političke podrške iz pozadine“, a medijsku sliku o stvarnom životu u dubokoj provinciji stvaraju lokalni novinari koji s nepogrešivim podaničkim instinktom uglavnom stanu - na stranu jačega.

Usamljenici su predodređeni za gubitnike, ali ipak ne svaki put.

Na početku se "samo" našla pod verbalnom kanonadom: bila je "Purgerica“ i "Čirjakuša“, pa je s vremenom, kako je njezin otpor postajao sve jači i bučniji, postala "dilerica droge“ i "vlasnica debelog policijskog dosjea".

Pod brisačima su joj ostavljali prijeteća pisma, u dvorište joj je bačena tromblonska mina. Četiri sata su joj pirotehničari blokirali kuću, "mina nije bila korodirana". Ljudi su šutke slijegali ramenima, u stilu "što je tražila, to je i dobila“. Još je bila usamljena.

- S roditeljima sam 2001. i 2002. godini, bez ičije pomoći obnovila obiteljsku kuću u Polači, tak smo bili sretni i ponosni! Godinu kasnije kupila sam kuću s okućnicom u Kakmi, počela sam ostvarivati svoje životne snove: uzgajati i igrati se s retriverima, imala sam puno dvorište životinja, oduvijek sam željela imati konja! Udomila sam dvije djevojčice, blizanke, a okolo su išle priče da – trgujem djecom, da imam debeli policijski dosje!

Na jednoj fešti sam sjedila kraj čovjeka koji mi priča da je ta "Čirjakuša“ dilerica, da drogu čuva u dimnjaku i da joj je jednom zamalo kuća izgorjela, on zna jer je vatrogasac. Ha ha ha ha… Okrenula sam na šalu i rekla mu: Pa kad naložim vatru "celo selo puši belo“! "A, izvini, ja san tako čuja“, pravdao se poslije.

Ljudi su takvi, lakše povjeruju u laž nego otkriju istinu. Na početku me uopće nisu poznavali, nešto čuju, pa dodaju i ja na kraju postanem jednorog! Otpadne mi rog kad me upoznaju, poslije nude pomoć, ali previše je to posla ići okolo i objašnjavati što je dan, što noć.

A onda je sve krenulo nizbrdo. Počeli su pretresi kuće, ispitivali su me o rodbini djevojčica koje sam udomila, a ja sam htjela samo da ih ne razdvoje. Ljudi su se hranili glasinama, "odakle mi novac za kuću“, jesam li, zamislite, "trgovac djecom“!? Išla sam logikom "psi laju, karavane prolaze", ali to je trajalo godinama, bilo je sve gore i gore, počinje svoju priču Dijana Čirjak.

Završili na sudu

Što je u svemu tome bio ključni trenutak?, pitamo.

- To sam kasnije shvatila. Neki su mi lokalni Srbi ostavili punomoći za svoju zemlju, računali su "bolje da netko obrađuje nego da raste drača“. A onda mi se jednog dana pojavio frajer s "poslovnom ponudom“ da mi lijepo tu zemlju "postružemo i u džep stavimo 100 eura po kamionu“! Valjda je očekivao da ću reći: "Idemo, odmah sutra"! Da sam htjela takav novac, ne bih imala kuću, nego blok zgrada u Zagrebu!

Tu sam upala u žrvanj, frajer je bio "kumov kum"! Ali, valjda sam "nakrivo nasađena“ i borbena, zasmetala sam i tu je počelo, takvi frajeri i lokalni šerifi su mi život pretvorili u pakao - kaže Dijana.

A onda je shvatila da nije jedina koja trpi, pa je 2013. osnovala - Udrugu za zaštitu života! Kao neka vrsta lokalnog Sizifa, nazvala ju je Muvača, po brdu iznad Polače!

- U međuvremenu, zainteresiralo me što se to sve radi u Općini Polača, bilo je tu jako puno čudnih radnji. Ljudi su se žalili, ali su bili nemoćni. Istina, bučila sam na sve strane. Zauzvrat, uništeno mi je imanje u Kakmi jer sam navodno uzurpirala dio zemljišta na kojemu sam imala maslinik i uzgajala svoje životinje.

U osvetničkom pohodu, općinska mi je vlast 2015. godine potpuno uništila maslinik, životinje su se razbježale uokolo, dva dana sam ih skupljala, brojne su uginule, a kasnije sam saznala da su za 2500 kuna moje bagerom iščupane masline prodavane u Sukošanu i još nekim mjestima.

To je bilo strašno, moja se majka usprotivila rušenju, pa su zaprijetili da će staricu strpati u "maricu“. Porušili su i legalizirane objekte za koje su mi prethodno uzeli novac. Bila je to poruka svima, ne samo meni. Odvezli su me u bolnicu, nastavlja Dijana.

Protiv "uzurpatorice“ je postojala sudska presuda, ona to ne spori. Sudski spor oko toga slučaja traje, Čirjak je uvjerena da će ga dobiti jer zemlja koju je "Općina osvojila bagerima“, nikada nije ni bila njezino, nego državno vlasništvo.

- Ta je presuda bila pravomoćna dvije godine, a aktivirana je nakon što sam u međuvremenu već legalizirala objekte koje je izgradio prethodni vlasnik. To je bila odmazda načelnika Viktora Prtenjače jer sam, zajedno članovima Udruge “Muvača”, upozoravala na brojne primjere nezakonitog ponašanja, pogotovo u slučajevima u kojima su ljudi izigrani jer im je Općina prodavala državno zemljište na koje se poslije nisu mogli uknjižiti.

Legalizirala sam sve izgrađene objekte i za to platila 30 tisuća kuna, uključujući komunalnu naknadu Općini Polača! Iz Ministarstva graditeljstva su mi rekli da nije praksa rušiti legalizirane objekte! E, pa tada je i to bilo moguće – rezignirana je Čirjak, osvrćući se i na sudsku presudu po kojoj je ovrha provedena.

- Očekivali su da ću se ugasiti, nestati. Ljudi su mi govorili da se ne mogu s rogatima bosti, milijun puta su mi rekli "jebiga, što ćeš…". Ali, postigli su kontraefekt, imala sam dovoljno inata, nisam imala djecu kao uteg, pa sam se borila. Oko mene je bilo puno ljudi sa sličnim problemima, moćnici su radili što su htjeli, pa smo počeli razgovarati.

Htjela sam ići na sjednice Općinskog vijeća, ali je tadašnji HDZ-ov načelnik rekao: “Dok ja tamo sidin, ona tamo sidit neće!“ Onda smo tražili način da "ja tamo sidin“ i našli ga: iz tog je praktičnog razloga 2013. godine stvorena "Muvača“, iako nam to nije bilo ni u peti. Na početku nas je bilo desetak, ljudi su se bojali, šaputali…

Gozbe na račun Općine

A onda, četiri godine od osnivanja "Muvače“, u Polači se 2017. dogodilo čudo, promijenila se kemija: HDZ je izgubio izbore od Nezavisne liste, koju je Udruga s distance podržavala! Naravno, bilo bi pretenciozno tvrditi da je "usamljena Purgerica srušila vlast moćne stranke“. Evo izjave "jednog od svjedoka“:

- Gledajte, na početku je nisam poznavao, samo sam slušao priče o njoj i "Muvači“. Kad sam je upoznao, shvatio sam: od svih ljudi u Polači, ona ima najveća "muda"! Možda nije ona srušila vlast, možda je bila kamenčić koji je izazvao lavinu, kaže jedan od Polačana, Dijanin sadašnji prijatelj.

U burnoj promjeni vlasti najprije je planuo općinski automobil, a potom i načelnički ured u općinskoj zgradi. Nešto je ostalo isto: moćnici su za "Nerona“ proglasili - Dijanu Čirjak, iako policijska istraga još ne zna tko je potpaljivač vatre! Što se nje tiče, sve je ostalo isto – ušla je u sukob s novom garniturom na vlasti i načelnikom Tomislavom Prtenjačom, bezobzirno ukazujući da se ništa osim vlasti nije promijenilo. Facebook "Muvače" gotovo svakodnevnim objavama svjedoči o "nastavku rata"…

- Ofucani lavovi HDZ-a sada bi htjeli zbaciti Viktora, ali ne znaju kolike su mu još veze, a "Muvaču" ne žele ni u ružnim snovima blizu. Malo su uplašeni jer je Viki očito i dalje jak budući da je odbijen Tomin zahtjev za učlanjenje u HDZ, uz obrazloženje da se obrati lokalnom vođi. Znači, Tomo je otpiljen, stoji od prije nekoliko dana na FB profilu "Muvače".

- Objavili smo račune nove vlasti iz jednog restorana: bakalar i lignje na žaru Općina je platila 450 kuna. Nakon svečane sjednice Općinskog vijeća u istom je restoranu podmiren račun od 4143 kune, jela se "ekstra riba“. Bifteke plaćaju i po 4000 kuna, a vole i tamaniti "oboritu ribu" na naš račun.

Općina je nekakav građevinski materijal platila 4698 kuna, ali se ne zna gdje je to ugrađeno. Komunalci istovaraju namještaj rodbini svojih šefova. Je li to netko platio? Nije. Drugome pilaju drva. Je li to netko platio? Nije! Znamo li tko je oštetio općinsku Škodu? Ne znamo. Ali, kada "Muvača" to objavi, znate što im je problem i zbog čega pokreću "istrage"? Odakle nam računi!?

To je njima problem, njih muči odakle to znam, ne žele prestati s takvim ponašanjem, oni bi htjeli samo da prestanem pisati o njima, njihovim prljavštinama i promašajima, samo ih to brine. I tvrde da ih – sramotim!? Pa, ako je u redu to što radite, zašto je sramoćenje ako se to i objavi?

Ovo je mala sredina, ljudi uglavnom sve znaju, ali problem je u tome što "Muvača" to i objavi. Neke od naših objava pročitalo je skoro 4000 ljudi, pa ako ih zbog toga boli glava, još će im "brufena“ trebati, još će se "Muvača" ritati…

Ljudi su se ohrabrili

Imate li dojam da vas je nova vlast izdala?, pitamo Dijanu.

- Ma ne, nikako! Nismo mi ni bili u prijateljskim odnosima, oni su sada samo pokazali svoje pravo lice, a mi smo ostali dosljedni. Od svih promjena potrebnih Polači, oni samo žele potjerati direktoricu Komunalnog društva koja se usprotivila gašenju poduzeća. Reagirali smo kao građani, kao obični ljudi, mi ne želimo da se na naš deponij dovozi otpad iz drugih gradova! Želimo znati što se događa.

Ali, ništa se nije promijenilo, vlast Nezavisne liste je ostala ista kao i HDZ-ova, ali ih muči to što je i "Muvača“ ostala ista. To im stvara probleme. Mi se ne bavimo "obaranjem oborite ribe“!

Tvrde da je prethodna vlast radila svašta, ali kaznene prijave ne podnose, čak tvrde da je zbog stanja u pravosuđu to uzaludno, a u stvari ne žele otvoreni sukob s Viktorom Prtenjačom, oni ne žele resetirati Općinu. Jako brzo se pokazalo da su oni samo pijuni u nečijim rukama, a mi želimo promjene i nije nam jasno zašto bi ljudi u Polači trebali biti ili Viktorovi ili Tomislavovi?!

Zašto ljudi koji se organiziraju, lovci ili folkloraši ili članovi "Muvače" moraju biti nečiji?! Kao da se ništa ne može dogoditi mimo "plemenskih vođa“! A mi smo dokaz da može i da to sve više ljudi shvaća, sve manje šapuću dok govore, počeli su sami dolaziti na sjednice Općinskog vijeća, potpisuju se imenom pod objave na Facebooku "Muvače", ohrabrili smo ljude, potakli ih da međusobno surađuju, donose nam dokumente, pa će valjda iz naših deset pokušaja jedan biti pogodak! I mi se pitamo koliko možemo, ali znamo da treba biti uporan. Optimistična sam.

Zbog sudskog spora oko imanja u Kakmi, i "nezavisni“ tvrde da i nakon izbora "iz osobnih razloga ratujete s Općinom“, te da vam je bivši načelnik sada saveznik…

- Oni žele sve prebaciti na moj privatni problem, ali to nema veze. Istina, imala sam svoj mali svijet u koji su oni ušli brutalno, nasilno, i sve su zagadili. Pa, gospodo, tražili ste – gledajte! Ali, nije to najvažnije, najvažnije je to što ljudi u Polači sve glasnije govore, jer žele stvarne promjene, a ne samo novu ili staru garnituru na vlasti. U politiku se ne razumijem, ali znam da nije ljudima ni do starog ni do novog šerifa nego do normalnog života.

Nezavisna lista se ljulja, što bi se dogodilo da izbori budu sutra?

- Ne znam, u te se križaljke ne razumijem.

Što vas goni na sve ovo? Koji to motiv imate, što je pogonsko gorivo?

- Sve se to nekako zakotrljalo, telefon mi neprekidno zvoni i ja se uglavnom javljam. Ne mogu sada ljudima reći: "Znate što? Više mi se ne da…“ Napravili smo veliku stvar, ljudi se druže i surađuju i mimo mene, mi nemamo besplatne telefona i mobitele, ali imamo puno ideja i veliko srce. Nemam plan za sutra, nešto će se već dogoditi, nekome će zatrebati pomoć i mi ćemo biti tu.

To nije odgovor o pogonskom gorivu?

- Znaš ono kad imaš feeling da si nekom pomogao? E, to čovjeka zna ispuniti, razveseliti. Ne znam, to je to, valjda. A i rekla sam da me to ne pitaš, ne znam ni ja…

Što sve muva 'Muvača': 'Ima nas i u Tajlandu'

Čime se, u stvari, "Muvača“ bavi? Kad ne ide na živce općinskim vlastima…

- Na početku nas je bilo jedva za registraciju! Sada imamo više od 60 članova, to su zaljubljenici u ovaj kraj, ima nas od Polače do Rijeke, Zagreba, Makarske, Splita, od Austrije do Njemačke i – Tajlanda!

Ali, broj članova s iskaznicom više nije bitan, glas o nama probija se društvenim mrežama, sve više ljudi nam se obraća, imamo sve više "virtualnih članova“ i pomagača. Bavimo se humanitarnim radom, pomažemo napuštenima i siromašnima, samohranim roditeljima, nabavljamo odjeću djeci iz višečlanih obitelji.

Sada pomažemo obitelji iz Vodica čije je jedno dijete rođeno bez gušterače. Tri bicikla su nam poslali naši članovi s Tajlanda, poklonit ćemo ih djeci koja ih nemaju i donatorima poslati sliku presretne djece, pa će i oni biti presretni. Eto, takvim se stvarima bavimo.

U zagrebačkim bolnicama smo pomogli u spašavanju pet-šest života, teškim smo bolesnicima preko naših članova i njihovih poznanstava osiguravali besplatno prenoćište. Da, u dva slučaja smo pomogli i ljudima koji su dobili djecu uz potpomognutu oplodnju...

Ali, radimo u tišini, ne želimo eksponirati ni sebe ni djecu. Nekim smo ljudima pomogli u pronalaženju kuća, namještaja, nekima su potrebni besplatni pravni savjeti, nekome treba iskopati kanal za vodu, pa i to nekako riješimo.

Ružne 'slučajnosti': tko je otrovao Azru?

Prije mjesec i pol dana Azra je iznenada počela povraćati krv i ubrzo je uginula. Bijela švicarska ovčarka platila je cijenu "društvenog angažmana“ svoje vlasnice…

- Visoko rangirana osoba iz općinske administracije je kopala bazen, a građevinari su kamione iskopa odvezli i bacili ga u šumu. Ljudi su me nazvali, čudili se, "mislili smo da je ovo prošlost“. Nazvala sam komunalnog redara. Ništa. Onda sam fotografirala devastaciju šume i fotografije poslala Ministarstvu okoliša, pa su oni reagirali.

Ubrzo, Azra je otrovana, ali istog dana otrovan je i kućni ljubimac osobe koja me nazvala. Slučajno?! Ma, dajte molim vas, odavno ja ne vjerujem u takve "slučajnosti“, to je još jedna od bezbrojnih poruka koje mi lokalni moćnici šalju već godinama - s gropom u grlu govori Dijana.

Nova vlast, stare navike

Znam da sam i novoj vlasti "neobična“, jer, eto, s 53 godine nemam unuke na koljenu, ali… I oni se nastavljaju iživljavati na meni, ali ne mogu oni meni učiniti ništa više od onoga što mi je već učinjeno!

Sada bivša garnitura želi na našem radu ubirati političke poene, a mi smo rekli da nikome, pa ni Nezavisnoj listi (NL) ništa ne potpisujemo unaprijed. Nitko s te NL nema člansku iskaznicu "Muvače“, nikome ništa nismo dužni, nastavili smo raditi po svojoj savjesti, a ne odrađivati nepostojeće dugove prema novim lokalnim šerifima.

Od HDZ-ova načelnika Viktora Prtenjače nikada nismo ni tražili proračunski novac za Udrugu, nezavisnom Tomislavu Prtenjači smo uputili zahtjev i dobili – nula kuna! Nezavisni nas niti ne zovu na svečane sjednice, opet smo "s one strane" barikade…

 

Naslovnica Zadar