Dalmacija Split

NAPRIJED NAŠI VIZIONARI!

Zašto nam treba Kineski bolnički centar Split: U metrou bi kondukteri mogli obavljati upis pacijenata, a najpotpunije rehabilitirani mogli bi se vratiti i zip lineom...

NAPRIJED NAŠI VIZIONARI!

Zahvaljujući revnosti i još jednoj recki s naslovnice nedostižnog kolege Ivice Markovića, postalo je javno da se ozbiljno razmišlja o gradnji bolnice u Klisu i Dugopolju.

I to na 120 tisuća kvadrata, s 1400 kreveta, koliko ih ima i sada u KBC-u Split. Već se u tome vidi napredak od nekih dosadašnjih ovdašnjih projekata gdje smo nešto mijenjali da nam bude gore, a sada mijenjamo da nam bude isto.

Mi u redakciji "Slobodne" imali smo loše iskustvo sa selidbom u zabrđe i nismo objektivni.

Vjerojatno je reakcija većine čitatelja kad su vidjeli tekst bila da pogledaju datum, ali 27. kolovoza se u previše elemenata razlikuje od 1. travnja da bi došlo do pogreške. I visoki saziv sudionika sastanka - ministar, župan, gradonačelnik, načelnik, rektor, dekan, politički tajnik, Kinezi... rastjeruje svaku sumnju da je riječ o prividu ili o šali.

Da vam netko kao laiku ponudi da 50 kvadrata na Firulama zamijenite za 50 na Klisu, a da ćete s prodajom splitskog stana plaćati kredit, tražili biste skrivenu kameru. Ali mi smo medicinski i nekretninski laici i nevizionari, za razliku od sudionika sastanka. Rok od četiri godine za izgradnju bolnice toliko je kratak da bi se već od iduće godine pacijenti za CT ili magnetsku rezonanciju trebali upisivati za Klis 2023. godine.

Ali kad se prespava, čovjeku se uz temeljno čuđenje javljaju i pitanja, pa i vizije. Najprije, kako će svi ti medicinski djelatnici i pacijenti putovati do Klisa, kad su trombovi na cestama češći i tvrđi od onih u žilama, kad je "Promet" u krizi i kad se znatno bliži Dračevac doživljava kao kraj svijeta i prava.

S bolnicom na Klisu, "Prometova" linija broj 35 bila bi prometnija od trideset sedmice ili šezdesetke, a čepovi prema Omišu i Solinu bi se uravnotežili. Više ni taksistima ne bi bila mrska tura do bolnice, taksimetar bi do Klisa radio kao EKG.

Neki su već pomislili da bi to bila dobra prilika da se obnovi legendarna rera i da putuje preko Klisa. Naravno osuvremenjena dostignućima novog splitskog metroa. S Kopilice, prometnog srca Splita, išlo bi se u dva smjera, prema Kolodvoru i prema Klisu, Dugopolju i Sinju.

Ne smije se zanemariti ni da su Kinezi već iskusni u gradnji superbrzih vlakova i superbrzoj gradnji pruga pa bismo s tim vlakovima za dvije minute bili na Klisu, brže nego što se prijeđe semafor na Poljičkoj.

Na stanici rere, odnosno metroa, mogao bi odmah biti Hitni i Centralni prijem, a u metrou bi kondukteri mogli obavljati upis pacijenata, dok bi medicinski timovi obavljali mjerenje tlaka i temperature, da se ne gubi vrijeme.

Čuju se i ideje o gradnji žičare, tragom Dubrovnika ili Zagreba. Tu bi posebno dragocjena bila friška iskustva s marjanskim vlakama. Oni najzdraviji i najpotpunije rehabilitirani mogli bi se vratiti i zip lineom koji bi mogao voditi u više pravaca: na Matejušku, Ravne njive, Kaštela, na Duće, gdje već ljudi žive.

Pacijenti s najviše adrenalina mogli bi se spuštati i zmajevima, u duhu hrvatsko-kineske suradnje, na radost koncesionara. Ne smije se zaboraviti ni postojeći hodočasnički put, nova staza zdravlja iz Solina za one koji žele na vlastitim nogama, Dugim maršem, doći do bolnice.

I zadnje, ali ne najmanje važno, kako iza svega stoji ministar Milan Kujundžić, za sve te načine prijevoza mogla bi se ostvariti participacija preko HZZO-a, ovisno o visini dopunskog osiguranja.

Za ministra zdravstva, koji je karijeru izgradio vodeći KB Dubrava, bolnicu u predgrađu, poznato je da je sklon medicini u Zagori. Nakon osporavane Dnevne bolnice u Zagvozdu, sada gura i KBC u Klisu, obje u blizini tunela. Ako je stari kliški tunel mali, mogao bi doći i novi, kozjački. Kinezi bi ga probili dok se odmaraju od gradnje bolnice.

Ne ulazeći u psihološku simboliku i značenje tunela za ministra, na prvu, ljudsku loptu razlog Kujundžićeva odabira lokacije bolnice moglo bi biti porijeklo, dug korijenima. Ali vjerojatno ulogu u tome imaju i medicinske spoznaje. Jer poznato je da Zagora ima ljekovitih svojstva, čisti zrak, zemlja, dimne kužine...

Ljudi su žilavi, rumeni, radišni, neboležljivi, bez urbanog stresa. Osim tretmana visinskim, kliškim zrakom ili pravilno doziranom terapijom pancetom i kapulom, rakijom i vinom, mogla bi se provoditi i radna terapija motikom i mašklinom. Za koju se u narodnoj medicini može čuti da liječi depresiju, nepravilno držanje, lijena crijeva, prisilne misli, sindrom nemirnih nogu i niski tlak.

Bilo bi tu benefita i za bolnicu, i to ne samo u opremi suvremenom kineskom tehnologijom. Blizu izlaza s autoceste i aerodroma na široko bi slijetali medicinski helikopteri s otoka, iz Zagore i Splita, ne budeći susjede. Hipohondrima i medicinomanima bit će daleko potezati do Klisa za naručivanje nepotrebnih pregleda i traženje sedmog stručnog mišljenja. Doduše, opasnost je da će zbog daljine biti i više otkazanih pretraga.

Osim toga, u blizini je i Agrokorov distribucijski centar za bolničku kuhinju, a i OPG-ovi. Medicinski otpad bilo bi jeftinije voziti u obližnju Lećevicu. Ne bi trebalo mijenjati ni kraticu, KBC bi značio Kineski bolnički centar. Uz stalnu prisutnost slavnih kliških uskoka smanjila bi se potreba za plaćanjima zaštitarskih tvrtki.

Turisti bi prestali kampirati na bolničkome parkingu. Moglo bi se na Klis i Dugopolje prebaciti i Socijalno pa osloboditi prostor za širenje Banovine novim, neophodnim kadrovima. Klis bi bio neosvojiva utvrda za viruse i bakterije.

Naravno, lociranje bolnice na granicu Klisa i Dugopolja imalo bi i ekonomskih učinaka. Najprije bi dvije siromašne općine brale prihod, a ne prebogati, dekadentni Split koji se davi u obilju. Ako Kinezi otkriju i zavole rašćiku i dimljenu svinjetinu, bio bi to izvozni pothvat golemih razmjera.

Ne treba posebno napominjati da bi se svaka dobra dijagnoza, bolovanje ili invalidska mirovina mogla na licu mjesta proslaviti uz janjetinu i ljekovitu kapulicu. Liječnici i medicinske sestre kupovali bi stanove i kuće u Klisu i Dugopolju te podigli ekonomski i obrazovni prosjek tih općina. A liječnici i liječnice bi preko marende mogli u Mercedesov salon koji bi bolje poslovao. Mogao bi se otvoriti i salon kineskih automobila, svakome prema ukusu i džepu.

Kao što u Vrboskoj postoji crkva-tvrđava, koja je kulturna i turistička atrakcija, Klis bi imao bolnicu-tvrđavu, kao što odlično pokazuje ilustracija Boška Vestića. Jedinstven je to spoj tradicionalnog i modernog koji bi privlačio pacijente i turiste. Spoj s Kliškom tvrđavom, simbolom nacionalnog zdravlja i čvrstine, pacijentima bi omogućio da vide baštinu i napoje se nacionalnom snagom.

Kako su Kinezi proizvođači, u budućoj tvornici skalpela, uskočkih sablji i široke palete noževa ne bi se radilo samo za bolnicu i Dugopolje, nego i za izvoz, a Huaweiji bi se sklapali kao skakavci...

Bilo bi i svakodnevnih promjena. U Dugopolju bi se, moguće, bambus ne samo ispijao, nego i jeo. S Kinezima u Zagori došlo bi i do povezivanja kultura. Kao veza gradnje Kineskoga zida i domaćeg suhozida mogao bi nastati hrvatski zid. Ili kineski suhozid.

Ljudi bi umjesto maslina mogli obrađivati polja riže, o čijoj tradiciji uzgajanja, moglo bi se iskomunicirati, svjedoči stari hrvatski lokalitet Rižinice. A s prehranom baziranom na riži suzbila bi se pošast nezdravih pekarnica.

Naravno, obližnji, moderni, strateški potkovani Split Kineze ne dočekuje nespreman. Jadro sve više postaje Žuta rijeka, dim iz kontejnera i s požarišta, uz vonj s Karepovca, vjerno dočaravaju atmosferu nekog kineskoga industrijskoga grada.

Gradonačelnik Andro Krstulović Opara pripremio je teren s biciklima, pa ćemo, kad nam otkažu davno kupljeni automobili, svi biciklirati, kao u Pekingu. Gradimo i najveći neboder u Hrvatskoj koji će se, vjerojatno, moći vidjeti i s Kineskog zida. U blizini stadiona je i pravi Kineski zid, oko kojega bi se mogao formirati i China Town, s odličnim pogledom na Klis.

Splitski nogometaši igrali su i igraju u Kini, a otamo bi oštrooki Hajdukovi skauti mogli naći obilje talenata. Dok konkurencija iz Dinama dođe do aerodroma, Hajduk bi, uz pomoć direktne linije i insajdera, usred rasadnika kineskih talenata već potpisivao ugovore. Osim nogometa, živnuli bi i stolni tenis, gimnastika, atletika, borilački sportovi... O akupunkturi i kineskome horoskopu ne treba ni govoriti.

U Splitu bi se umjesto neperspektivnih studija mogao razviti studij sinologije sa znatno više upisnih mjesta nego na kroatistici i anglistici. Splićani koji ne idu u kino, odlazili bi u Kinu, a legendarnu uzrečicu "Ča je pusta Londra" mogla bi zamijeniti "Ča je pusti Šangaj". Mogao bi zaživjeti i mostarski spomenik Bruceu Leeju, kojem nitko ne bi radio o nunčakama...

A što bi bilo na Firulama i Križinama? Sumnjamo da će KBC značiti, na primjer, Književno-baletni centar. Intrigantno je i pitanje što će pri selidbi biti sa Starim rodilištem, kojega sada zovemo Novim? Čemu je služila energetska obnova koja se tek počela otplaćivati? Čujemo i bogobojaznije glasove koji se pitaju što će biti s nedavno proširenim i centralno položenim kapelicama unutar Firula i Križina i hoće li u bolnicu na Klisu prodrijeti taoizam?

Kao i u ostalim splitskim prenamjenama javnog prostora, opet se zaklinje u turističku gradnju. Turizam je, očito, netolerantna djelatnost, najprije su mu smetale tvornice, pa radnje, sada i bolnice. Ljudi mu odavno smetaju, osim ako nije riječ o sobaricama i konobarima.

I arhitektonski bi antitalent Križine, s dugim hodnicima, velikim sobama i balkonima okrenutim prema jugu, vidio kao budući hotel. Ali postoji i veća opasnost da se armiranobetonsko zdanje sruši i napravi postmodernistička kutija koja ne robuje moru i balkonima.

A da je preseliti cijelu Dioklecijanovu palaču u Klis i Dugopolje pa da turisti odmah s autoceste dođu do Palače, kruzeri postanu suvišni, a mi domaći mirno ispijamo povoljne kavice po gradu?

U slučaju preseljenja bolnice s Firula i Križina na Klis teško je odrediti je li prije bilo jaje ili kokoš, odnosno je li prije došla ideja da se gradi na Klisu ili da se premjeste Firule. Je li prvotniji i jači medicinski ili turistički impuls? Iskustvo govori da je riječ o drugome. Kao na Žnjanu, na urbanističkoj Jalti Firula i Križina vjerojatno već stoje raznobojne ploče: Građevinski lobi, zauzeto!

Čini se da je istinito više puta kazano predviđanje Jurice Pavičića kako su Firule i Križine preblizu moru i turizmu da bi ostale na raspolaganju pacijentima. Sunce bi trebalo kupati prozore zdravih i situiranih, a ne bolesnih i nemoćnih, kao u "Proljećima Ivana Galeba". Hoće li tim putem ići i Zagreb pa Šalatu i Srebrnjak preseliti u Pušću Bistru?

Za kraj treba se sjetiti ljekovite izreke kineskog velikana Mao Ce Tunga: Neka cvjeta sto cvjetova. U splitskom slučaju: Neka cvjeta sto bolnica, državnih, županijskih, gradskih, privatnih, kineskih, američkih, ruskih, njemačkih... Baš kao i sto djelatnosti, a ne "četveročlana banda": turizam, građevina, trgovina i politika.

Njihovom logikom bolnica s Klisa za koje desetljeće selila bi se na Kamešnicu. Ako uopće još bude bilo živih korisnika njezinih usluga.

Naslovnica Split