Dalmacija Split

život u palači

Triska Splitu iz UNESCO-a: 'Godinama čekamo obrazloženje zašto bi i Marmontova i Pazar bili svjetska baština. A pojedini šerifi žive od anarhije'

život u palači
Dubrovnik, koji je kao UNESCO-ov grad dosta kasnije od Splita krenuo u taj postupak, izabrao je u srpnju Arhitektonski fakultet iz Zagreba za izrađivača Plana upravljanja, koji bi trebao bi biti gotov za sedam mjeseci

Po pitanju Dioklecijanove palače UNESCO je prvi put jasno poručio da je država dužna zaštititi kvalitetu života u ovom spomeniku svjetske baštine.

Naime, do sada se u raznim prilikama isticalo kako lokalna vlast treba stanarima Palače osigurati dostojanstven život. No, odgovor iz Pariza upućen udruzi "Get", koja okuplja preostale žitelje Palače i gradske jezgre, kazuje drukčije.

UNESCO napominje kako, prema članku 4. Povelje o svjetskoj baštini, svaka država kao članica globalne organizacije ima "dužnost osigurati identifikaciju, zaštitu, očuvanje i prijenos budućim generacijama kulturne i prirodne baštine smještene na svom području".

– Stoga, što se tiče značajnog gubitka populacije unutar spomenika svjetske baštine, dužnost je države kao strane da primijeni politike koje omogućuju da se spomenik stavi u funkciju života zajednice, u skladu s Praktičnim smjernicama za primjenu Povelje o svjetskoj baštini.

Nadalje, prema drugom članku Praktičnih smjernica, država kao strana mora osigurati održivo korištenje spomenika svjetske baštine – navodi se u odgovoru koji potpisuje Metchild Rössler, direktorica UNESCO-ova Centra za svjetsku baštinu.

U udruzi "Get" priznaju da su ostali zatečeni odgovorom iz globalne institucije jer su do sada glavninu pregovaračkih snaga za poboljšanje života usmjeravali na Grad Split.

– Budući da smo iznenađeni time da bismo buduće odnose trebali regulirati s državom, a ne s Gradom, pokušat ćemo doznati tko bi s njihove strane uopće bila osoba koja bi nam trebala pomoći da negativne procese, poput iseljavanja iz splitske povijesne jezgre, kontroliramo i zaustavimo.

Može biti poteškoća jer bi nam partner trebalo biti Ministarstvo kulture, a ono se u načelu ne bavi društvenim problemima – kaže dr. Ana Peraica, jedna od čelnih ljudi udruge.

Kao primjer do koje mjere je iseljavanje iz Palače uzelo maha, naša sugovornica navodi riječi njihova poštara koji tvrdi da u Palači danas živi samo 200 ljudi. Početkom Domovinskog rata na istom je prostoru živjelo oko 1500 stanovnika, a jedan od preciznih pokazatelja depopulacije Palače i susjednih dijelova centra grada je i stalno opadajući broj učenika Osnovne škole "Dobri".

Aktivisti su, također, upitali svjetsku organizaciju postoji li Izjava o univerzalnoj vrijednosti povijesne jezgre Splita i Dioklecijanove palače? UNESCO im je odgovorio da je "proces revizije još u tijeku".

Naime, iz Pariza već godinama traže objašnjenje s hrvatske adrese zašto navedeno područje predstavlja baštinu od svjetskog značenja.

Na UNESCO-ovim internetskim stranicama vidljivo je da je objašnjenje koje je poslano za samu Palaču prihvaćeno, ali još uvijek se očekuje prihvatljivije objašnjenje zašto ostatak gradske jezgre, na koji su s državne razine proširene granice te zone s "globalnim statusom", uopće spada u svjetsku baštinu.

Posljedica je to paradoksa koji se dogodio nakon što je UNESCO prihvatio grafički prikaz zone zaštite koja se proteže od Marmontove, preko Prokurativa, Trga Franje Tuđmana i dijela Trumbićeve obale na Matejuški, pa do Rive, Sinjske i Zagrebačke ulice zajedno s Pazarom, ali Ministarstvo kulture već godinama nije poslalo zadovoljavajuće objašnjenje zašto su toliki prostor proglasili svjetskom baštinom.

U međuvremenu se to područje Splita sve više devastira, kao da nije ni pod kakvom zaštitom, a kamoli pod "kapom" svjetske organizacije. Ostaci gradskih bedema iz doba mletačke vlasti gotovo su uništeni, a Pazar je u katastrofalnom stanju. Silne poduzetničke zahvate unutar spomenutih (proširenih) granica bolje je ne spominjati.

U Građanskoj inicijativi Split (GIST) napominju kako će tražiti da se ponovno pokrene izrada Plana upravljanja povijesnom jezgrom.

– Ako nisu određene univerzalne vrijednosti ovog lokaliteta, ako nije napravljena konzervatorska podloga, ako nije određena kontaktna zona i ako Grad uporno ne želi izraditi Plan upravljanja, onda nitko u Banovini nema pravo u svojim izjavama spominjati koncept održivog razvoja.

Trenutačno ne postoji nikakvo planiranje, a pojedini šerifi žive od anarhije u sivoj zoni nastaloj zbog prebacivanja loptice odgovornosti između Ministarstva kulture i Grada.

Budući da više od 10 godina Grad izrađuje Plan upravljanja, a gradonačelnik Andro Krstulović Opara izjavljuje kako taj dokument i nije potreban, tražit ćemo od ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek hitnu intervenciju po pitanju izrade toga vrlo važnog dokumenta – ističe Dalibor Popović iz GIST-a.

 

Naslovnica Split