Dalmacija Split

U ĐIRU S TURISTIČKIM VODIČIMA

Turisti 'zavladali' centrom: šetaju, razgledavaju i svašta pitaju; 'Neki traže opijate, neki profi dame, to odmah srežemo. Ali, neki se toliko oduševe domaćinima da padaju i bračne i poslovne ponude...'

U ĐIRU S TURISTIČKIM VODIČIMA
Turistički vodiči Frane Vuka i Anita Birimiša i gosti na Peristilu
Turistički vodiči Frane Vuka i Anita Birimiša i gosti na Peristilu
 Austrijska obitelj Resch i Anita Birimiša
Frane Vuka
Frane Vuka i Anita Birimiša
Kanadska obitelj na Peristilu
Anita Birimiša pokazuje austrijsku vodu koja se najčešće nudi turistima
Španjolka Paula i Anita Birimiša
Anita Birimiša

Opalila je žega neviđena, sija od gore, probija od dolje sa splitskog uzavrelog asfalta. Ovo je ono vrijeme od 30 i kusur, kada na cesti jaje na oko ispeći možeš. Grad je pobjegao pod klimu, centar su bez ijednog "ispaljenog metka" prepustili turistima. A oni zaposjeli štekate, Rivu, trče 'vamo, trče tamo… Grupiraju se pred tiramolima iz Palače, smiju im se, čude, kući to vidjeti neće. Veru se po skalinama, vise s kamenih ograda, puće se u kamere, namještaju selfie štape. Čudi se tom entuzijazmu jedan splitski penzić, pa samog sebe pita: Gospe draga, čime li se ova čeljad hrani...

Mi znamo čime se ne hrane, informaciju iz prve ruke dobivamo od Anite Birimiše i Frane Vuke, dvoje iskusnih splitskih turističkih vodiča.

- Gosti su nam nebrojeno puta rekli kako bi voljeli probati nešto naše domaće, tipa srdele, gavuni, lignjice. Zbunjuju ih nazivi u jelovnicima restorana, a znaju biti i nama neprevodivi, pa se otvori i Google help. Onda nas stalno pitaju zašto imamo toliko puno fast foodova, i to načičkanih u jednoj ulici. Čude se da je svaki portun pretvoren u zalogajnicu, i to posebno u Marmontovoj, ili Bosanskoj – vele nam ambasadori turizma, ljudi koji o gostima, sezoni, trendovima, znanje stječu ne u kancelariji, nego direktno na prvoj crti, na ulici.

Grad smrdi na brugere

Zalogajnica imamo na tone, i nećemo uljepšavati, strancima grad smrdi na burgere, friteze, pomfrite. Drukčije gledaju na miris Rive. Kada im se objasni da on dolazi od sumpora, tada postaju silno zainteresirani. Grad drže čistim, zadovoljni su i sa zahodima, ima ih na svakom koraku. Impresionirani su arhitekturom, Palačom, ali se čude zašto mi domaći kažemo da smo iz Hrvatske, a ne Croatie. I iznenađeni su kada shvate da na našim plažama nema morskih pasa i divljih nemani.

- Dosta gostiju traži pješčane plaže, iznenađeni su toplinom mora i sigurnošću koju im pruža. Znaju nas pitanjima često nasmijati. Jedan me Amerikanac na rijeci Krki pitao u koliko se sati rijeka zaustavlja. Mislio je da postoji špina koja se okrene, nakon čega se voda zaustavi. Pet godina sam se tome smijao, a onda sam šestu saznao da ima jedna rijeka vezana s branom, koja se zaustavlja pritiskom na botun – veli Frane.

Split je, njihovim očima gledano, stao uz bok Hvara i Novalje, i zadnjih nekoliko godina postaje destinacija za mladost, koja tu dolazi na momačka i djevojačka putovanja. Mahom su to Englezi, kojima nismo skupi, isto kao ni Skandinavcima, te Amerikancima. Ali zato smo preskupi našim starim prijateljima, Česima, Poljacima, Slovacima i Talijanima, koji su svoj masovni ferragosto mahom počeli prakticirati južnije od našeg akvatorija. U Crnoj Gori ili Albaniji, gdje za manje dobiju više.

- Skupi smo. I voda nam je skupa. Žalosno je da se u kafićima, restoranima umjesto naše Jamnice, Jane, Cetine nudi austrijska voda. Masovno je gosti piju. Imamo mi još tih crnih rupa, koje moramo mijenjati ako želimo biti bolji. Bankomati su šaka u oko, te kričave mašine koje vise sa starog kamena su ruglo. Tu je i vlaga u zapadnom dijelu Podruma koju treba maknuti, upozoravamo već dugo, nije je lijepo vidjeti. Pa šljunak tu gdje gosti ulaze i izlaze iz autobusa, to treba popločati, netko će tu slomiti nogu. Fali nam enoloških i gastronomskih tura u kojima se gostu neće nuditi degustacija tri čaše vina, tri kapi za 250 kuna. To je previše. I još se zna dogoditi da im se niti čaša ne mijenja. Gost odmah shvaća da je to prijevara – kažu nam naši sugovornici.

Ured im je teren

Mislite li da je lako biti vodič? E pa griješite. Ured im je teren. A po ovom zvizdanu to nije laka stvar. Frane se šali da je odjeven kao limeni vojnik iz "Čarobnjaka iz Oza". Kada su na turama, ako one nisu avanturističkog tipa, nosi duge rukave, šešir, duge hlače, svakog jutra se maže debelim slojem kreme s 50 plus faktorom. Nemaju dress code, ali pravila pristojnosti se znaju, pred goste kao ni u katedralu ne možeš doći u bermudama, majici na špaline, u japankama. A ima i takvih, i to im smeta. Katice su za sve, rade cijele godine, kod njih nema pauze, a na usluzi su i kada gostima treba pomoć policije, prva pomoć, kontakt s konzulatom…

- Svašta ljudi pitaju, posebno je neumjesno, žalosno kada dođu mlađi pa od nas traže lokaciju, kontakt gdje bi kupili opijate. To odmah srežem. A ima ih puno koji traže određenu vrstu zabave, neke profi dame, klubove s posebnom XXXL ponudom na koju su navikli u svojoj zemlji. Objasnimo im da to kod nas nije baš najpametnije mjesto za izlazak. Da će ih tu oderati do kože. Daaa, ta nam mjesta traže i mlađi i stariji gosti. No ima drugih pitanja, recimo, čude se kako ljudi žive u Palači, misle da je to omogućeno samo kraljevskim obiteljima. Čude se običaju sušenja robe, tim famoznim tiramolima, misle da je sfinga od plastike pa se šokiraju kada čuju da je stara 3500 godina. A najluđe je bilo pitanje gosta koji je nakon obilaska Palače pitao, a gdje je ta Palača – nižu naši sugovornici.

Ima i ljubavnih ponuda, na jednom privatnom vođenju Aniti, zgodnoj plavuši, klijent, bogati Turčin je ponudio odlazak u Istanbul njegovim privatnim zrakoplovom. Diplomacija naših vodiča rješava i te škakljive situacije. A rješava i one instagramskih influencera, koji Splitu sve učestalije dolaze u radne pohode.

- Samo ja sam ih u zadnje vrijeme imala desetak. Odemo dan ranije u razgledavanje, obiđemo lokacije, oni odaberu i sutra već u pet krećemo sa snimanjima. Obično su to influenceri, bloggeri ili youtuberi u pratnji profi fotografa ili snimatelja. Najdraže su im lokacije Peristil, Vidilica, Prokurative, dvor s tiramolima u centru grada, zapravo jedini vrt u Palači, Peškarija, Marjan, kale, skale, ili neke trogirske fotogenične lokacije. Takvih je angažmana sve više – veli Anita.

Turisti o nama

- Obitelj Resch iz Austrije

Na odmoru smo na Braču, u Split smo došli na jednodnevni izlet. Grad je prekrasan, arhitektura je predivna. Tek smo započeli obilazak. Ali ono što sam primijetio, što bi se moglo sanirati je vlaga, mahovina koju sam vidio na zidovima u zapadnom dijelu podruma Dioklecijanove palače. Nije lijepa slika.

Paula iz Španjolske

Grad je divan, centar grada, ovaj trg, Peristil je prekrasan. Oduševljena sam ovim što sam do sada vidjela, i zamjerki nemam. Nisam mogla vjerovati da ću naići na ovakvu ljepotu.

- Obitelj iz Kanade

Svjetski smo putnici, prije nekoliko godina smo bili u Dubrovniku. Prvi put smo u Splitu, upravo smo sišli s kruzera. Na Peristilu smo odlučili popiti piće, i moramo vam pohvaliti vodu, odlična je. Odlična. Što, austrijska je, pa zar nije ovo hrvatska voda?! Baš čudno da se to nudi ovdje kod vas. Ali s pivom, a evo piše da je hrvatsko, nismo oduševljeni. U usporedbi s kanadskim naše je bolje. Split je inače predivan. Predivan grad.

Primitivan tip turizma

Leo Nikolić, jedan od najiskusnijih splitskih turističkih vodiča, veli da se kod nas provodi primitivan tip turizma, u kojem ne postoje niše sa sofisticiranom ponudom, što se posebno odnosi na adrenalinsku i dobro osmišljenu kulturnu ponudu.

Navodi odmah i crne splitske točke, novu prometnu regulaciju na Rivi koja je, kaže, mučna i kolegama mu, gostima, domaćima. Problem je i nepostojanje koordiniranog dolaska trajekata koji sada banu svi u isti tren, pa se u desetak minuta stvori gužva sa stotinama auta… Tu je i skupa voda, različita tečajna lista u samo nekoliko desetaka metara, komunalni kaos …

- Fali nam dugoročna strategija ako se ozbiljno ovime mislimo baviti. Sve se mijenja, pa i turizam. No mi tu kaskamo – veli Leo.

 

Naslovnica Split