Dalmacija Split

ŠTO NAM TEČE IZ ŠPINA?

Jedan od naših vodećih stručnjaka za vodu upozorava: Mutnoća vode je vidljivi dio zagađenja, daleko opasniji dio je zagađenje koje ne vidite! Splitu se mora dovesti voda barem iz još jednoga pravca

ŠTO NAM TEČE IZ ŠPINA?

Dioklecijan je imao pročišćivač, kao i Austro-Ugarska kad je obnavljala vodovod, i mi smo ga imali sve do 1954. godine. "Ako je njima trebalo s onakvim aktivnostima u slivu koje su bile više-manje prirodne, bez velikih industrija i zagađivača, ne vidim kako to danas nama ne bi trebao", kazao je prof. dr. Jure Margeta, jedan od naših vodećih stručnjaka za sustave vodoopskrbe i odvodnje oborinskih i otpadnih voda, na skupu "Voda je život", koji su organizirali Vodovod i kanalizacija i Fakultet građevine, arhitekture i geodezije.

Margeta koji je bio voditelj i odgovorni projektant za više od 150 studija, idejnih i izvedbenih projekata kanalizacije, vodoopskrbe, zaštite voda i gospodarenja vodama, naglasio je tom prilikom kako u osnovi imamo dobru vodu, osim kad zbog zamućenja nismo sigurni što je došlo u vodoopskrbni sustav.

Istaknuo je da će klimatske promjene povećati pojavnost i veličinu mutnoće. Zbog toga, po njegovu mišljenju, treba planirati pročišćivač koji će osim mutnoće izdvajati i druge tvari, posebno organske. Upitali smo ga što je pritom mislio.

– To važi u slučaju ako u vodi imate jako puno bakteriološkog onečišćenja. A imate, zato vodu dezinficiramo i kažu nam da je prokuhavamo kad se zamuti. Jer u slivu Jadra ima puno kanalizacijskih otpadnih voda, cure septičke jame, nešto dolazi od klaonica, pa onda imate organske tvari od biljaka, od raznih životnih procesa u slivu… Mi taj problem, koliko znam, još uvijek nemamo, no kad dezinficirate klorom, ako imate organskih tvari, onda se javljaju organski nusprodukti kloriranja koji su kancerogeni. Zato sam rekao, ako se trudite skinuti mutnoću, potrudite se skinuti što više organskih tvari, jer onda ćemo potencijalno riješiti i tu opasnost koja je puno veća nego što je mutnoća – napominje Margeta.

Kod građana vlada neizvjesnost zbog toga što se događa iznad sliva rijeke Jadro, neki kažu da u podzemni dio dolazi svašta. Postavlja se pitanje je li ono što se događa iznad sliva, od Dugopolja, Klisa... opasnije od same mutnoće koja nastupi nakon kiša.
– Nema panike, ali malo više se trebamo brinuti jer je prije devedesete godine bila zabranjena izgradnja u slivnom području Jadra. To je bila zona stroge zabrane i ništa se nije smjelo graditi. Poslije devedesete napravljene su mikrosanitarne zone izvorišta i definirane su zone u kojima se može graditi, tada je nastala stručna podloga na osnovu koje se legalna gradnja mogla događati. Mutnoća je vidljivi dio zagađenja, daleko opasniji dio je zagađenje koje ne vidite. Otopljene opasne tvari koje mogu biti u vodi. Sve što se događa u slivu Jadra, a on je dosta velik, gore do iznad Muća… ima utjecaj na Jadro, ali pitanje je koliko je taj utjecaj velik. I koje mjere zaštite su poduzete ili nisu poduzete.

Teško je zaustaviti gradnju u području Jadra s jedne strane, a teško je naći zamjenu za Jadro s druge strane. To je jedan problem koji nećemo lako riješiti, budućnost je to s kojom ćemo živjeti.

Ono što je iznad sliva Jadra stvara veću opasnost od zagađenja, nego ono što je ispod izvora, s tog područja kiša donosi vodu i sve onečišćenje, ako ga ima, dolazi u Jadro koje mi pijemo. Toga moramo biti svjesni, sve što se nalazi na tim površinama, sve što kiša ispere završi u Jadru, jer nema gdje završiti. Muć, Dugopolje, sve što se radi u toj industrijskoj zoni, autoceste…, a ne odvedi se kanalizacijom izvan područja, završava u podzemlju i vodi za piće koju mi pijemo – objašnjava profesor Margeta.

Prema rezultatima mjerenja mutnoće splitskog Vodovoda i kanalizacije ispada da neki gradski kotarevi, poput Brda, imaju manju mutnoću vode nego je, primjerice, u gradskoj jezgri. Margeta kaže kako se voda kad uđe u neki rezervoar, prije nego dođe do potrošača, tamo taloži i izbistri. Zato je u nekim dijelovima Splita manja mutnoća prilikom mjerenja, jer imaju rezervoare koji nisu namijenjeni bistrenju, no to se dogodi prilikom mirovanja vode zato što voda sporije otječe i taloži se.

U nekim dijelovima vodovodne mreže gdje ima više vodosprema i voda prođe prvo kroz vodospremu, kao na Visokoj, mutnoća može biti upola manja negoli gdje voda vrlo brzo s izvora dođe do korisnika, pa je tamo puno veća koncentracija mutnoće.

Jedno od brojnih Margetinih istraživanja tiče se klimatskih promjena na krškim izvorima i njihova utjecaja na održivost vodoopskrbe.
– U idućem razdoblju imat ćemo manje oborina, ljeti minus 25 posto, na jesen minus 13 posto, na proljeće minus osam, ukupne godišnje oborine prema projekcijama IPCC-a smanjit će se sedam posto, ali će se zato zimi povećati sedam posto oborina. Imat ćemo više vode zimi i češće pljuskove, što znači da je normalna veća mutnoća zimi. Naši vodovodi se na to moraju pripremiti.

Možda je sve češća mutnoća koja se događa već rezultat nastalih klimatskih promjena jer imamo češće i veće pljuskove – napominje naš sugovornik.

Ljeti ćemo imati manje vode, iako je potrošnja vode daleko veća zbog turista. Kako ćemo onda vodom opskrbljivati Split koji ovisi o Jadru? Prije pola mjeseca Hrvatske vode, Splitsko-dalmatinska županija i Vodovod i kanalizacija Split potpisali su "Sporazum o suradnji za izradu idejnog rješenja za dovod vode na područje Splita" iz alternativnih pravaca, može li to pomoći?
– Projektni zadatak zato je i naručen kako bi vidjeli otkud dovesti vodu u Split, barem iz još jednoga pravca. Veća potrošnja ljeti je glavni problem, u dva ljetna mjeseca zbog turizma je veća potrošnja 20 do 30 posto. Kad ne bi bio tako velik priljev turista samo u par mjeseci, onda bi cijeli sustav bio racionalniji. Ako dovedete novu vodu, onda je dovodite samo zbog dva, tri mjeseca. Ostalih devet mjeseci ta voda i infrastruktura vam ne trebaju. Postavlja se pitanje isplativosti takve infrastrukture, ali je morate imati, ako hoćete uspješan turizam – jasan je stručnjak.

Margeta objašnjava da se voda kvari kada stoji u sustavu, pogotovo ova mutna. Prevelika sezonska neravnomjernost iskorištavanja vodoopskrbnog sustava mijenja stanje u sustavu. Kada se voda sporo mijenja ili izmjenjuje u sustavu, kada stoji danima u cjevovodu, onda se kvari pomalo, jer uvijek u vodi imate organskih tvari koje se tijekom vremena razgrađuju. To je poznati fenomen, kaže, imamo ga na svim našim regionalnim sustavima koji opskrbljuju turistička područja. Ta se voda dodatno dezinficira, postoje načini upravljanja samim sustavom da ublažite probleme.

Veći je problem ekonomski. Mogu li četiri mjeseca trošenja vode platiti investiciju? Netko mora nadoknaditi te troškove, jer ako dignete cijenu turizmu, tj. ako usluga postane preskupa, onda nećete imati turiste pa je pitanje zašto ste gradili. U suprotnom, plate domaći ljudi, oni koji vodu koriste drugih osam, devet mjeseci – smatra ovaj stručnjak.

Prije nismo imali turizam, ali smo imali industriju. Koči li sada turizam industriju tako što u ljetnim mjesecima "popije" previše vode, je li investiranje u industriju otežano zato što bi industrija konkurirala turizmu?
– Vi u Splitu imate problem jer zakonski možete uzeti s Jadra dva metra kubna u sekundi ljeti, a mi smo sada na toj granici. Prema tome da netko dođe i kaže da će napraviti industriju u Splitu, Kaštelima ili oko Trogira i da mu treba još dvjesto litara u sekundi, nemate mu odakle dati vodu, jer na Jadru nemate vode koju bi uzeli da biste je dali. Zato treba ići na novi zahvat – ističe Margeta.

Gdje bi bio zahvat da se dovede dodatna voda Splitu?
– Stari zahvat bio je ucrtan na Pranjčevićima, gdje je zahvat za regionalni vodovod Omiš – Brač – Hvar – Vis koji ima kompletan uređaj "Zagrad" za obradu rijeke Cetine. To je najstarija alternativa. Druga alternativa je bila da se uzme Žrnovnica. Zadnjih godina Žrnovnica ima dosta vode i ljeti, iz nekakvih razloga koji su se hidrološki promijenili. Treći smjer je bio da se voda dovede gore sa Cetine iz Cetinskog polja, ili čak s akumulacije Peruća. Ima puno rješenja, ali netko mora to odraditi do kraja s novim uvjetima i potrebama, i vidjeti što se isplati, pa će to financirati Europa.

No, zašto je sve propalo, a Split ima samo Jadro?
– Znaju naši političari, no neće da govore, ako danas plaćate deset kuna vodu, kad napravite kanalizaciju i sve ostalo, ne možete proći ispod trideset kuna. Toliko ćete se zadužiti kreditom. Ali, ne samo to, vi tada imate tri puta veću vrijednost infrastrukture. Morate dignuti cijenu da bi skupili novac za amortizaciju investicije. Da bi je mogli obnavljati i slično. To je nešto što će koštati nas građane, kao i za otpad. Ali zato smo dobili puno veći standard – napominje profesor.

To političare muči, kaže Margeta, oni bi našli investiciju, ali kad povećate investiciju povećali ste troškove sustava. Kad ste povećali troškove sustava – broj uposlenih, potrošnju energije, kemikalije… – netko to mora platiti. Onda morate dignuti cijenu vode, a narod se tada buni. Političari to ne vole i radije ostavljaju ovako kako jest.

Ne ide visoki standard infrastrukture bez podizanja komunalnih naknada. Jer u Europskoj uniji država to ne smije financirati. Država ne smije raditi razlike između pojedinih sustava ili gradova, jer bi morala platiti svima ili nikome. U suprotnom se radi politička korupcija, nekima dajete novce, a drugima ne dajete. Osnovno pravilo koje smo preuzeli od EU je direktiva koja naglašava da se svako korištenje vode plaća, i svako onečišćenje se plaća – objašnjava Margeta.

S novim pročišćivač i većom cijenom vode sve postaje skuplje, pa tako i gubici vode. Zamislite, platite skupi uređaj i njegov rad, dignete cijenu vode, a onda pola te vode prospete na putu do korisnika, pa milijune gubitaka koji će tada nastati, objašnjava Margeta. Naime, nastavlja, kad je voda tri puta skuplja, prosuli ste tri puta veći novac, jer ste u nju potrošili investiciju, struju, kemikalije, zaposlili osoblje na uređajima...

Mi smo potpisali obvezu s EU-om, a oni su nam obećali novac, da ćemo do 2020. godine smanjiti gubitke u vodovodnim sustavima na 20 posto. Međutim, to se neće realizirati i mi ćemo plaćati penale, a nećemo povući novac za smanjenje gubitaka u vodovodnoj mreži. To se nije dogodilo, zato jer nema učešća.

Kazali su mi iz Europske investicijske banke kako su nudili novac da financiraju nacionalnu komponentu, za onih dvadeset, trideset posto. Ali, država nije bila zainteresirana, jer se onda podiže ukupni dug države. Naša Vlada teži ući u euro zonu te ukupni dug države ne želi nikako povećati, pa se čak ide i na ovakve štednje.

'Na Karepovcu je napravljena vizualna sanacija. On je isti, ništa se nije promijenilo'

Objavili ste knjigu o upravljanju krutim komunalnim otpadom, kako gledate na pitanja Karepovca i Lećevice?
– Prema dogovoru s Europskom unijom trebali smo sanirati puno toga što se tiče krupnog otpada. U međuvremenu je došla nova strategija koja se zove kružno gospodarstvo, mi smo izmijenili naš plan upravljanja krutim otpadom kojim smo se obvezali najveći dio otpada reciklirati na mjestu nastajanja ako je ikako moguće. Na taj način bi deponije do 2030. godine morale nestati.

One neće nestati u potpunosti, ali će se bitno smanjiti količine otpada za njih. Da bi to postigli moramo izgraditi cijeli sustav sakupljanja, transporta i zbrinjavanja otpada.

Na tome se relativno slabo radi u Splitu i cijeloj ovoj regiji. Tako da bi odlagališta trebalo biti sve manje jer bi se sve trebalo reciklirati i ponovno koristiti.

Lećevica je bila planirana puno ranije od strategije kružnoga gospodarstva i moramo redefinirati uloge naših regionalnih centara za gospodarenje otpadom jer takvih deponija više ne bi smjelo biti. Najdalje u tome su otišli Međimurci, ali kako vidite ovdje kod nas se uopće ne provodi što smo potpisali.

Kako ocjenjujete sanaciju Karepovca?
– Karepovac je sanacija samo u smislu vizualne sanacije. On nije ništa sanirao što se tiče procjednih voda, jer one i dalje idu. Niti po pitanju plina, jer plin izlazi, mi ga ne skupljamo, niti spaljujemo metan. To je vizualna sanacija, kao u Zagrebu na Jakuševcu.

Sanacija je napravljena u smislu da je odlagalište zatvoreno, stavili su bunare za plinove, to donekle kontrolirano ide vani, nema galebova, nitko više ne može pristupiti smeću jer je ono nasuto kamenim nabačajem. Ali, to nije sanitarna deponija jer ona mora imati vodonepropusne slojeve dolje i gore, mora imati sustav drenaže, sustav otplinjavanja, plin se mora spaljivati. Jer metan je 20 puta jači staklenički plin od ugljičnog dioksida koji je nusprodukt spaljivanja. Zato se zahtijeva spaljivanje, kako bi se smanjilo ispuštanje stakleničkih plinova.

Dakle, Karepovac je i dalje opasan kako se i prije govorilo?
– On je isti, ništa se nije promijenilo, osim što smo eliminirali galebove i veliki smrad. Predstavljao je veliki problem jer nije bilo prostora za daljnje odlaganje. I stvoren je novi prostor za odlaganje sljedećih pet, šest godina dok se ne nađe neko drugo rješenje.

 

Ono što je iznad sliva Jadra stvara veću opasnost od zagađenja, nego ono što je ispod izvora. S tog područja kiša donosi vodu i sve onečišćenje, ako ga ima, dolazi u Jadro koje mi pijemo

 

Naslovnica Split