Dalmacija Split

Kuda idu divlje svinje?

Dok jedni žale za najpoznatijim splitskim veprom koji je brutalno usmrćen, drugi jedva dočekali odlazak divlje beštije s Marjana

Kuda idu divlje svinje?
Neuhvatljivi marjanski vepar podijelio je Splićane: dok su jedni jedva čekali da šumska zvijer po svaku cijenu nestane s Marjana kako bi mirno i bez straha mogli šetati i rekreirati se, drugi su mu nadjenuli ime i željeli ga zaštititi

Da je preživio još mjesec dana, obilježili bismo dvije godine od kada se najpoznatiji splitski vepar, kojeg je javnost od milja nazvala Špiro, pojavio na stranicama naših dnevnih novina, a time i prvi put u medijima.

Prisjetili smo se 23. veljače 2017. godine kad je objavljeno svjedočanstvo prvog svjedoka, Zorana Jovanovića, koji je šetajući u sumrak sa svojom kujicom Belom, na predjelu između Sedla i bivšeg Zoološkog vrta, imao bliski susret s tom divljom životinjom. Od tada se javnost pita otkud se takva "beštija" smjestila ispod marjanskih borova.

No, prije nego što je postao "javna životinja", tada bezimena divlja svinja već je mjesecima rovarila rupe po marjanskim poljima. Robert Koharević, tadašnji čelnik Javne ustanove za upravljanje park-šumom, u travnju 2017. godine za "Slobodnu" je kazao da već neko vrijeme "lovaju" divlju svinju, no da nisu željeli dizati paniku u javnosti.

– Još od sredine prosinca (2016. godine, op.a.) povremeno dobivamo prijave da je divlja svinja viđena na različitim lokacijama od Sedla do Vile Dalmacije. Ophodnje su pojačane, surađujemo i s Veterinarskom inspekcijom, ali mi smo tu bespomoćni jer ovo nije lovno područje, pa će policija kojoj smo prijavili slučaj postupati sukladno svojim mogućnostima – kazao je tada Koharević.

Noćna mora poljoprivrednika

Tako je poznata divlja životinja u urbanoj sredini provela više od dvije godine. Svjedoci Špirova uglavnom noćnog djelovanja tada su prijavili susrete s četveronošcem teškim od 70 do 80 kilograma, koji čini veliku štetu na poljoprivrednim kulturama. Uništavao je maslinike, vrtove, voćnjake, strašio pse u šetnji, zadavao muke vlasti u Banovini, a bio je i tema sjednica Gradskog vijeća, koje je bespomoćno raspravljalo o divljoj svinji s Marjana i tražilo način kako ukrotiti njegov "slobodan duh". Tijekom te dvije godine naš je Špiro rastao i sazrijevao te postajao sve mudriji u preživljavanju, što su nam potvrdili i lovci koje je nekoliko puta nasamario u brojnim pokušajima da ga ulove.

Osim učestalih dojava građana koji bi iz daljine fotografirali poznatog vepra i crvenom bojom ga zaokružili na slikama, sami smo nekolicinu puta pratili njegove tragove i pokušali pronaći splitskog "ljubimca". Obitavao je najčešće na južnim padinama brda, te u onih 70 posto nepristupačne marjanske šume. U posljednje vrijeme građani su ga sve češće viđali u rekreaciji na trim-stazi.

Neuhvatljivi marjanski vepar podijelio je Splićane: dok su jedni jedva čekali da šumska zvijer po svaku cijenu nestane s Marjana kako bi mirno i bez straha mogli šetati i rekreirati se, drugi su mu nadjenuli ime i željeli ga zaštititi. Tako je Špiro dobio svoju stranicu na Facebooku s ciljem da ga se vrati u njegov prirodni okoliš, bez angažiranja lovaca.

Likovni motiv

Pisao je na toj stranici i svoj dnevnik s demantijima na tekstove koji su se o njemu objavljivali u medijima. Zavoljela su ga i djeca Osnovne škole "Marjan", koja su s članovima zadruge "Telegrin" radovima od gline poslali podršku omiljenom vepru u želji da što duže obitava u njihovu susjedstvu.

Nažalost, ta želja im se nije ispunila, a Špiro je, upravo prije najavljene sječe 20 tisuća stabala zaraženih potkornjakom, napustio svoju zelenu oazu te neslavno i tužno napustio ovaj svijet. Sreća u nesreći, nije on bio onakav kakvim su ga neki htjeli prikazati. Sve vrijeme provedeno pokraj ljudi nije nikoga napao. Ako ništa, možemo biti mirni znajući da Špiro neće patiti gledajući stabla voljenog Marjana kako padaju pod silinom nametnika i teške mehanizacije.

 

Naslovnica Split