Dalmacija Split

'SLOBODNA' U INSPEKCIJI KOTARA

Elitni splitski kvart s legendarnom plažom vapi za ulaganjima: Bače cijeli proračun 'spržile' na sport, a komunalu tko šljivi

'SLOBODNA' U INSPEKCIJI KOTARA

Toboganom dječjeg igrališta kraj popularnog 'Žbirca' mališani se spuštaju ravno na grbavi beton i komade konstrukcije. Četiri spremišta za bicikle obrasla su u korov i također prijete djeci

Potezi Tomislava Zaninovića, predsjednika Gradskog kotara Bačvice, jednako su genijalni koliko iracionalni, nelogični, kontradiktorni.

Cjelokupan prošlogodišnji kvartovski proračun isključivo je otišao na sport. Zaninović tu dužnost obnaša već sedmu godinu i, koliko pamti, ne zna da je ikad išta davao na komunalno uređenje. Ma kakvu infrastrukturu, nogostupe, šahtove i ostale, govori u nevjerici, "gluposti na koje drugi kvartovi troše čitavi proračun".

Ali zato uspijeva ono za što smo do sada vjerovali da je nemoguće - natjerati Banovinu da tom kotaru financira projekte, ali i kako kaže "komunalne gluposti".

– U prvom mandatu napravio sam dječje igralište na Toću za 350 tisuća gradskih kuna, u drugom street workout park od 650 tisuća kuna. Nećete takav naći nigdje po gradu, atestirane sprave su iz skandinavskih zemalja, veliki je prostor dolje, okoliš uređen. Nema takvog sadržaja – ponosno će Zaninović koji dodaje:

– Ako bog da, ovo će mi biti treći mandat i već do ljeta bismo mogli imati sportsko igralište "Baterije", dugo sedamdeset metara. Uštedio sam 200 tisuća kuna da kupimo opremu. Trebao sam davati po 100 tisuća kuna prošle i pretprošle godine, dakle kotarske proračune za street workout, ali budući da nam je Grad to u cijelosti financirao...

Nije mi jasno. To znači da dvije godine vi ni lipe niste potrošili na nogostupe, rasvjetna tijela?

– Za komunalne zahvate? Ne.

Parkirališna mjesta, šahtove - ništa?

– Ne.

Dvije godine ništa?

– Dvije godine proračuna sam uštedio. Kako to mislite ništa, kad smo napravili street workout park? Mislite, nogostupe? Ma kakvi. Zašto bi trošio proračun na to? Ima tamo gradska komunala, oni to srede, plate iz Grada. Kad bi Kotar trošio na te nogostupe i ostalo, što bi onda od nas ostalo?

Postoji nesuvisli kotarski pravilnik. Morate 80 posto davati na komunalu, a 20 na društvene aktivnosti.

– Dobro, što se tiče društvenih aktivnosti, mi imamo...

Financirate malonogometnu ekipu?

– Je, izbornik sam.

Tu je prošle godine otišlo više od 20 tisuća kuna.

– A slušajte.

Kako se drugi momci po gradu sami organiziraju ako žele igrati balun u službenim ligama.

– Kako mislite "sami"?

Skupe se igrači, "ti Marko daj 50, ja ću dat 50 kuna", plate kotizaciju i iskaznice, traže sponzore, vidi se po imenima momčadi...

– Zašto bi oni to plaćali kad ja to mogu preko Kotara financirati? Tko će momcima iz kvarta dati taj novac? Što vam je, nemaju oni za kavu, a kamoli za platiti 12 tisuća kuna godišnje koliko košta ova splitska liga gdje igramo.

Iz svog džepa financiram ostalo, dresove. A gdje je svaki put ostati na pivu! Sve ja to plaćam, jer, meni su momci dragi, to mi je neki ispušni ventil, da pobjegnem iz kuće. Mi ne trošimo na nebitne stvari, na neke domjenke, to ni lipe. Ovo je pohvalno.

Grad vam je platio street workout park u cijelosti, onda ste vi s tim novcem odlučili izgradit još jedno igralište. U životu postoji i kultura, i umirovljenici.

– Ne. Mi smo s tom ušteđevinom kupili komunalnu opremu za projekt vrijedan milijun kuna.

Za projekt sportskog igrališta?

– Da! Ajmo nazad na "Baterije". Reklo bi se da je na Bačvicama sve elitno, ali nije. U teritorijalno najvećem kvartu djeca su zakinuta za bavljenje sportom. Ravnatelj Osnovne škole "Pojišan" i Vijeće roditelja dali su sva školska igrališta na upravljanje privatnoj firmi. Jedina alternativa su "Baterije", a na njima se 25 godina ništa nije radilo. Puno je tamo stakla, boca, rupe su po asfaltu, djeca padaju, lome ruke i noge – nabraja Zaninović.

Da zapravo krije od svijeta svoju ljubav prema nogostupima, doznali smo šetnjom Bačvicama. Nogostupi su tamo zaista očajni, ali ako mu skrenete pažnju, šef kvarta će vam pomoći. Posvjedočile su nam to dvije gosopođe ispred frizerskog salona u Gupčevoj. Djelatnica Sanja Šitić priča kako je odmah priskočio kad mu je savjetovala da sredi malo ispred njihova portuna:

– Zaninoviću san rekla da nan betonira ovde i tamo i stvarno je čovik to organizira! Ljudi su tu padali po putu jer su bili podignuti trotoari. To je lani napravljeno, stavljen je beton.

Kotarski problem su, kaže, i škovace. Nedostaje zelenih otoka, glomazni otpad se baca na sve strane.

– Ljudi će sve donit tu, i lavandin, školjku, prozor. Stoji nekoliko dana, onda valjda vide ovi "od Grada". Grane, mašine, trosjedi, dvosjedi... – nabraja frizerka dok stavlja ručnike na sušilo. Kaže, ma nije uopće na Bačama tako loše, redovno se čiste i ulice.
Ivanka, vlasnica salona, smatra nedostatak parkirališta problemom:

– Zorom je pauk prije diza aute, pa su se svi doveli u red i paze kako parkiraju. Turisti su jako pažljivi. Oni će vas pitati smiju li, ali nekad se nasade oni s kamp kućicama. Žive besplatno po dva, tri dana. Nije često, ali se zna dogodit. To bi Grad triba regulirat.

Sve u svemu, nije ovo najveća rupa od kotara. Ali zato se svi žale da zna biti smrdljivo. Svi sugovornici požalili su nam se na vlasnike pasa riječima da se njihov kotar tretira kao veliki park za kućne ljubimce.

– Zna nan bit ajme! Liti vonja, ovde svi krepaju od smrada – zgraža se frizerka Sanja, a Ivanka složno klima glavom.
Prošetali smo i Hektorovićevom, gdje nas je gospođa koja je htjela ostati anonimna uvjeravala da je njezina ulica najsmrdljivija.
Kazala nam je da njihovu i susjednu Rooseveltovu ulicu nisu posipali solju kad je padao snijeg.

Susjeda joj, Vesna Kresić-Pavičić bila je rječitija:

– Ispred zgrade nam je stablo uvenulo. Ne znamo jesu li "Parkovi i nasadi" ovlašteni za to, vidim da livadu ispod nas stalno kose. Ne znamo čija je ni ta ni ova – pokazuje Vesna. Napadaju bilje po kotaru i palmina pipa, a možda čak i potkornjak. Nismo stručnjaci, no u školskom dvorištu vidjeli smo ostatake grana iz kakvih se nametnik, tvrde znanstvenici, razvija.

Hektorovićeva ulica ne tako davno postala je jednosmjerna, ali dio vozača, uvjerili smo se, to ne poštuje.

– Jedini pristupni smjer je preko Firula i naokolo, a prije smo mogli ići našom ulicom. Ovdje nema busa, na Poljičku se popnemo. Ma da, ne znam kako stariji ljudi to izdrže. Nekad je bus vozio i dolje do plaže – priča nam ona anonimka.
Vesna se slaže, nerado priznaje, dogodi se i njoj da nekad zaboravi i krene u krivom smjeru.

– Roditelji voze djecu u vrtić tako. Dođe netko iz drugog smjera i vježbaš rikverc. A nije ni to najgore. Problem je "frižavanje" auta. Nekoliko puta mi se to već dogodilo. Prođu s ključem, uopće ne znaš zašto – svjedoči stanarka Hektorovićeve, a to nije najgore što joj se dogodilo:

– Dvije pljačke su bile ljetos, kod mene i u susjeda. Prvi put u masu godina. Policija kaže da su bili neki Bugari. Promatrali su koliko nas ima, kad tko izlazi. Gošće su išle na kupanje, oni su uletjeli u kuću i ukrali mi keš i zlato.
 
Ne tako daleko od njezina doma nalazi se Šoltanska ulica. Da ovo ne bude jedina kvartovska inspekcija gdje nismo spomenuli termin "imovinskopravi problemi", sjetit ćemo se da je i dalje nedovršena.

OCJENE
Kvaliteta života 5
Komunala 3
Urbanizam 3
Okoliš, lokacija 4
Infrastruktura 2
Javni sadržaji 4

SVE ZA BALUNJERE: Na raspolaganju gotovo 150.000 kuna
Gradski kotar Bačvice u 2017. potrošio je 20.600 kuna komunalnih obveznika na svoju malonogometnu momčad. Od toga je 11.000 kuna uplaćeno Udruzi za mali nogomet za momčadsku članarinu u Trećoj ligi.

Zatim su tu 4500 kuna troškova sportskog natjecanja, a 5100 kuna plaćeno je Obrtnoj tehničkoj školi za unajmljivanje dvorane tijekom listopada i rujna za balunjerske treninge.

Mimo toga, za projekt sanacije, te opremanje igrališta 'Baterije' izdvojene su 208.732 kune. Ovogodišnji kvartovski proračun iznosi 148.550 kuna, a u 2016. bio je 118.400 kuna i tada je ostalo nepotrošenih 820 kuna.

 

Naslovnica Split