Dalmacija Split županija

dame sa značkom

One su glavne zvijezde na Hvaru, njih se prati i snima, dojavljuje se njihovo kretanje: 'Bilo bi lipo da su se najavile ka šta se to vanka radi, a ne ovako da me u podne dižu iz kreveta'

dame sa značkom

Tko god posjeti grad Hvar, nebrojeno puta proći će preko Pjace ne pridavajući tome preveliku pažnju.

Promatrat će štekate, slastičarnice, užurbane konobare i vlasnike kojima je uvijek prošla sezona bila bolja. Taj glavni trg s prepoznatljivom katedralom pješačko je sjecište preko čiji kamenih ploča ni u petak niste mogli proći, a da se ne laktate s Japankama u bikinijima, da se bar jednom ne izmaknete glasnom dostavnom vozilu, da vas bujica užurbanih šetača ne odgura pred izlog pekarnice gdje je komad pizze 40, kebab 80 kuna, a pokraj bureka ne piše koliko ga cijene.

Tu, ispod kampanela, u svom tom lijepom ljetnom kaosu, vjerojatno ne biste ni primijetili četiri sasvim posebne žene.

Žene koje su primijetile da smo u uvodu ovog teksta nabrojali nekolicinu prekršaja.

Ove sezone državne inspektorice glavne su zvijezde na Hvaru.

Njih se prati, njih se snima. Mještani jedni drugima dojavljuju gdje su bile, kojom kalom prolaze, što su obukle. Njihove fotografije kruže mobitelima ugostitelja i trgovaca. Pred njima bježe neprijavljeni radnici, njima u lice zamuckuju voditelji objekata, s njima se prepiru nasrtljivi muževi vlasnica restorana, ne puštajući ih u pregled kuhinje.

A one hodaju ponosno ističući značke.

Da ih upoznamo, poveo nas je Andrija Mikulić, glavni državni inspektor. Našli smo se ispred sezonske pekarnice na Pjaci, u koju će nekoliko sati poslije upasti tržišna inspektorica i utvrditi niz nepravilnosti.

Mikulić nas uvjerava da, suprotno uvriježenom mišljenju, Državni inspektorat Republike Hrvatske (DIRH) nastoji biti što uočljivi.

– Ne skrivamo se, namjerno govorimo da dolazimo. Stigli smo službenim automobilima, želimo biti uočeni, želimo biti partneri gospodarstvenicima, želimo prevenirati i educirati, a ne samo kažnjavati – odmah poentira, pa nam tu tezu dokazuje činjenicom da za novine izjavljuje sljedeće:

– Ukupno je na Hvaru 20 inspekcija – turistička, tržišna, veterinarska, sanitarna, rudarska i radna inspekcija, te inspekcija za opremu pod tlakom. Prekjučer smo obavili 54 nadzora, utvrdili 49 nepravilnosti, donijeli 14 upravnih rješenja o otklanjanju nedostataka. Nakon nekog roka kontroliramo jesu li ispravili nedostatke, a ako se opet utvrde manjkavosti, kažnjavamo. Ovo je osma koordinirana akcija, najavljujem još tri do kraja sezone – precizira glavni državni inspektor dok nam se pridružuje načelnica hrvatske turističke inspekcije.

Unatoč zvučnim funkcijama i oni idu po terenima. Sezona je. Posla na pretek. Kad će ako ne sada? U petak su, eto, baš na Hvaru zaplijenili 62 kilograma dagnji jer nisu imali papire o sljedivosti. Ribar koji ih je prodao restoranu nije imao obrt, pa se ne zna odakle stižu. Školjke su poslane na uništenje, a budući da je prekršaj ozbiljan, išao je i optužni prijedlog.

Otok obilaze i spomenuti inspektori opreme pod tlakom, a ako ste se pitali je li to zbog nedavne eksplozije plinske boce u Splitu, na trgu koji se kao i ovaj hvarski zove Pjaca, moramo kazati da ste u pravu.

Kontroliraju i ronilačku opremu, pa je tako inspektorica jučer izdala prekršajni nalog od pet tisuća kuna jer radnici centra nisu bili osposobljeni za rukovanje bocama pod tlakom. Sanitarna inspektorica provjerava i mjeri li se ujutro i navečer temperatura u restoranskom hladnjaku i prolazi prstom preko prašnjavih regala, a iz njezine nadležnosti samo jučer naplaćeno je 14 kazni.

Trgovačka inspekcija našla je na policama po život opasne lampice koje bi, da dođu u dječje ruke, lako mogle dovesti do kobnih posljedica. Zapravo je nemoguće nabrojiti sve uspjehe DIRH-a zadnjih dana na Hvaru.

A inspektorice su nestrpljive da prođu još jednom zagušenom Pjacom i krenu u novi radni dan. Vade tablicu. Isprintan je plan kuda treba ići. Na dogovoreno mjesto susreta stigao je od svake inspekcije jedan predstavnik. Sad je tu i nešto muškaraca. Raspoređuju se. Odlučeno je da ćemo mi poći s radnom, sanitarnom i turističkom inspektoricom te turističkom načelnicom u obližnji kafić.

Imena im, primijetit ćete, ne spominjemo, a nismo ih ni fotografirali. Istina, svi ih na otoku već znaju, ali pred njima je još mnogo godina rada.

Kraćom šetnjom došli smo do odredišta. Sve četiri žene stale su za unutarnji šank omanjeg kafića, odložile na njega fascikle i izgledale kao da će naručiti koktele.

A onda su izvadile značke.

Načelnica turističke inspekcije prestravljenim konobarima predstavila se i upitala:

– Koja ste vi vrsta?

– Samo radnici – kazao je zatečeni mladić te zastao pri brisanju čaše krpom.

– Ne, ne. Mislim, koja ste vrsta objekta, jeste li restoran, caffe bar, fast food? – pojašnjavala je načelnica.

Zanima je otkad su ovo dvoje u radnom odnosu, je li to gdje se nalazimo i sjedište i lokacija obrta, gdje je vlasnik, može li doći i donijeti rješenje o registraciji djelatnosti...

Ne čekajući njegov dolazak, krenule su u obilazak. Svaka na svoju stranu.

U zahodu kojem biste kao laik teško našli zamjerku, utvrdile su da nedostaje kuka za vješanje odjeće i ključ, negdje iza šanka skrivena je zabrana usluživanja alkoholnih pića maloljetnicima, da se unutra ne smije pušiti nije jasno istaknuto, a reklamne šibice s logom kafića dijele se na šanku. Knjiga žalbe više ne postoji, ali zato morate imati ispravno istaknut način o podnošenju prigovora. Turistička inspektorica pitala je konobaricu gdje se on nalazi.

– A mislite ono šta je umisto knjige žalbe? Imamo mi to, mislin nemamo sada, na računu je, na računu budu ti podaci.

– Kako molim? – upita načelnica hineći da je začuđena, a zapravo se ovakvih odgovora naslušala na pretek.

– Ako pitaju mi ćemo in reć kako će podnit prigovor. Virujte vi meni, znaju di će podnijet prigovor ako žele – muljala je nevješto djelatnica.

Srećom, inspektorica joj nije zamjerila. Ne gubeći vrijeme na objašnjavanje i prepirke, iz torbe je izvadila primjerak tog dokumenta i predala ga konobarici da ga zalijepi na zid. Za ove prekršaje vlasnik, koji je upravo ulazio preko vrata, neće dobiti kaznu, već će ga se samo opomenuti. Ali da se, recimo, reklamirao kao restoran, a radi kao kafić, za to nema takozvanog "oportuniteta". Cilj je, kazao je Mikulić, prevencija i edukacija.

– A šta je ovo pun mi je kafić žena! To mi se nije nikad dogodilo! – viče s vrata ozareni ugostitelj. Sretan je, zaista je, da vidi inspekciju:

– Ma neka ste vi meni došli svi odjednom, bolje da to riješimo odma nego jedan po jedan da dolazite, pa daj ovome papir, daj onome – argumentira svoju euforiju.

Kasnije nam je kazao da bi isto "bilo lipo da su se najavile ka šta se to vanka radi, a ne ovako da ga u podne dižu iz kreveta".
E, a poduzetnici i ne znaju kako su ove dame dobre. One mogu, kad bi htjele, zatvoriti objekt dok traje inspekcijski nadzor. Iako im zakon to omogućava, priznaju da to ne čine jer bi tako radile na štetu gospodarstva.

Nastoje biti diskretne, ali isto im smeta da su se, kažu, "ugostitelji razmazili" i ne znaju za to njihovo pravo, pa ih često ostave da čekaju dok usluže mušterije. Ni potrošači ne znaju sve svoje pravne mogućnosti. Recimo, ako vam se čini da ste dobili premalo votke u Cosmopolitanu ili ako vam je porcija bifteka neobično sitna, imate pravo tražiti normativ.

– Neki su ljudi alergični. Hoće vidjeti koliko čega se stavlja u određeno jelo, napitak, i na to ima svako pravo. Konobar mora pokazati normativ na zahtjev gosta. Imali smo prijave na to – veli inspektorica.

Ugostiteljima je bolje da poštuju pravila i da ne podcjenjuju moć prigovora DIRH-u. Evo, ako vam na pisani prigovor vlasnik ne odgovori u roku od 15 dana, onda je u prekršaju. Ne samo što će platiti kaznu nego će mu doći i inspektori i naći ostale manjkavosti za koje nije ni znao da ih čini.

Upravo to je najčešća izlika. "Nisam znao." Ide i u rečenice poput "nisam znao da ne smijem točiti alkohol maloljetniku". Postoji i "nisam mislio", poput "nisam mislio da će se inspektori vratiti nakon što su me upozorili da izvjesim obavijest, pa je zato nisam ni stavio".

Ali, hoće. Budite uvjereni. Jer oni su uvijek tu da paze na našu sigurnost. A nju čini i ključ zahodskih vrata i pečaćenje ilegalnog smještaja. I uništavanje opasnih lampica i zapljena zaraženog mesa. Šteta, jedino, da su pedoće morale stradati.

Zaraženo meso oko Zadra

Mikulić nam usput dobacuje još jednu zanimljivost:

– U tijeku je velika koordinirana akcija između nas i MUP-a gdje su zatečene velike nepravilnosti. Akcija je pomno pripremana, dala je rezultat i znak je da sustav funkcionira, da informacije ne cure. Nisu uspjeli počistiti dokaze prije nego smo stigli – zagonetno će Mikulić, ne želeći nam otkriti konkretno o čemu se radi, ali neslužbeno doznajemo da je riječ o procesuiranju vezanom za preprodaju možebitno zaraženog mesa i mesnih prerađevina u okolici Zadra.

Zapečaćeni virski apartmani

– Sad smo došli s Vira, tamo smo pet apartmana zapečatili trakama na 30 dana. Bili su potpuno nelegalni, nisu registrirani, ne prijavljuju goste, naplaćuju na crno. Neki odmah kažu da su gosti, drugi ne želi priznati, ali čim kažemo O.K., sad ćemo u pretres, onda priznaju. Njihova izjava je dostatna da bi "iznajmljivači" bili proglašeni krivima – poručuje Mikulić.

A kazne od 10 do 30 tisuća kuna, koje ilegalce čekaju, ništa su u odnosu na ono što bi ih moglo snaći ponove li djelo:

– Tad slijedi zatvor do šest mjeseci i osim što naplatimo kaznu, oduzimamo imovinsku korist – dodaje Mikulić.

Naslovnica Split županija