Dalmacija Šibenik

šok u turističkom mjestu

U potrazi za lukavom lijom čije su snimke preplavile društvene mreže: 'Da jedna? Ja sam ih vidila tri. Šetaju uz more k'o ministrice'; Upućeni tvrde da su u brdima sve potamanile

šok u turističkom mjestu
Teta lija bezbrižno, kao gospođa, ogrnuta u svoj kitnjasti rep i šiljastu njušku, šeta gradskim ulicama
Teta lija bezbrižno, kao gospođa, ogrnuta u svoj kitnjasti rep i šiljastu njušku, šeta gradskim ulicama
Mile Vučić: 'Gore je u brdu sve potamanila, zeca, jarebicu, pa ide ovamo di sve miriše'
Robert Bačić, vlasnik pečenjare
Gordana Kaurin i Selma Bosotin: ‘Ode u Zatonskoj ulici vidila sam i malo divlje prase’
Stipe Bosotin: 'Ne radi se o lisici, neogo o lijanu'

Kad se želi opisat misto koje je Bogu iza nogu, onda se kaže da u njemu "vuk poštu nosi, a lisica zvoni podne".

Ali, kad lisica osvane ili omrkne u turističkom mjestu kao što su Vodice, koje su zasigurno u "top ten" hrvatskih ljetovališta, kada se teta lija snimi kako bezbrižno, kao gospođa, ogrnuta u svoj kitnjasti rep i šiljastu njušku, šeta gradskim ulicama, onda to odmah postane "vijest dana". Koja se kao požar proširi Fejsom, portalima i društvenim mrežama.

Još kada se vodička gradska uprava oglasi upozorenjem: "Ne ostavljajte hranu za kućne ljubimce vanka kuća, ne hranite mačke oko kontejnera za smeće, pazite na kante za otpad, držite ih zatvorenima", pomisli čeljade da je riječ o kakvom ozbiljnom prirodnom poremećaju, posljedici globalnog zatopljenja, podizanju razine mora... Tipa "sve lisice iz gore spustile se na more".

Zdrava životinja

Ali, vraga, ništa od toga...

"Najvjerojatnije je riječ o jednoj jedinoj lisici. Ona vam je noćna životinja koja po danu u nekoj rupi, nekom skloništu, spava, a po noći izlazi u potrazi za hranom. Njezin je radijus kretanja ogroman, ona u jednoj noći može tražeći hranu prijeći na desetke kilometara, pa se sad može vidjeti na predjelu Blata, a onda nakon par sati, na Stabline, kilometrima daleko. Ljudi su je slikali uz cestu, što znači da se ne boji ljudi, približava se kućama.

A ono što se iz slika dade vidjeti, čini se da je riječ o zdravoj lisici, ne vjerujem da ima opasnosti od neke bolesti, kao što je bjesnoća. Jer, već nakon mjesec-dva lisica zaražena bjesnoćom smršavi, ima neuredno krzno, neugledna je. Ova naša je ka manekenka!"

Razgovaramo o liji sa Stipom Bosotinom, koji o njoj zna toliko da bi bez problema mogao proći ispit za lovca. No, prošao je on njega davno, jer riječ je ujedno i o bivšem predsjedniku vodičkog Lovačkog društva "Sokol", pa i o lovočuvaru.

Nema toga što taj ne zna o lisici. Pardon, on čak smatra da se u ovom slučaju radi o – lijanu.

Dakako, kad su gledali što će i kako će, kontaktirali su u vodičkoj gradskoj upravi i "AS Eko", koji je nadležan za zbrinjavanje pasa i mačaka lutalica, ali budući da je riječ o divljoj životinji, oni nemaju nikakvog ni alata ni znanja da je uhvate, eventualno bi mogli, kao u filmovima, djelovati nekakvom puškom za omamljivanje, odnosno uspavljivanje, a to je lakše reći nego učiniti – gotovo pa nemoguće.

Lovcima su također vezane ruke jer ne mogu u neseljenom mjestu djelovati s oružjem, ne smiju čak ni u krugu od 300 metara od naselja. Ispada da nije ni u čijoj nadležnosti, zasad još ni Veterinarske inspekcije, pogotovo što nije agresivna, nije nikog napala. Je, dolazi blizu ljudima, može je se slikati, ali se i ne približava previše, makne se kad joj se idete približiti. Izgleda, pravi neki mali lukavac. Živi na ivici, sasvim da se ne bi našao u "marici".

Cjepivo iz zraka

U prilog mu ide i statistika. U Hrvatskoj, naime, još od 2014. godine nije zabilježen slučaj lisice zaražene bjesnoćom, pa izgleda da je ta zoonoza – bolest zajednička ljudima i životinjama – u nas istrijebljena. Zadnji slučaj bijesne lisice u Vodicama zabilježen je nekoliko godine prije, 2010., kada je na poljskom putu kod Račica lisica napala maslinara i ugrizla ga za nogu. On ju je usmrtio velikim kamenom sa suhozida, a analiza je pokazala bjesnoću.

Dobio je nakon toga terapiju, i dandanas je živ, a hajka koju je LD "Sokol" tada pokrenuo dovela je do odstrela sedam-osam lisica, od kojih ni jedna druga nije bila bijesna. Otada se obavljalo i cijepljenje lisica mamcima s cjepivom iz zraka, što je dodatno suzbilo pojavu bjesnoće. Zapravo, osim lisica, u Vodicama bilježe i pojavu kuna, lasica, pa čak i vuka, koji se rubno pojavljivao u Gaćelezima, što je deset kilometara zračne linije od grada.

"Prije tri godine, već je i vuk viđen pet kilometara od Vodica, što je znak da se i on privukao bliže naselju, što znači da bi on za koju godinu mogao doći do ruba grada. U zaleđu više nema ljudi, nema stoke, dolaze i divlje svinje, koje se sve manje boje ljudi; dolaze na otoke na kojima ih nikad nije bilo, kao na Zlarinu i Žirju. U Vodicama ih nije bilo nikako do 1986., mi nismo ni znali kako izgledaju. Danas ih ima koliko hoćeš, i to 500 metara od naselja", veli nam Bosotin.

Dakle, da se vratimo na lisicu – ili lisice – s njom je situacija trenutačno "promatraj i javljaj". Ako se primijeti nešto neuobičajeno, ministarstvo bi, smatra, trebalo propisati kakvu izvanrednu mjeru, dopustiti nekakav odstrel, pustiti lovce i pse.

Zasad za to nema potrebe jer lija pokazuje "zdrave nagone". I sliči na naslovnicu "National Geographica". Slikana tri-četiri puta u zadnja dva mjeseca. Zapravo, da nije društvenih mreža i toga što svatko ima fotoaparat na mobitelu, pitanje je bi li itko i primijetio da se lisica vrzma po rubovima Vodica.

Tko bi smio i reći da je vidio lisicu kako se šeta oko smeća? Mislio bi da je pas, ili bi šutio od straha da ga ne proglase pijancem kojem se svašta pričinja!

"Znate di ćete vi otić? Pošto više niko nema u Vodicama kokoše, naše selo je postalo grad, a u njemu je zabranjeno držat perad, osim ako nisu kućni ljubimci, papige Šime Pelajića Brunca, otići ćete lipo u Zatonsku ulicu. Tamo vam je pečenjara Bačić, peče janjce, prasce i koke, tamo ćete sigurno nać ili lisicu, ili nekog ko ih je vidija", savjetovali su nas Vodičani. I pogodili. Jer i mi smo misto lako našli po mirisu, a kamoli ne bi lisica.

Došle nam iza leđa

A pokraj pečenjare, u trgovini "Brundo", trgovkinja Gordana Kaurin odmah nam je dala pravu informaciju. "Da jedna lisica ? A ja ih sama, na svoje oči, tri vidila. Jedna s jedne, a dvi s druge strane ceste. Šetaju ko ministrice!" veli nam Gordana, a uto nailazi i Krešimir Ševerdija, predsjednik vodičkoga Lovačkog društva.

"Ne samo da se one šetaju kao ministrice, nego su one i pametne ka da su ministri. Vidite li ono brdo priko puta? To vam je Orlov krug. Na tom je brdu ganjaju lovački pasi, po njemu pucaju lovci, a ona je lipo za to vrime došla ode, nama i njima iza leđa, na rub grada. To je lukava i pametna beštija, lisica je to. Pametna po raci, a ova je izgleda još i posebno pametna. A ako ih ima više, onda to znači da se i okotila negdi ode u blizini, zasnovala familiju", govori nam Ševerdija dok čeka u redu za spizu.

Gužva je ka za loto, a ništa manja nije ni u "Brunda", di nas Gordana i šefica Selma Bosotin – nije ništa u rodu dogradonačelniku Stipi – časte pićem.

"Svašta vam mi ovdje vidimo. Ja sam ovdje u Zatonskoj jednom vidila i malo divlje prase. Što sam napravila? Zatvorila vrata. Bilo me strah, ne od praščića, nego toga što sam pretpostavljala da je i mama negdi u blizini. A ona u takvoj situaciji i nije baš za šalu", veli nam Gordana.

"Ništa to nije čudno, ja sam gledao praščiće od jedno 35 kilograma kako iz Zablaća plivaju prema drugoj strani kanala, Martinskoj. I Veljko Rogošić bi im na brzini pozavidio! A za lisicu je normalno da šeta blizu kuća. Što će drugo? Kokoša nema, gore je u brdu sve potamanila, zeca, jarebicu, ništa njoj ne promakne, pa ide ovamo di sve miriše", mišljenja je i Mile Vučić, lovac s 25 godina lovačkog staža.

"Roberte, ne triba ti bolja reklama za pečenjaru. Ovo ti je kompliment. Sve lisice iz gore zbog tebe su se, tvojih koka i gudina, spustile na more. I cijena! Di to ima, bogati, vruća prasetina po 90 kuna. A janjetina pod 180! Još sad kad te metnu u novine, i vukovi će nagrnut", hvataju u đir gazdu Roberta Bačića stalne mušterije, već kako je to u nas običaj.

Dobro smo im došli i mi i lisice, začinili smo im dan. "Ostani!" viču jednom prijatelju, a on žuri: "Ne mogu! Znaš kako je onaj jedan naš govorija: Kako ću doći, kuvan dicu i čuvan ručak!" – smiju se momci. Svi znaju koji je, to su legendarne izjave koje se u mistu ka šta su Vodice prinose s kolina na kolino: "Ti ka da imaš lisicu u kući, kad svaki dan dolaziš ode po kokoš!" – već je netko drugi na tapetu: "I ima, i to onu na dvi noge! Voli ist, a ne voli spremat..."

Naslovnica Šibenik